srijeda, 06.02.2019.
Nisam ja od jučer
Kad je lijep i sunčan dan , Asi i ja prošetamo po kvartu. Pa makar to bilo samo 100 metara, mi šetamo. Uglavnom odšetamo do prvog kafića gdje se odmorimo uz kavicu i vratimo se nazad istim putem. Većinu puta se šuljamo uz neke zidove jer tako mi je lakše, sigurnija sam. Gospođa Ravnoteža i ja smo se odavno posvađale. I tako naša „šetnja“ traje sat ili dva (ovisno o društvu u kafiću).
I tako šetamo Asi i ja, cerimo se i hihoćemo kao mala razigrana djeca, pozdravljamo prolaznike, susjede ,prijatelje i nastavljamo svoju rutu. Gdje god vidim zidić ja sjednem. Asi je navikla na to i ne zabrinjava ju moje odugovlačenje puta, ionako joj se nikud ne žuri. Idemo korak po korak, ona me pridržava i usmjerava hodalicu pravo, kad se ispred nas stvori jedan starčić. Poznam ga iz viđenja, ali nemam običaj pozdraviti ga. Kako nam se baš ispriječio ispred nas, mi se zaustavimo, a on onako mudro i zabrinuta pogleda upita mene;
- "A od kad si ti takva?".
Nije ni sekunda prošla, a ja ko iz topa provalim;
- "Od jučer!"
Nisam imala živaca i strpljenja kao i inače da išta objašnjavam. Dosta mi je više tih glupih pitanja na koje sam prije redovito zaplakala i tako mom sugovorniku pokazala koliko sam slaba.
I on nastavlja;
-„Ma samo sam pitao.... i onda pokaže pogledom na Asi koja se nije htjela miješati u razgovor i zagledala se u daljinu, i mudro reće:
- „A ON ništa ne razumije?!!“.
Ako se tada nisam upišala od smijeha, neću nikad. Moja Asi koja ima napola obrijanu glavu, dakle modernu frizuru i koja uobičajeno nosi trenerke...s kapuljačom ....sive,.... ispala je muško. Umirući od smijeha nastavile smo svoj put, a Asi je samo tužno izjavila:
„UUUUU, koliko uvreda u samo jednoj minuti!“.
Sorry, stari, ali namjerio si se na krive i to u krivom trenutku.
- 09:21 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
