subota, 19.06.2021.
Kuharica Mica i njeni strahovi
Sutra idem na izlet. U biti to nije izlet nego malo hodočašće, ali ja ga doživljavam i kao izlet. Koliko sam sretna što idem, toliko me i strah. Dugo nisam bila na nekom izletu i svašta mi se mota po glavi. Pitanja mi se nameću sama od sebe; kako ću ja sama (preko 50 ljudi ide na izlet), ko će mi pomoći, ko će me gurati u kolicima, kako ću s wc-om, a što ako mi se dođe pišati u autobusu, a što ću jesti s obzirom da ovaj put nije organiziran ručak , a što ako ne budem mogla ući u autobus, a što ako me svi budu ignorirali,… I tako tisuću pitanja, a jedini pametni odgovor koji mi se nametnuo je taj da nisu tili da idem i ja ne bi me ni zvali. Pa znaju da ja ne mogu sama,. Dakle idem na izlet., sorry, hodočašće.
Već sam u ruksak spremila tri sendviča, puno vode, malo voća i bombončiće. Nekako mi se to čini malo pa se mislim što bi još mogla. Pošto imam vrimena, mogla bi umuljati neki kolač od sastojaka kojih imam u kući.
Idealno bi bilo nešto što ne oduzima puno vrimena i uvijek uspije. Dakle, bit će to voćni kolač. Imam breskvi, a imam i trišanja. Bolje je sa trišnjama bit će sočnije.
Dok sam pila kavu očistila sam kilu trišanja što se kasnije pokazalo kao previše.
I iz friđa sam izvadila jaja i jogurt kako bi do pravljenja kolača bili na sobnoj temperaturi. I krenula sam ovim redom:
U zdjelu sam razbila 4 cijela jaja i dodala 12 žlica šečera i sve to sam pjenasto umutila te dodala jogurt (može i čaša mlijeka ili vrhnje). Malo promješala i dodala 15 žlica brašna s jednim praškom za pecivo. To umutila u jednoličnu smjesu i na kraju umiješala 12 žlica ulja. Kad sam dobila poprilično gustu smjesu, ali koja se još uvijek razliva, cijelu smjesu sam izlila u prethodno nauljenu i pobrašnjenu roštjeru.
I sve to stavila peći na 180' u također prethodno ugrijanu pečnicu na 10 minuta kako bi na vrh tjesta pobacala očišćene trešnje. Jer da sam ih odmah pobacala, one bi propale na samo dno kolača, a to ne volim.
Ebi ga, bilo bi bolje da sam ih odmah pobacala jer ja sam pisala komentare na blogu i zaboravila na kolač. Kad sam se sjetila da je kolač u pećnici, prilično je bilo već kasno. Ali što sad?!!! Što je, tu je! Isto sam pobacala trišnje na gotovo pečen kolač i još ga pekla oko dvadeset minuta ( sve skupa 45 minuta).
I sad slijedi pouka ovog posta, točnije dvije;
1. Nikad ne budi samouvjeren i siguran da će ti nešto uspjeti sto posto bez obzira što si to pravio već tisuću puta.
2. Kad pečeš kolač i imaš deset minuta vrimena slobodno, možeš ići na blog.hr, ali nikako se ne upuštaj u komentiranje. Čovječe stani!!! Di ti se žuri?! Blog.hr ti neće pobići. On te čeka noć i dan i tako svaki dan....a kolač u pečnici- ne čeka!!! ..
- 16:59 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
