četvrtak, 12.11.2020.

Napokon!!!!

Hahahahahahahaha ugušit ću se od smijeha! Slučajno sam naletjela na Google recenziju i ocjenu moje Firmice. Čista jedinica. Hahahahahaha za ne povjerovati. Tko je to tako bio velikodušan pa počastio moju Firmicu visokom jedinicom i riječima kao što su ; nesposobnjakovići, lijeni , nestručni, arogantni, netolerantni,ne javljaju se na telefon, ništa ne rade i ini drugi pridjevi, a i poneki glagol!....... Ja se nebi štel mešati u to, ali ak' Gugl tako kaže , tko sam ja da mu se suprostavljam?!

Meni je moja Firmica postala čista pjesma. Napokon! Iako često imam osjećaj da idem u vrtič, a ne na posao. Ne zato što smatram moju Firmicu zabavištem nego zato što me svako jutro preuzmu sa kućnog praga i iskipaju doslovno u kancelariju, a onda se za osam sati vrate po mene i ukrcaju me u Veseli kombi i iskrcaju na kućni prag. I tako je nastala ona pjesma kuća poso'- poso, kuća! (ja svjedok!!!!)

Posao radim s guštom. Napokon! A dok obrađujem gomilu podataka, ispod programa u kojem radim, uvijek je otvorena neka „edukativna radionica“. I to ovisno o raspoloženju. Neki put su to razni vjerski ili neki drugi duhovni sadržaji, neki put predavanja psihologa, a i sve više osoba s invaliditetom imaju svoje video uratke i sve ja to slušam dok radim. I onda izabirem ono što volim i to posjećujem i ubuduće. I tako i nešto i naučim. Ma puno toga naučim.

Šefica mi je jako dobra osoba . Napokon! Smatram je ljudinom od žene. Ne samo zbog posla i njene predanosti i organiziranosti radu nego je prije svega Čovjek uvijek spreman za pomoć ( bilo to privatno ili poslovno). I da! Ne pišem ovo zato što moja šefica ovo čita kao što je to slučaj kod Pozitivke .Ne, ne čita ovo Ana, ali jednom će i ona saznati da ju uistinu poštujem i cijenim.

Jako sam zadovoljna s kolegama. Napokon! Oni što su me prodali za šaku ničega i meni su postali NIŠTA. Glavni i Debela su mi također NIŠTA! A kolege iz Odjela su mi SVE i zahvalna sam im. Uvijek su mi na usluzi.

To što sam sama u kancelariji za mene je blagoslov. Napokon! Kavu pijem kad hoću i koliko puta hoću dnevno. Isto tako i jedem. A da prostite , isto tako i kakam. I ne! Ovo nije ni bezobrazna ni neprimjerena izjava jedne diplomirane ekonomistice. Nego je to moja stvarnost. Osobito kad se uzme u obzir da imam Celijakiju. A kad smo već kod kakanja- nitko mi ne kaka nad glavom.

A s obzirom da mi nema mrdanja iz Firmice sve do nekih ljepših i toplijih vremena, ja za vrijeme marende stavim sjedalicu na vrata gdje dopire sunce i sunčam se dok ispunjavam Sudoku (Easy level- nikako da prijeđem na Medium) ili pričam preko moba ili čitam ili.... svašta nešto.. Uglavnom, nikad mi nije dosadno.
Uz sve to stalno se dopisujem s nekim. I tako mi prolazi većina radnog dana kada nemam neki „OZBILJNI“ posao gdje moram biti jako skocentrirana i misliti.....

I onda me pitaju zašto ja ne radim 4 sata?!!!
- Zašto?!!!
- Zato jer mi je lipo ovako i paše mi.

I onda da se vratim na početak i da dam ocjenu svojoj Firmici. Čista petica. Ali zbog solidarnosti s kupcima od Firmice, ja ću se ipak suzdržati od ocjenjivanja i neću kvariti prosjek u ocjeni.. Jer naravno ;
KUPAC JE UVIJEK U PRAVU!!!!!


Trenutna....... kiss za blogere!!!


- 12:04 -

Komentari (30) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šuše.

Linkovi

......moj prvi post

Važno je.....ne sekirati se!!!









Flag Counter

Od 25.07.2021.