ponedjeljak, 17.03.2025.
Povratak Šuše
"Bože, samo mi se nemoj dirati u oči" - molitva je koja je potajno prebivala u mojoj podsvijesti cijeli moj život. I kad god bi ju (ne)svjesno izgovarala, zapeklo bi me u duši jer sam znala da mi ni to osjetilo neće biti pošteđeno. I nije. Geni su zafrkana stvar. Pokupila sam sve ono što nije tribalo i od matere i od čače. Oftamolog me hitno poslao na operaciju zamjene leće i to ni više ni manje nego na Firule u Split. S obzirom na familijarnu prošlost rikavanja u toj bolnici, na zahvat sam se odlučila ići u Zagreb. Imam više sriče nego pameti. Našla sam dobru vezu koja mi je sredila najprije pregled pa onda i operaciju. Imam dobru asistenticu kojoj sam u međuvremenu ne pisanja bloga postala i kuma na vjenčanju pa su me ona i njen muž vozikali u Zagreb i iz Zagreba ka da sam njihova rođena. Operacija je dobro prošla i oporavak teče bolje nego sam mogla i zamisliti. Doktori u Zagrebu su mi spasili vid. Velik sam lokal patriota i obožavam svoj grad, ali Zadar je što se liječenja tiče velika selendra. Ispucala sam svoj sedmi od devet života. Da, osjećam se kao mačka. I sad se pitam što sa ova dva života?! Potrošiti ih u radu i ustajanju u pet u jutro i doslovno životariti ili napokon se posvetiti sebi i svom zdravlju i raditi samo ono što volim?! Ukratko rečeno: novac ili zdravlje?! Odgovor i sama znam, ali isto pitam....
- 17:17 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
