srijeda, 30.04.2025.
Šušina balinjera
Vječna sam lutalica koja uvijek traž i nešto više. Ne zadovoljavam se osrednjim iako me na oko slučajni prolaznik može procjeniti ispodprosječnom. To mi zna biti dobra krinka koja mi ide u korist.
Uvijek sam bila na granici između teških balina i velike genijalnosti. Iznenadim i samu sebe. Možda sam se trebala zvati Biserka, a možda i Bistrica.
Već ka dite sam znala briljirati sa svojim izjavama. Tako u nekom od nižh razreda osnovne škole učiteljica je pitala da li nekome otac ili majka rade u prosvjeti. Ponosno sam digla ruku, ali nisam mogla shvatiti zašto mi je učiteljica koja je bila u blizini moje klupe stalno spušta. Ništa mi nije bilo ni jasnije kad sam to prepričavala mami, a ona je samo smijući se rekla: Tvoj tata se bavi rasvjetom! Jbga prosvjeta ili rasvjeta, za mene tu nije bilo razlike.
A onda je jednom u srednjoj školi profesor pitao: Što je to Ozon? Jedina sam ja digla ruku i odgovorila da je to alotropska modifikacija kisika. A kad me upitao koliko ima atoma kisika i kad sam ka iz topa ispalila: tri, zakljucio mi je peticu iz Tehnološkog poslovanja iako je tek bio početak školske godine. Nije me nikad vise išta pitao. Eto, imala sam sriče. Slučajno sam dan prije u čekaonici kod zubarice vidjela nekakav plakat koji je pozivao na spas šuma, a na njemu su bile nacrtane nekakve, meni posebno zanimljive, šarene molekule.
A onda opet kad sam prošle godine tražila sliku koja će krasiti prazan zid iznad kauča u dnevnom boravku, na upit prodavača kakvu sliku želim odgovorila sam veliku sa smeđim okvirom. Naravno da je čovjek odustao od mene i nije me ozbiljno shvatio ka kupca. On je mislio na motiv na slici i tehniku crtanja, a meni je bitno bilo da mi se slika uklopi s namještajem. U mojoj glavi boje moraju biti onakve kakve sam ih ja zamislila.
I tako ispadnem malo pametna, pa malo glupa i tako u krug.
Zadnji balin koji mi pada na pamet bio je kad me asistentica pitala što ćemo sa slikom na kojoj su nacrtani konji, a jedan njen kraj se uzdigao od vlage. Rekla sam joj da ne brine jer je to konj digao nogu. To je ta umjetnost u kojoj je dopušteno sve i nema ograničenja.
Eto, to sam ja šašava i šunjava Šuša....
- 16:00 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
