Na samom smo kraju 2025.. Godina odlazi i polako prelazi u 2026. S njom, ruku pod ruku ka dvi
najbolje prijateljice, idem i ja. Ulazim u Novu i opraštam se od ove Stare koja je pomalo bila čudna.
Imam osjećaj da je trajala nekoliko godina. Početak godine bio je obilježen doktorima i pregledima, a
rezultirao je operacijskim zahvatom na oku. Bili su to teški dani kad sam se opraštala sa životom. Ne
bih ih izdržala da nije bilo moje asistentice Anđele koja me je kaže voljela baš voljela, a onda jedno
jutro netragom nestala. Nije vjerovala mojoj riječi i više me nije voljela. Zašto?! Ne znam ni danas. Ali
život ide dalje s Anđelom ili bez nje. I eto me u drugom dijelu godine s novom asistenticom Ines. Svi
me upozoravaju da se nikako ne zbližavam s njom, kao da je moguće biti s nekim svaki dan po
nekoliko sati i ne približiti se toj osobi. Osobne asistentice nisu sluškinje nas korisnika koje ćemo
maltretirati i na njima liječiti svoje frustracije. Ali kome ću ja to reći kad svatko ima neku svoju viziju
ovog poziva, a ne usluge kako to nalaže manjkavi Zakon o osobnoj asistenciji. Uglavnom, dobro se ja
nosim sa svim Zakonima koji propisuju uredbe važne za nas osobe s invaliditetom i uvijek pronađem
pravu rupu. Puno se smijem i rugam samoj sebi. Sprdanje na svoj račun mi postaje glavna zanimacija.
I eto kraja godine kad objavljujem knjigu. I sad reci da godina nije čudna. Šuša objavila knjigu. Ludoga
li života. Bit će mi se mater gori smije, a da zna što sam pisala prisvirila bi mi dvi priko ušiju. I neki
drugi bi to učinili, ali ne mogu mi ništa. Ostvarila sam svoj san, knjiga je vani i zato ću zapamtiti ovu
godinu na izmaku. Pisala bih ja još jer blogosferu smatram svojim domom i trenutno mi baš nekako
milo oko srca, ali moram ići jer prijateljice 5o plus dolaze na čajanku. Ne preostaje mi niš drugo nego
svima vama i vašim najmilijima zaželjeti sretnu 2026. godinu! Dao Bog da se mi čitali i komentirali i
dogodine!
Kopiram Luki i kažem LJUBIM!
Post je objavljen 31.12.2025. u 18:16 sati.