Marketing
Porod Venere...
Mi nikada nismo imali vremena
u nepokretnim nedeljnm jutrima
ostajati u krevetu,
željeti da nedelja nikad ne prođe...
Mi nismo znali željama darovati ostvarenje
a željeli smo
vječnost i neuništivost...
u nepokretnim nedeljnm jutrima
ostajati u krevetu,
željeti da nedelja nikad ne prođe...
Mi nismo znali željama darovati ostvarenje
a željeli smo
vječnost i neuništivost...
Pričali su mi o prozi mog rođenja, a ja sanjah plave daljine. Tražeći ljubav među zvijezdama i ljepotu među oblacima, nespremna za život, doživjeh prvu ljubav. Darovao mi je osamnaest crvenih ruža, zagrljajem želio pojačati sjaj sunca, ubrzati okretaje zemlje... A onda je vjetar odsvirao requiem, ugasio zadnji lumin na otaru želja. U hiru nutrine izgarahu stare pjesme. Osjetih prolaznost zaljubljenosti, a mislili smo, to je ljubav.
Postoji li vjerodostojnost priznanja bezlične mudrosti i nepoznatog osjećaja?
Je li uopće potrebno opravdanje za uzaludnost besmisla utkanog u svitanje života?
Gubila sam se u obmanama nekog nametnutog mi vjerovanja. Svetom vodom su mi oduzeli pravo odabira, mislila sam. Na međi opčinjenosti poželjeh učiniti korak, ali korijenje me čvrsto držalo za koljevku rođenja.
Nije to bila bojišnica dobra i zla, bilo je to traganje za svjetlošću na kraju tunela, za uranjanjem u titraje nutarnjih fotona.
Ljubav bdije među zvijezdama, pomislih promatrajući Botticellievu sliku. Sanjarije. Omamljujuća kukuta ubija istinu. U razvalinama osjećaja šutnja neuspjeha. Spoznaja vraća riječima značenja, odgovara na pitanja upućena tišini, oživljava zaboravljeno.
Promatrah kako se smjenjuju godišnja doba, kako pejsaž mijenja odore, kao laste dolaze, savijaju gnjezda, daruju prirodi nove živote i odlaze put juga.
U jednom ljubičastom svitanju dočekah godinama željeno, nepokretno nedeljno jutro.
Poželjeh da nedelja nikada ne prođe.
Dijana Jelčić
slika... Botticelli, rođenje Venere
Post je objavljen 28.01.2020. u 18:00 sati.