Marketing
Sjećanje vremena...
Sinestezija je poznata književnosti, kao stilska figura koja objedinjuje riječi koje izražavaju različite osjetilne doživljaje. Antun Gustav Matoš je u pripovijetki 'Samotna noć' sinesteziju ovako predstavio:
"Mrvi se crnim mrvicama u ljubičasti trag zašlog sunca, iščezava u ljubičastom poljupcu kojim slavi veseli i bijeli dan sumornu, baršunastu noć!'"
Iako je sinestezija, kao pojavnost poznata stoljećima, tek su se u zadnje vrijeme pronašla mjesta u mozgu s kojima se ta pojavnost pokušava i znanstveno protumačiti.
U beskraju mogućnosti djelovanja mozga su otkriveni putevi po kojima nastaju misaone slike. Zaključeno je da bi te poprečne veze među ćelijama mozga mogle biti izvorišta sinestezije, a u isto vrijeme i njegove kreativnosti.
"Mrvi se crnim mrvicama u ljubičasti trag zašlog sunca, iščezava u ljubičastom poljupcu kojim slavi veseli i bijeli dan sumornu, baršunastu noć!'"
Iako je sinestezija, kao pojavnost poznata stoljećima, tek su se u zadnje vrijeme pronašla mjesta u mozgu s kojima se ta pojavnost pokušava i znanstveno protumačiti.
U beskraju mogućnosti djelovanja mozga su otkriveni putevi po kojima nastaju misaone slike. Zaključeno je da bi te poprečne veze među ćelijama mozga mogle biti izvorišta sinestezije, a u isto vrijeme i njegove kreativnosti.
Ulazak u svijet izvan vremena, u samo sjećanje vremena je vrijeme sna.U miru budne snovitosti se rađa kreativni nemir. Obuzima me, prožima neopisiva želja za daljinama. Tada nestajem, gubim se u maštarijama. Lutam beskrajem neobuzdanih žudnji. Napuštam zbilju, odiljam se u fikcije uzburkanog uma.
Pišem. Slušam tišinu, vidim je. Nije to ona obićna tišina zgusnuta u nutarnju gluhoću. Prepuna je ikona oslikanih u konturama svijesti.
Osjećam igru osjetila. Bez poticaja se gomilaju osjetna iskustva. U tom lijepom kaosu senzoričko se stanićje umrežava drugačije nego inače, stvaraju se nove premosnice. Ćutim ispreplitanje ćula, postajem sinestet. Nježan miris izranja bjelinom pejsaža. Njuh u misaonom režnju oblikuje sliku.
Ljepota koljevke parfema blješti na zaslonu sna. Koračamo poljem tek procvalih bijelih cvijetova. Ćutim kovitlanje osjećaja. Jasmin u cvatu, postelja prepuna tvojih dodira. Vidim te srcem... oko tebe iskričava svjetlost viđena na Sinaju...
izgovaram tvoje ime kao molitvu tetrakisu... 1+2+3+4=10… u zlatnom tkokutu titra zavojnica koja nas sjedinjuje sa početkom priče…
Oko nas simfonijom boja blješti svjetlost sa Sinaja... .
Šutljivi sineast nutrine slaže kolaž o tebi i meni.
Dijana Jelčić
http://filozofija-svakodnevice.blogspot.com/2007/11/sinestezija.html
Post je objavljen 26.01.2020. u 09:09 sati.