ponedjeljak, 19.07.2021.
Malo o ženama
Tražeći neku medicinsku dokumentaciju, naišla sam na malu plavu knjižicu. Ne, to nije bila moja Đačka knjižica, iako sam i na nju naletila, nego knjižica koja me svojim prastarim i vidno oštećenim koricama privukla. Na naslovnoj stranici male plave knjižice je pisalo „ Zemaljska viša djevojačka škola smjera kućanskoga, U Zagrebu, 1. GODIŠNJI IZVJEŠTAJ 1909-1910“. Hm zanimljivo!!!!! Ali što to radi u mojim dokumentima i čije bi to moglo biti?!!!
Kako je knjižica stvarno bila tanka, odlučila sam ju prolistati. I na samom početku prve stranice ugledam nekakav grb. Šahovnicu prepoznajem, ali sve ostalo mi enigma. Po godinama izdanja knižice, razmišljam da je Hrvatska bila tad pod AustroUgarskom vlašću i tu ću stati s objašnjenima jer moje znanje povijesti nije baš za pohvaliti se. A i ono što sam znala, zaboravila sam.
Na istoj toj stranici prepoznajem ime koje je nevješto rukom ispisano. I to je ime didove sestre, mamine tete Dese i ispisana je godina '54. Ništa mi nije jasno jer nisam sigurna kad je bila rođena teta Desa. Pitala bi njenog sina, ali rodbinski odnosi su nam trajno i nepovratno poremećeni tako da;
Zaboli me dupe koje je godine rođena teta Desa.
Ali da je knjižica full zanimljiva- zanimljiva je!
Iz nje doznajem (ukratko);
Da je nova slobodno stojeća zgrada za višu djevojačku školu sagrađena na Sajmištu (U Zagrebu), a glavno pročelje se nalazi u Draškovićevoj i dijeli se na dvije grane ;
- Smjer kućanski i smjer trgov. industrijalni.
„Prilikom unutrašnjeg ukrašenja prostorija izbjegavalo se svakoj suvišnoj raskoš“i te su detaljno opisane prostorije škole. Ravnateljica zemaljske više djevojačke škole smjera kućanskoga u Zagrebu je od 1909. bila Milka Pogačić. A temeljna zadaća ove škole je bila „da se u ženske mladeži uzbudi smisao, volja i poštivanje rada uopće, napose pak, da ona shvati vrijednost i važnost ženskog rada u domu i obitelji... imadu učenice steći onu naobrazbu uma i srca, koja se prema današnjim kulturnom stanju s pravom traži od inteligentne žene.“. A one koje budu htjele, moći će dalje ići i na više nauke.
I dalje su mi suze od smijeha tekle kad sam vidjela glavne predmete škole i njihove zadaće.
Između ostalog nabrajam ; kuhanje i kućanstvo s kojim je usko povezano vrtlarstvo, Krojačenje, Glađenje, i pazi; Uzgoj djece.... po Frobelovu sistemu. A kad vidim kako su danas neka djeca odgajana, shvatim da su stvarno uzgajana....ili su divlja ka neke životinje ili su mamine mimoze uzgajane ka biljke koje su opet za ništa.
Posebno poglavlje upućeno je roditeljima koji se izmeeđu ostalog mole da priliKom upisa u školu prijave karakteristike svojih kćeri, a tu se podrazumijeva osim nekih fizičkih ili psihičkih tegoba ako su sklone krađi ili laži. Pihhh, baš će neka mater reći „moja je 'čer luda“.
A poglavlje knjižice posvećeno je i samo majci te se navodi ako je majka postala nervozna i razdražljiva da se treba zapitati ko je za to kriv i tko ju je doveo u to stanje i neka se posrami zbog toga..
Posebno se u knjižici ravnateljica obraća i učenicama kojima se daju savjeti kakve trebaju biti i kako se ponašati.
Također im se sugeriraju zvanja za koje se ženske obučavaju. Obično su to zvanja za doktorice, učiteljice i profesorice te one manje sposobne navode se da rade u pošti. A spominje se i da se "danas" svi srame rada, te se pita ko je najbogatiji u Zagrebu nego obrtnici.
Učenicama se na lijep način obrazlaže da nisu sve cure sposobne za daljnju nauku i na studij idu one koje su zdrave, čile i krepke i ako su zbilja nadarene.
Sve školske svečanosti koje su održane tu godinu su navedene u knjižici kao i darovi koje je škola primila te imena učenica koje su primile „potpore i Štipendije“.
Škola je osobito ponosna na učeničku knjižnicu koja broji 137 djela.
Uglavnom knjižica je jako zanimljiva i za današnje uvjete pomalo smiješna. Naglašavam pomalo jer uistinu ja ne vidim neke velike razlike u odnosu na ophođenje prema ženama danas i kao što je to bilo prije sto godina. Istina, postale smo neovisne i izborile se za puno toga i pronašle smo svoje mjesto pod suncem.
Razvojem društva mijenjao se i položaj žene u istom tom društvu i to je normalno. No, jesmo li uistinu toliko napredovale i jesmo li stvarno toliko emancipirane koliko tvrdimo, zapitala bi se.
Čak mislim da danas u škole treba vratiti neke predmete kao što su Krasnopis tj obično pisanje jer današnja djeca gotovo da ni ne znaju pisati olovkom ili Domačinstvo pa da žene bar znaju zakrpati botun na vešti ili ispeči palačinke.
I zato drage žene, baš kao i prije sto godina, na nama je izbor; hoćemo li učiti i ići na studije, zaposliti se odmah nakon osnovne/srednje, i uz sve to biti ili ne biti majka, ili se samo bogato udati.
Koji put je kriv, a koji prav??!!!! Odgovara nema....Svoj put biramo same i to je jedina ispravna odluka pa makar i pogriješile.
- 10:58 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
