četvrtak, 03.12.2020.
Međunarodni dan OSI
UN je 3. Prosinca proglasio Međunarodnim danom osoba s invaliditetom u sjećanje na tzv. Rudarsku nesreću koja se davne 1956. godine dogodila tamo negdje u Belgiji. I znam da je u toj nesreći nastradalo više od 250 rudara. Sve znam nešto otprilike i po sjećanju, ali ne znam ništa točno jer me ova tema prilično živcira. A opet me se tiće pa zato ovako rastreseno pišem ovaj post.
Naravno da je i Hrvatska prihvatila 3. Prosinca kao dan u kojem se obilježava dan osoba s invaliditetom i glavna svrha tog dana je ukazati na probleme s kojima se osobe s invaliditetom nose i bla bla bla.
Dakle , to je samo jedan dan u godini u kojem nam se posvećuje posebna pažnja i svaka Udruga OSI ovom danu da poseban naziv, točnije temu koja se obrađuje taj dan ,a predstavlja cijelu proteklu godinu određene udruge ili je najava za ono što će se činiti u narednoj godini. Pa su tako nazivi na pozivnicama tipa; „Zajedno smo jači“, „O nama , s nama“, „I mi smo tu“ i slično. Znam jer sam i sama bila u situaciji smišljanja tema. Jbga morala sam. Za dobrobit zajednice . Jer jedino na taj dan se može izvući lova od gradskih i županijskih dužnosnika i to je većina prihoda Udruga. Osobito onih koje ne pišu projekte (da, ima i takvih u 21. Stoljeću).
Ovaj dan je i prilika da se sretnu članovi određene Udruge. „Moja“ udruga ti taj dan i plati kavu. Teško je povjerovati, ali mnogim članovima to znači jako puno. I ne samo da željno očekuju taj dan nego i cijeli sljedeću godinu prepričavaju taj manifest koji obično traje sat vremena.. I istina, pojave se sve velike gradske face tog dana i poslikaju sa nama i naravno; zaborave na nas!
Tako jutros ulazim u kancelariju i još nisam ni skinula kaput, a zazvoni telefon. Javim se promukla i nerazbuđena glasa, a s druge strane čujem ; "Sretan ti tvoj dan!!!".
U sebi pomislim koji moj dan, a kad se sjetim uljudno zahvalim!!!! A u meni sve divlja!
Da ne poznam kolegicu i njene iskrene i dobronamjerne namjere poslala bi je u tri lijepe. Koga ona zaebava?!!! Čestita mi što sam invalid?!!!! Pa to je za plakati..... To je bila moja prva reakcija, a kad sam malo razmislila bila sam ponosna na sebe. Da, treba mi čestitati. Ne samo meni nego i svim osobama si invaliditetom. Osobito onima koji su sami, a uz to još i sa popratnih sto dijagnoza....koji svakodnevno vode bitku s nemilosrdnom administracijom i sa suludim zakonima koji se ne provode ili provode kako kome paše. O problemima u rehabilitaciji da i ne pričam.
Treba mi (nam) čestitati što sam ostala normalna (o tome bi se dalo raspravljati) u ovom suludom svijetu u kojem nema mjesta za nas. Ima..., ali opet ponavljam da nikad nećemo biti ravnopravni članovi društva bez obzira što i naša Vlada tvrdi da hoćemo i to 2030. godine. Do tad ako budem živa) ja ću se i dalje boriti za naša prava....na svoj način i podalje od Udruga, Zadruga i inih organizacijskih tvorevina i izmišljotina.
I ovo mi je prilika da svima nama osobama s invaliditetom (svih vrsta invaliditeta) čestitam naš dan;
SRETAN NAM DAN OSOBA S INVALIDITETOM!!!!!
I samo da znate, i sutra je moj dan!
- 09:13 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
