Miruj draga...
Draga Vesna...
zanijemila sam od boli...
pjesmom Mary Elizabeth Frye prepjevanom poetikom Enesa Kiševića čujem tvoj glas...
Ne plači, ne stoj, nisam tu.
Malen taj grob mojem je snu.
Sad sam i muk i vjetra dah.
I krijes. I snijeg. Svjetla sam prah.
I žuti klas i sunca trak.
I lišća dažd, jutarnji mrak.
Ptica sam let, svod mi je dom.
Zvijezda kad sja, ja svijetlim s njom.
Ne gledaj grob, već suton plav.
Nisam umrla. S tobom sam sva.
Nisam umrla. S tobom sam sva.
Ne gledaj grob, već suton plav.
Zvijezda kad sja, ja svijetlim s njom.
Ptica sam let, svod mi je dom.
I lišća dažd, jutarnji mrak,
i žuti klas, i sunca trak,
i krijes, i snijeg - svjetla sam prah.
Sad sam i muk i vjetra dah.
Malen taj grob mojem je snu.
Ne plači, ne stoj, nisam tu.
Putuj draga Vesna, s anđelima leti, poeziju s njima djeli.
U srcima našim ostaje zauvijek tvoj osmijeh i sunce u tvojim očima...
|
