petak, 12.06.2020.
Spojiti ili ne spojiti?!!!
Petak je i na poslu sam. Ništa čudno, ali s obzirom da je jučer bio Blagdan i neradni dan, a radim u državnoj firmi, podrazumijevalo bi se da sam i danas ostala kući tj. da sam i ja ko svaki pravi Hrvat spojila sve što se da spojiti od blagdana do vikenda. Ali ne, ne! Ja sam odgovorni i savjesni radnik pa sam i danas došla raditi. Bravo za mene, baš sam vridna.
A sad je dosta bilo laganja i reći ću vam pravu istinu. Više je razloga zašto ja danas po prvi put u mom radnom vijeku nisam iskoristila blagodati spajanja slobodnih dana.
Kao prvo, blizu mi je posao , a vrime je taman za moj motorić blaženo. Ionako se rano budim i doma bi pila kavu do 10 sati u najmanju ruku i tako gluvarila do ručka..Nisam planirala nigdje ići.
Kao drugo, ali ovo je u biti trebalo biti prvo jer je to najbitniji razlog, vrime je nestabilno i nije još niti za sunčanje, a kamoli za kupanje. A čovječe, skoro sredina Lipnja.
Kao treće, ali u biti ovo je opet prvi razlog zašto danas radim je taj da sam u onim danima u mjesecu. Dakle u svakom pogledu sam shebana. Svoje emotivno stanje ne mogu ni opisati. U glavi mi je rusvaj. Malo bi svih grlila i ljubila, malo bi iste te ljude lansirala na svemir. Onda se malo smijem, a onda iz čistog mira suze same klize niz obraze. Ali ja sam sasvim ok! Svi drugi su ludi.
Dakle, jutarnji đir do posla bio je stvarno poseban. Uhvatila sam samu sebe u trenutku gdje uživam „leteći“ kroz gradski most na kojem je doslovno bilo dvoje ljudi. Baš se vidi da su na Poluotoku smještene većinom državne i gradske firme koji su maheri u spajanju blagdana. A ja evo, vridnica idem na posao. Ulazim u firmu i pozdravim jedinog čovika na vidiku. Pozdravim novog portira. A on jedva dočeka da ima s kim pričati, osobito kad je skužio ko mi je ćaća kad me ove kišne dane vozio na posao. I u cijeloj priči nije bitan moj ćaća nego moja mama koja je živjela u zgradi do portirove. Saslušala sam hvalospjeve o mojoj mami i teti koje su se kao klinke igrale s g-dinom Portirom. Volim slušati priče o mami, ali me uvijek nešto i propode u grudima. Di baš ovako rano da me drmne?!
I nastavih suznih očiju do kancelarije. Najprije sam skuhala kavu, prosurfala netom, ... Zaustavila se na blogu....htjedoh napisati nešto mudro.... Ali pameti danas nemam......
Ipak idem nešto raditi.....par računa obradih... a onda se pokupih na klupicu. Sama; ja i more....i pokoji galeb.
Što će biti za sat dva i kako će dan završiti- „Uopšte me ne interesuje!!!!“. Mozak na pašu......
I da! Mislite li da ću drugi petak biti ovdje.... neradni je ponedjeljak.......
- 08:49 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
