Radnja je dramatizirana ljubavnom pričom između namještenika pogrebnog zavoda Janeza, koji se vraća iz mrtvih, i Anke koja odlazi s ljubavnikom, cirkuskim umjetnikom Herkulesom.
Odkuda dolazi ljubav?
Gdje se rađa?
Kada počinje?
Prestaje li?
Je li ljubav magija?
San?
"Sreće zlatne, srebrne sreće, sreće, sreće, sreće..." planetarica sa škrinjom sudbina prodaje istine, gutač vatre se igra životom dok smrt izlazi iz tame i pjevuši,
"Ančice dušice, ti si prevarena, da tebe volim ja to nije istina,
Ančice dušice..."
Ringelspiel života se vrti, a nevidljivi bubanj najvaljuje dolazak velikog prodavača iluzija.
Sav u crnom iluzionist skida šešir, njegove ruke kriju snove na dlanovima.
"To je igra za sanjare" pomislih.
"Život je san, Kraljevo sudbina, Veliki svjetski teatar i ljubav" reče Svijet odlazeći u tamu pozornice na početak sna.
"Sreće zlatne, srebrne sreće..." planetarica sa škrinjom sudbina šapuće kraj... i odlazi... u zraku titra njen glas... .
"Sreće zlatne, srebrne, sreće..."
Nezvana ili zvana? Kako dolazi ljubav?
Postoji li ključ za ljubav?
Je li to strast, mudrost ili tananost želje?
Ljubav daje i uzima, ljubav su uspomene,
sjećanja na pješčane plaže, trg cvijeća,
nedelje u kojima se ne radi ništa,
ponedeljci koje ne želimo,
nesnosne glavobolje pred kišu,
neplačeni računi,
nekupljeni željeni auto,
nedobivena biserna ogrlica...
Nezvana ili zvana? Kako i kada dolazi ljubav?
Ljubav je gost na slavlju osjetila,
svitanje u kojem počinje san,
tračak sunca u plavičastoj magli,
oblak koji se uvlači u dan,
u korake, u dlanove, u lice, u oči.
Samo iznutra se sanja i
ljubav dolazi i ostaje
kao osjećaj,
san,
prostor,
vrijeme,
život.
