Priče jedne Šušunjare

https://blog.dnevnik.hr/bubuleja

srijeda, 31.12.2025.

2025. bila si mi dobra, ali aj ća!

Na samom smo kraju 2025.. Godina odlazi i polako prelazi u 2026. S njom, ruku pod ruku ka dvi
najbolje prijateljice, idem i ja. Ulazim u Novu i opraštam se od ove Stare koja je pomalo bila čudna.
Imam osjećaj da je trajala nekoliko godina. Početak godine bio je obilježen doktorima i pregledima, a
rezultirao je operacijskim zahvatom na oku. Bili su to teški dani kad sam se opraštala sa životom. Ne
bih ih izdržala da nije bilo moje asistentice Anđele koja me je kaže voljela baš voljela, a onda jedno
jutro netragom nestala. Nije vjerovala mojoj riječi i više me nije voljela. Zašto?! Ne znam ni danas. Ali
život ide dalje s Anđelom ili bez nje. I eto me u drugom dijelu godine s novom asistenticom Ines. Svi
me upozoravaju da se nikako ne zbližavam s njom, kao da je moguće biti s nekim svaki dan po
nekoliko sati i ne približiti se toj osobi. Osobne asistentice nisu sluškinje nas korisnika koje ćemo
maltretirati i na njima liječiti svoje frustracije. Ali kome ću ja to reći kad svatko ima neku svoju viziju
ovog poziva, a ne usluge kako to nalaže manjkavi Zakon o osobnoj asistenciji. Uglavnom, dobro se ja
nosim sa svim Zakonima koji propisuju uredbe važne za nas osobe s invaliditetom i uvijek pronađem
pravu rupu. Puno se smijem i rugam samoj sebi. Sprdanje na svoj račun mi postaje glavna zanimacija.
I eto kraja godine kad objavljujem knjigu. I sad reci da godina nije čudna. Šuša objavila knjigu. Ludoga
li života. Bit će mi se mater gori smije, a da zna što sam pisala prisvirila bi mi dvi priko ušiju. I neki
drugi bi to učinili, ali ne mogu mi ništa. Ostvarila sam svoj san, knjiga je vani i zato ću zapamtiti ovu
godinu na izmaku. Pisala bih ja još jer blogosferu smatram svojim domom i trenutno mi baš nekako
milo oko srca, ali moram ići jer prijateljice 5o plus dolaze na čajanku. Ne preostaje mi niš drugo nego
svima vama i vašim najmilijima zaželjeti sretnu 2026. godinu! Dao Bog da se mi čitali i komentirali i
dogodine!
Kopiram Luki i kažem LJUBIM!

- 18:16 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 06.12.2025.

Uskoro izlazi "Ne razumiš!"

Kažu da je čovjek u potpunosti ozdravio od neke traume, lošeg života ili događaja tek onda kad može ispričati svoju priču, a da ne pusti ni jednu suzu. Nisam ozdravila, ali svoju priču sam ispričala u kratkom autobiografskom romanu naslova “Ne razumiš!”.
Znam da sad ne razumiš ništa, ali ako mi dopustiš, objasnit ću ti.
Svoj život sam ugurala na stotinjak stranica romana.
Nisam imala namjeru napisati knjigu, ali kako volim pisati, upisala sam radionicu Kreativnog pisanja kod književnice Nataše Skazlić. Već nakon drugog susreta trebala sam odlučiti o čemu ću pisati. Uhvatila me panika jer ja nisam spisateljica niti imam ikakvu ideju. Na pamet su mi u isto vrijeme pali Blogy i moje loše zdravlje.
Administrator blog.hr mi je oduvijek davao podršku na način što je moje postove objavljivao na naslovnici i to me silno veselilo, a moje sve lošije zdravlje me tjeralo na razmišljanje o smrti i o mom odlasku. Odluku sam donijela: Napisat ću svoju priču iskreno i bez zadrške. Neka nešto ostane iza mene.
Gospođa Nataša me podržala u avanturi pisanja romana. Tako sam napisala kratkih 20 priča od ranog djetinjstva pa do danas, ništa opširno, ali onako baš iz duše. Samo sam zapisivala događaje iz svog života. Nisam imala pojma koliko je dug put od rukopisa do knjige, ali ipak sam uspjela. Svoj cilj sam ostvarila i napisala sam knjigu koja je još uvijek u procesu tiskanja. Ne krijem svoju sreću zbog toga, ali (neki) ljudi se ne znaju ili ne žele radovati tuđem uspjehu. Posprdno me pitaju što mi je to trebalo. I nije mi trebalo da svoju intimu prosipam pred svima, ali ja sam to željela. Pisanje ovog romana (zbirke priča) je na mene imalo terapeutski učinak. Čitateljima sam poslala više poruka, a temeljna je: Život je ovdje i sad! Svi vjerujemo i nadamo se da će sutra doći, ali ono uopće ne mora osvanuti.
Neke od ostalih poruka su:
- Osobe s invaliditetom nisu invalidi.
- Nikad nemoj odustati, svoju zvizdu slidi.
- Obitelj je najvažnija karika u životu.
- Materijalne stvari su samo stvari, nisu najva“nije.
- Samo je jedan Bog- i moj i tvoj!
- Sve je u životu prolazno.
- ........
I ono što je za mene najvažnije:
Oživjela sam moje najmilije tako što sam ih smjestila među korice mog prvijenca jer knjiga je živa sve dok ju netko čita.
Biste li vi pročitali “Ne razumiš”?

- 16:35 -

Komentari (30) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.