Kreativni odjel

KRAJNOST

sewen.blog.hr

Iz krajnosti u krajnost, samo tako znam,
Samo tako funkcioniram...
Nazdravljam snježnoj noći
I pitam se zašto život provodim u samoći.
A znam!

Izmišljam razmažen razloge i opravdanja,
Za sve bjegove i skitanja.
Strah me se vezati jer ne vjerujem više...
Previše sam kažnjavan pod oblakom kiše
Da, znam!

Sve što sam upio, u tome nisam uspio,
A nadao se, živući se ubio...
Probudi se mladi starče, zagrebi površinu,
Iskopaj, zaroni u dubinu, u sudbinu,
Al ja odmaram...

Život je igra, monopol, rušimo, gradimo!
Ne uberemo sve, što mukom posadimo!
Ma mrva po mrva, skupi se kao prašina!
Kao kap po kap, kao boca dobroga vina!
Znam...

Kasno je opet, kasno za filozofiranje,
Vrijeme je za spavanje, za poneko diranje,
Onaj tko ima koga, tko ima s kim,
Prije nego se smirim i oči zatvorim...
Sam...

Joseph von Eichendorff: MONDNACHT

potok.blog.hr

MONDNACHT

Es war als hatt' der Himmel,
die Erde still gekuesst,
dass sie im Bluetenschimmer
von ihm nur traeumen muesst'.

Die Luft ging durch die Felder,
die Aehren wogten sacht,
es rauschten leis die Waelder,
so sternklar war die Nacht.

Und meine Seele spannte
weit ihre Fluegel aus,
flog durch die stillen Lande,
als floege sie nach Haus.


NOĆ MJESEČINE

Nebo je poljubac tajni
na zemlju spustilo snenu
da u taj tren cvjetni, bajni
sanja samo o njemu.

Lahor dolinom piri
i klasje lagano njiše.
Mrmor se krošnjama širi
pod zvjezdama jasnim sve tiše.

Duša mi napinje krila
cilju leteći svomu,.
gdje čežnja tiha se skrila.
Slutim da blizu sam domu.

Pronašao sam te....

taango.blog.hr

RUŽA

sewen.blog.hr

Ova se ruža ne more slikat,
Ona se nikad neće mirisat.
Al ova je ruža, ruži unikat!
Ova će ruža ka čovik disat!

Ova se ruža ne more crtat,
Za vaku moraš izdvojit svotu!
Za ovom će se svi osvrtat.
Jer cvate jednom u životu!

Dođi večeras....

taango.blog.hr

POSEBNI

sewen.blog.hr

Toliko smo posebni, a zapravo ranjivi.
Toliko smo neukusni, al opet hranjivi,
Onima što puzeći idu,
Kad smo tek slika na zidu...

Dva oka imamo, gledamo, netko se skida,
Šaka pjeska je dovoljna da smo bez vida.
I nema više ništa da zamjeni oči usale.
Mene hvata panika pa nosim naoćale.

Navikli da uši hvataju šaputanja bitna,
I nebitna, al bez njih panika je hitna!
Zamisli dalje bez tonova koji nas bude,
Zamisli dalje, a nikad više ne čuješ ljude!?

Imamo tijelo koje se lako probiti da.
Imamo organe, zamjenjivi su nekada,
Al onda drugi mora prestati sve drago tkati
Da možemo dalje, morao je odustati!

Zamisli živjeti, a ne znati da nisi sam!
Zamisli ne sjećati se. Znam da ne znam!
Dani sve kraći, a mi ih neznanjem stižemo.
Zamisli ne grizemo, ne znamo, ližemo...

Toliko smo posebni, a zapravo kopije samo,
Koliko smo posebni, to dobro znamo!
Nek vas bude strah, imajte u vidu,
Na kraju smo tek slika na zidu!

Pitanje

stella.blog.hr

Pitanje

Da se vreme vrati
da li bih nešto
popraviti mogla?

Da li bih manje pričala,
više ljubila,
manje očekivala,
više dobijala?

Da li bih ljubav
lakše čitala
iz očiju,
iz pokreta?

I s manje grešaka
sebi samoj
zagorčavala?

(Ljubav plime i oseke 2021)

Geni moje djece

luki2.blog.hr

Veceras: Vladimira Spindler:"Geni moje djece", HRT 2 Divan dokumentarac, koji ću pogledati još jednom. Pogledajte, oduševljena sam.....

Dopunit ću post nakon odgledanog dokumentarca.

Danas sam bila u knjižnici "Marija Jurić Zagorka".



Događanje je bilo odlično, razgovor o književnosti, Kafki, o Al-u.....Zašto je pisati danas teško, posebno mladim generacijama?

Ema Botica
Ema Botica magistra je komparativne književnosti i edukacije hrvatskoga jezika i književnosti. Autorica je dviju zbirki pjesama „Ulični svirač” i „Skriveno sunce” te romana fantastike za mlade „Nositelj elemenata” za koji je osvojila nagradu Artefakt 2020. Nekoliko pjesama uvršteno joj je u antologiju „Jadranskih sirena zov”. U sklopu čestertonijanskoga kluba pokrenula je spisateljsku skupinu Bijeli konj. Uz to je i istraživačica C. S. Lewisa o kojem je objavila nekoliko znanstvenih članaka. Trenutno živi i radi u Poznanju u Poljskoj kao lektorica hrvatskoga jezika.

Sa Emom je razgovarala Lada Žigo Španić, u ciklusu DHK predstavlja mlade članova.





S lijeva na desno: Ema Botica i Lada Žigo Španić

Ljub!

Tvoj smjeh....

taango.blog.hr

Dodir neba

filiparumenovic.blog.hr

Kad ne znam, kamo vodi moj put,
Kad je dan dug, a korak krut,
Ne tražim znak ni odgovor putem snova,
U tišini srca nalazim Boga.

Ne moram znati što donosi novi dan,
Ni kuda me vodi Božji plan,
Dovoljno je vjerovati, pustiti sve,
I znati da nebo, vodi me.

Kad snaga oslabi, a nada se skrije,
Kad srce zaboli, a suza niz lice klizne,
U tihoj molitvi nalazim glas:
Spas dolazi u pravi čas.

ZA D

sewen.blog.hr

Tija san ti sto puta reć da mišaš ć i č onako dičije,
I da je to ono tvoje i samo tvoje i ničije!
Ma sve drugo napisano je bilo neka paralela vridnosti...
Neka umjetnost koja trpi sitnice,
Veličanstveno tkano štivo, ka zvizde iz tvoga pera providnosti,
Ti nebeska skitnice...

Nisan stiga masu toga, a to biće sad ni bitno nije.
Zna san i znan da tvoj osvrt i dan danas grije.
A neće ga više nikad bit i neću te čekat kad znan di si,
Pritvorija san se u mrvu suvoga kruva.
Kad god je potekla čista, mrzla voda, kraj izvora bila ti si...
Neka te Oni od gori sad čuva...

Četvrti kakac

kockavica.blog.hr

Tuta.

Postoji doba u ljudskome životu kad je tuta važna.

Odnosno mami je važna,
a djetetu je igra,
djetetu i i treba biti igra.

Mami je novi zadatak,
nova loptica u zraku,
obveza,
cijeli plan i program,
drž' ne daj,
tuta na gotovs,
inventar dnevnog boravka.

Nda.

Hoda moje blaženo dijete gole riti po stanu.

Sve češće,
jer nema druge.

- Mama moram pititi.

Mama briše ruke,
ostavlja suđe,
trči odmah,
namješta tutu,
hvata maramicu...

Ništa.

Dobro.
Nema veze.
Ide ide
ne ide ne ide.

- Mama moram pititi.

Mama trči,
ostavlja veš,
hvata mamicu...


Ništa.

Nema veze.

- Mama moram pititi.

Mama trči...

Mislite da izmišljam!
Mislite da se ponavljam!
Mislite da majka ne reagira svaki
ali baš svaki put!
Jer ako ne od reagira,
đabe si krečio.


Kakac!!!


Sad se svi divimo malim kakcima.

Bravo!

Hvata majka malo gologuzo po stanu,
treba obrisati malu slatku rit,
ajd neka smo i to preživjeli.



- Mama moram pititi.


Mama trči...


Skratiti ću.

Od četiri kakca,
tri su završila u tuti.
Četvrti na tepihu.

Taj zbilja više nisam očekivala.

Šapat večeri 

star-rose-bloger.blog.hr

Ljubav šapuće u mraku,
nježno, tiho, bez zahtjeva.
Ostaje između dahova,
u pogledu koji ne pita ništa.

Samo osjeća,
i u tome je sav svijet.
Tamo gdje pogled ostaje,
a zvijezde jače sjaje.

Osmijeh, melodija, trag u večeri,
koji ni u snu ne staje…

To je ta čar:
ljubav ostaje —
unikatan, vječan dar.

prijateljstvo u safe mode

potok42.blog.hr

kada dobiješ čestitku
za rođendan, kratku, suhu,
bez kalorija,
viberom,

kada se prijateljstvo učita
bez dodatnih plug-inova
(kako si stvarno?
puno zdravlja),
kada rade samo
osnovni driveri emocija,
kada server prijateljstva
izvršava naloge,
ali u safe mode,
s ograničenjem prisutnosti,

tada se poslužiš
ironijom
kao utjehom.
tuđa mlakost
ti je sumorno-smiješno
dovoljna
da prizvano
preispitaš
vlastitu toplinu.

Prešutio si, oče !

agava505.blog.hr

Htjedoh sve odjednom
reći...napisati...ispjevati...
toliko misli, osjećaja, želja
nadanja, snova

toliko riječi kojima bih izrazila
taj uragan u sebi
sve sam htjela, sve u jednom dahu

zastadoh...nijeme su riječi
srce se u grlu steglo
iz svake pore moga postojanja
vrisnu gromoglasna spoznaja
nestade čovjek iz čovjeka

ti si me, oče
učio da su svi ljudi dobri
da je svijet šaren buket dobrostivosti
želio si da kristal bezbrižnosti
bude mi igra s lutkama
htio si da budem svila nježna
ogrnuta svijetom povjerenja
podrške i dobroga

već na prvoj raskrsnici spoznadoh
da najteže je čovjek čovjeku biti
zluradost sam spoznala,
osjetila patnju i bol
u iskri plamičak, sreću hvatala
često svjesna da se već ugasio

prešutio si, oče, da je život minsko polje
da čovjek znade čovjeku nečovjekom biti
pod maskom licemjera se kriti
prepun lomova, pogrešaka i grijeha

prepoznadoh jednog
moja krvna zrnca su mu smetala

zaboraviti nikad neću tvoje riječi
govorio si i ponavljao često
svijet je zdrava jabuka
a sunce je samo jedno

čovjeka u oči gledaj, dijete
griješiti ćeš, život je kurva
navest će te na grijeh

priznaj i oprost zamoli
bit ćeš čovjeku čovjek
a ne sjenka njegova.