petak, 01.02.2019.

Teški raspašoj u glavi i na javi

Inače obožavam petak jer mi označava kraj radnog tjedna, ali danas?! -Danas nije tako.
Na posao sam došla skroz nabrijana, da ne kažem nadrkana. Eto, rekla sam.
Noćas sam jako loše spavala i kroz glavu mi je prolazilo svašta. Ništa me nije moglo smiriti ni molitva , ni hrana ( da, digla sam se u dva jesti banane), a ni čitanje.
Nisam ni sjela na svoju uredsku stolicu jutros, a odlučila sam da ću danas maksimalno zabušavati s poslom. Ionako mi nadređenih nema, na putu su. Danas sam sam svoj šef! Ebeni šef koji sam sebe ne može organizirati; hoću li prvo kavu ili čaj od đumbira?! Glupo i nepotrebno pitanje jer naravno da prvo ide kava.
I tako pijuckam ja kavu bez šećera ( to mi je odnedavno nova fora) i dođe moj dobri ili manje dobri kolega.
Ja se odma' zabuljim u monitor i uhvatim prvi račun koji mi je došao pod ruku. Ka' ono radim i ne mičem oči s ekrana. Sva sam u poslu...uffff, a on mi priča o nekim rokovima...uopće ga ne slušam jer znam da pretjeruje.
Inaće ne ostavljam stvari za sutra, ali ovo može čekati do ponedjeljka.
I ode tako kolega svojim poslom, a ja se vratim u svoja razmišljanja. Jedino što sam zaključila da ama baš ništa ne mogu promijeniti nego samo prihvatiti i pustiti vrijeme da učini svoje.
Kratko se pomolim Bogu da mi pokaže pravi put, ali i dalje sam na iglama. Da se bar mogu na nekoga izderati. Ono tipa, „ Ma mrš stoko jedna?! , ali ne mogu. I tako mislim, mislim, mislim, i na pamet mi pade glupost koju su radnici jedne velike i poznate teleoperaterske kuće jučer napravili u mom domu.
Sva sriča da sam jučer to poslikala; kabel strši i para mi oči....I ne budi lina Šušo, nađi njihovu web stranicu, e –mail korisničke službe i piši!
Između ostalog sam im napisala; „Bili ovako doma napravili svojim ženama, majkama, kćerima?!..
I eto, lakše mi je.
Neka sam ja njima rekla pa makar mi i ne odgovorili.
A sad bi stvarno mogla malo raditi.....


...eee. Kako ću rješiti ovu tufinu od kiše u kantunu?


- 09:54 -

Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šuše.

Skitnica srca

Oduvijek me privlačilo ono nepoznato i na oko nedostižno.
I onda kad to postignem prestaje mi biti zanimljivo.
To sam ja .
Vječito u traženju.
Vječito u lutanju.
Gladna znanja.
Gladna dobrote.
Gladna ljubavi.
Najviše ljubavi.
Ljubavi koju sam upoznala u stihovima nepoznatih pjesnika.
Ljubavi koju sam vidjela kod slučajnih prolaznika.
Ljubavi koju sam skoro dotakla, ali onda je izabrala nekog drugog.
I uvijek to tako meni biva. Ali ne ljutim se. Jer i Ljubav zna da ću je ja čekati.
I u žudnji i u čežnji da ću je poželjeti još više. I još jače. I uhvatit ću je.
A onda pustiti. I opet strepiti za novim prilikama. Jer to sam ja;
Vječna lutalica koja uvijek traži nešto više.
Strastveni kolekcionar lijepih riječi i gospodskih manira.
Riznica tajni i neispričanih priča.
To sam samo ja.

JEDNA MALA ŠUŠA

Linkovi

......moj prvi post

Važno je.....ne sekirati se!!!









Flag Counter

Od 25.07.2021.