Kreativni odjel
cool
Isključi prikazivanje slika18
čet
12/25
mozaik 1
ehsaznala.blog.hr
On:
klizi ta naša godina uz rub vruće šalice
topi se u mirisu kave
a ta tvoja kada izranja u sjećanju
između odmora i bluda žonglirala si veselo
u našem kalendaru bez brojeva
a ti tvoji prsti plešu na mojim usnama
a ta naša tijela ispod pjene
lome svaki dodir kao da nema kraja
smiješ se očima usnama uzdasima
i odbijaš moju želju ti ludo mala
kako sam to volio
blijedog su sjaja tvoje riječi na mom srcu
Ona:
kao kroz zaleđeno okno
iskrivljen i maglovit pogled pada na tebe
s prvim gutljajima kave
tišina nas obavija, uslužno i spasonosno
sasvim mirno ti sjedim preko puta
dok probadam snažno i uvijek iznova,
do krvi do kosti do zauvijek
sva ona preostala sjećanja iza mojih vjeđa
zašto smo
kako smo
zar smo
nekada ne šutjeli
17
sri
12/25
8 dana do Božića
kockavica.blog.hr
Danas smo bile u šetnji.
Naučile smo da je mahovina zelena,
i da mahovina voli vodu.
Vidjele smo pašku patka
koji je vidio bolja vremena.
Načile smo što je kip,
i da se naš kip u parku zove Jadranko.
Preskočile smo veliku lokvu!
Mama je maramicama obrisala ljuljačku,
pa smo se ljuljale dok je kiša padala.
Hodale smo po viskom rubu boćališta,
skroz u krug.
Preskočile smo preko klupe,
šest puta.
Na povratku smo ostavljale blatne tragove,
i gackale kroz sve lokvice.
Mahale smo stričeku koji je vozio veliki kamion.
Ruke su bile mokre i blatne,
čizme su bile mokre i blatne,
čarape su bile mokre i blatne,
jakna je bila mokra i blatna,
rukavice su bile mokre i blatne...
Mama je rekla da se to zove skandinavska šetnja.
Doma smo popile mlijeko
i jele čvarke.
Nastavimo...
Nakon što je Brgljez svladao osnove,
i nakon što je detaljnim proučavanjem utvrđeno
da može izvesti špagu,
(pogledati slikovni prikaz u prilogu),
molimo da gledateljstvo utvrdi i sljedeće.
Brgljezi redovito mijenjaju gaće,
(iliti mudante,
kako bi nas razumjelo većinsko blogo stanovništvo)
što ukazuje na njegove vikinške korijene.
Međutim,
zbog plahosti,
teško je dobiti dubinski uvid,
svakako ćemo subjekt proučavati i dalje.
gorka plima
ehsaznala.blog.hr
s prvim pahuljama snijega
neočekivano dolepršaju iz visina
tanane niti sjećanja
na stanoviti šapat u tmini i dodiru
svjedočit ću nebu
pokušala sam
prognati daleko taj poznati titraj tuge.
na koncu ipak
klonuše žrtvom sva moja krila
raste ta gorka plima
ljubavniče sjenoviti
bi li mi te stihove slao
kada bi znao
da poljupci su moji
kao sudbina
kao vatra
kao kiša
kao lava
kao tuga
kao more
što će jednom
utopiti nas oboje
KAPULA
sewen.blog.hr
Ne poznam više ovu balotu plavu,
Razbila se! Volija bi da nisam u pravu.
Cila se nakrivila, cila je na buže,
A nekad je bila đardin za ruže.
Ne poznam više ni svit koji živi,
Nema sredine, svi su desni ili livi.
I ne valja otkako čovik više nema mire!
A ja bi opet tija u grudima imat leptire.
Nije lipo ljude zvat nekim ružnim imenima!
Nije lipo kukat za nekim davnim vrimenima!
Nije lipo davat gas na mistu di se koči!
Puno toga nije lipo i grize ka kapula za oči!
16
uto
12/25
9 dana do Božića
kockavica.blog.hr
Kako naučiti Brgljeza plesanju?
Važne su jednostavne upute.
Također, slikovne upute.
I nemati velika očekivanja.
Krenimo.
Stav uspravan,
ruke opuštene,
bokove
(to je ono što muškarci nemaju
a vole kod žena)
pomakni u jednu stranu,
a onda u drugu.
Ponoviti par puta.
A onda pustiti neku glazbu,
s naglašenim ritmom.
Ovo je težak dio.
Pokušati u ritmu mrdati bokovima lijevo pa desno.
Slijedi slikovni prikaz.
A s obzirom se majcica V.
neš uzvrpoljila,
imam slikovni prikaz
i za nju.
VJESNIKOVOM NEBODERU
starrynight2022.blog.hr
VJESNIKOVOM NEBODERU
Bio si lijep visok i jak
znao te putnik svak
kad vraćao se Savskom kući
u sniježnoj badnjoj noći
bio je užitak kroz raskrižje proći
velegradom
a snijeg blista
zagrebačka zima čista
i semafori se pale zeleno je
prođi
a div stoji svečano u svojoj lođi
i stotine prozora
svijetli i reflektira zvijezde
il pahulje kroz svemir kad roje se i jezde...
Sad spaljen je simbol
iz vremena slavnog
obnove & rada
isto ko u Kulušićevoj
poharana i spaljena
nekad radnica puna
tvornička zgrada -
padaju redom rada simboli
niču puzanja i klečanja idoli
i taj divovski mrtvac u Savskoj cesti
vijesnik radničke riječi
koji dinamit čeka -
znao je svijetlija vremena neka.
Pahulje prosinca na kostur prše
vragovi obračune na Zemlji vrše
i testament mu piše neki đavo
da kriv je jer stajao je uvijek -
ponosno & pravo.
Ruina strašna
još mi je u kosi bila mašna
kad trčali smo u noći po snijegu
pod Vjesnikom bezbrižni i sretni
grudali se na putu kući
u šetalište Karla Marxa
u topli dom mokre čizmice svući
osušit se ugrijati i popiti čaj
sad uništen je s Vjesnikom zauvijek
liberté, égalité, fraternité
jednakosti, bratstva i jedinstva raj.
sve bi hlače bile lovačke
ehsaznala.blog.hr
nekako odmah do hefestovih nogu
na dnu nebeske kovačnice
poput nekog božanskog otpada
nalazi se košara naglih odluka i bjesomučnih želja
iskovane su sasvim lako i prikladno
spuštene lancima snova smrtnicima
otisnut i neprepoznat na tom dekretu
sedmi pečat
razlijeva se halapljivo zagrebačkim jutrom
vrebajući tirkiz i jantar okrnjenih duša
jedino u ovoj priči nije jasno
je li afrodita ili atena bila kovaču u mislima
a poznato je naime
koliko je olimp pohotan, prijetvoran
i krvožedan
15
pon
12/25
Kada nestane iskre
metamorfoza.blog.hr
Kada ponestane snage
A ti je nađeš u nekoj skrivenoj kutiji duše
Kao dijete koje nađe sakrivene poklone za Božić
Pa se veseli tajno
I ne želiš da bilo tko zna
Ali se nekako vidi na tebi
Kada nestane jakosti
Ali ju usput pronađeš
U nečijim riječima, osmijehu
U sebi
Ispod svih slojeva sebe
Onih koje moraš oblačiti svakoga dana
Kada nestane života
Ali kopaš duboko da ga nađeš u sebi
Ispod svih loših vijesti, svih ružnih riječi
Tuge i razočaranja
I sve je maglovito
Buđenja i usnivanja su kao jedno
Nema crte niti granice
Kada ponestane iskre i želje
Pa je nađeš u nekom odsjaju sunca
U planini koja ti govori da je uvijek tu
U svojoj hrabrosti kojoj se nisi nadala
Ali našla si ju...
"CVIJET U PUSTINJI" - JADRANKA VARGA, MOJA NOVA 31. ZBIRKA POEZIJE
shadowofsoul.blog.hr
ISBN kod NSK RH 978-953.354.374-1
slika: Nenad Grbac
"Nova knjiga na portalu https://digitalne-knjige.com/ -
"Cvijet u pustinji", Jadranka Varga
https://www.facebook.com/varga.jadranka/ "
CVIJET U PUSTINJI - Jadranka Varga https://www.facebook.com/varga.jadranka/
napisano: 20.7.2025. u 16:30h
Kao cvijet u pustinji
život me ovdje donio
i ostavio samu,
a sa sobom dušu mi odnio.
Kao pustinja duga
žalost mi je u duši,
a zid oko mene
to ne može da sruši.
Kao cvijet u pustinji
koji stoji sam u noći
i moj život tako ide,
a pitam se dokad će moći?
SKRIVENA - Jadranka Varga https://www.facebook.com/varga.jadranka/
napisano: 1.10.2025. u 10:00h
Zamotana u svoje misli kao najljepšom nježnom svilom provirila sam u ovaj jesenji dan.
Iako me čudne misli obilaze, one samo u ponor silaze i više se ne javljaju.
Još uvijek imam to nešto moje u meni, duboko skriveno i tajnom pokriveno.
Krila noći su odletjela, zlatna boja jutra je sletjela i lice mi obasjala.
Ipak, u sebi sam još uvijek ona ista, duša mi je bijela i čista, skrivena od pogleda i nikome sebi prići ne da.
Ona druga ja je vani, ona živi ovaj život, dok ona prava ja u svojoj bijeloj duši skriveno spava.
slika: Nenad Grbac
"Zbirku poezije "Cvijet u pustinji", Jadranka Varga https://www.facebook.com/varga.jadranka/ predstavit ćemo uz pomoć recenzije knjige:
Jadranka Varga - "CVIJET U PUSTINJI", MOJA RECENZIJA
Cijenjeni čitatelji!
Ispred Vas se nalazi Jadrankina 31. zbirka poezije, ovoga puta u nešto drugačijem ruhu.
Emotivan je to probir, varirajućih raspoloženja, dojmova i zaključaka. Njezina interpretacija događaja, izrazito je vjerodostojna, s tendencijom pažljivog iščitavanja novih redaka.
Između listova se krije fenomenalan talent, isprepleten razočaranjima, tjeskobom i umijećem baratanja metaforama. Ona dočarava težinu svakoga slova. Dok, s druge strane, u isti mah, ostavlja bez daha, ali i intrigira zaljubljenike u pisanu riječ.
Autorica je nadasve iskrena, surova, ogoljena do kraja u svojim previranjima uma. Dinamika je polagana, prava jesenska, pomalo sumorna i povučena u svoje odaje. No, naša Varga nije pesimistična. Dapače, hipersenzibilna je duša sa sjećanjima brojnih prošlih života. S tom mudrošću raste, napreduje i eliminira zlobne pojedince iz svoga vidokruga. Iz njenih strofa možete podosta naučiti.
Ovdje se isprepliću motivi: vjere, ljubavi prema bliskim osobama, brige o ljubimici Maši, sanjarenja, nostalgije za davnim trenucima, tiha čežnja i snatrenje ka budućnosti.
Svakome bih preporučila da zaviri u čaroban svijet ovoliko svestrane autorice! Srca će vam zadrhtati, a razbor, utoliko zamišljati pjesničke slike, ove nadarene eminentne gospođe.
S izrazitim poštovanjem, spisateljica Lorena Galeta
Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:
https://www.digitalne-knjige.com/varga31.php
te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravo izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu www.digitalne-knjige.com, priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koje vam nudimo.
Srdačan pozdrav
Uredništvo portala https://digitalne-knjige.com/
Hvala mom uredniku i izdavaču gsp. Nenad Grbac na još jednoj odlično izrađenoj mojoj 31. zbirci poezije "CVIJET U PUSTINJI".
slika: Nenad Grbac
10 dana do Božića
kockavica.blog.hr
Dolazim na posao lagana,
odlazim s posla lagana.
Još uvijek se čudim,
još uvijek čekam ratni poklič,
još ne vjerujem,
ovakva radna mjesta postoje,
di je kvaka?
Jahve je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Odmaram,
psihički,
fizički,
moje tegobe,
uzorkovane perimenopauzom
(ne idem više doktorima,
žena sam,
samo sam zaboravila na to),
su se ublažile.
Moje srce ne preskakuje više,
i puno rjeđe bez razloga lupa.
Prošla sam hrpu doktora i pretraga,
da bi mi na kraju Instagram,
i žene koje su posvetile svoje profile perimenopauzi,
objasnile sve moje simptome.
Neracionalan pristup,
slažem se,
ali izgubili smo pleme,
više ne mogu pitati plemensku vračaru što mi je?
Moram pitati internetsku vračaru,
provjeriti s vlastitom intuicijom,
i onda razumu reći laku noć,
ovo nije tvoja bitka,
ovdje su neke druge sile u pitanju.
Prozori su oprani,
lampice postavljene,
bijelom kreda-pisaljkom
cure su nacrtale selo i grad,
jaslice i crkvu,
objesili smo vjenčiće
što sam ih prije par godina radila od brezinih grana,
adventski kalendari se uredno njupaju,
čokoladica po čokoladica.
A prije spavanja čitamo Snježnu sestru,
priču o Hedvigi i Kristianu,
o gubitku,
i tuzi koja može biti paralizirajuća,
i govorenju koje može biti oslobađajuće.
Čitamo ju samo u adventu
jer se radnja odvija pred Božić.
Divno je vidjeti Božić kroz oči mlađe,
koja ga s dvije godine sada prvu put svjesno doživljava.
Kad želiš nešto što si prošao,
ponovno doživjeti,
ponovno prvi put gledati neki film
koji već znaš napamet,
ili opet prvi put pročitati knjigu,
ili obići neko mjesto,
ili ponovno prvi put upoznati neku osobu,
samo moraš povesti sa sobom osobu kojoj je to zaista prvi put,
i onda kroz njene oči,
njeno biće,
njen duh,
doživljaj doživjeti
drugi put po prvi put.
IZ PUTNOG DNEVNIKA
huc.blog.hr
Somewhere in Romania (on my way to Sibiu)
(excerpts from a travelogue)
Nighttime, about 2 a.m.
alone in a coupe
I stood up and opened
the window
to let in some fresh air
… full moon
…the wide plain
… endless fields of corn and oilseed rape
I breathe in — breathe out…
In America,
young Knut Hamsun
is on his way back home,
after
a doctor tells him
he has only
two months
left
due to
active consumption
of the lungs.
He is returning
to die in his
motherland.
With no money,
he crosses America,
riding the rails atop boxcars,
wanting to reach Seattle —
or Cisco,
shivering, instinctively
breathing deeply in
— and out.
Suddenly,
some twenty kilometers
from the train,
I notice a small yellow light
in the window
of a lonely, white, traditional house.
I detach myself from the window
and fly there.
A man sits on a chair,
smoking a pipe.
"I should take a trip
somewhere —
Venice, perhaps.
I have never been there.
Venice is one of those places
almost everyone
has on their checklist,
something you must see.
Like Rome. Yes.
All roads lead
to Rome.
Our ancestors
came from Italy,
didn't they
Livius?"
He speaks
to his grandfather's
ghost.
"Surely they did,"
the dead man
replies.
I fly back
to my seat.
Knut Hamsun
finally reaches the port of Cisco
and boards a ship.
The ship departs, and after several days at sea,
Knut steps onto the Norwegian coast,
miraculously healed.
"I deeply believe
that the time I spent
on the roof of the train
saved my life,"
Knut would say
later.
Wim Hof —
before Wim Hof
"The train lets out a sound
for no reason,
as if it wants to say hello
to the man
in the white
house."
JOŠ JEDNA PISMA
sewen.blog.hr
Na svitu ima dovoljno tuge za sve.
I jedan lipi bokun mene taka je,
Koliko zna trajat nikad razumit neću.
Čupaju najlipše cviće, a suvo umeću...
Ovdje su svi odnekud, a ja odavde.
Nekad se zatvori krug i nema pravde.
Još uvik se ne dam, a znam da ću se pridat.
I sve će se jednom ugasit, sve se iskidat!
Jel misliš živote samnom u dobre bit?!
Oćeš mi dat da živim il 'vako nastavit?!
Ja ću ti bacit kontru na svaku nevoju.
I dignit bandiru nek vide svi bilu boju!
A nije to pridaja, ovi dribling si falija!
Nit žalim za ičim, niti bi ikad žalija...
nađilo
ehsaznala.blog.hr
uh.....sanjam ja babu vangu i ona će ti u snu meni:
.... ma slušaj ćerce. nemoš ti sam tako do mene. s neba pa u rebra.
nisam ja tu da rješavam tvoj džumbus.
nego, vako ćemo.
ti radi to što radiš, nako kako to radiš.
a kast će samo, jel ja to stvarno trebam pogledat,
il je bolje da ti progledaš.
bome…dalo mi misliti. šta ja to radim i kako radim.
okay. da sve što radim valja, ne bi mi ni trebalo do nje. na njezino “gledanje”.
ajaooj, kako me samo nadžak-baba u tom snu prožela i prožežla
ništa joj pogled onako prazan i opak nije omelo...
a ono, ajd nek i ja progledam
pa nek džumbusa nestane
i mozgam i mozgam pa domozgam
naravno, ženski, odem u kupovinu.
i gle, kupim novi jastuk, nekih čudnih dimenzija
i jastučnicu baš za njega, eno je, jedina čekala tamo,
s otisnutim zlatnim sazviježđima na crnoplavoj pamučnoj tkanini.
i otada svake noći položim lice na neki novi dio jastuka,
i mantram,
nekad sanjivo,
nekad nestrpljivo,
nekad tužno,
nekad bijesno,
nekad radosno,
nekad glasno,
nekad iz navike,
nekad strasno:
hajde, zvijezde, zvjezdice, sestrice daleke,
pomozite, šapnite, zazovite, posvijetlite, prikažite...
gdje to divani i gdje derneči taj moj nađilo,
gdje luta jadan, zabludio svoj a nepotpun,
ma sigurno i on jednako žudi za mnom, samo to još ne zna.
hajte zvjezdice,
ma
hajde nađilo, mamicu mu poljubim,
hajde, probudi se, pokreni se,
potrudi se malo i ti
dok te još čekam :D
14
ned
12/25
Oprosti...
agava505.blog.hr
...pred tišinom na koljena sam pala, po svim šavovima pukla
obgrlila me šutnja, ona sve zna
grudi su kamen, krivnja, hladna, teška, bezimena,
ruke prazne, drhte, svaka linija pamti grijeh
izgovaram ime koje boli, kao da time prizivam bijeg....
ti oproštaj moliš... ne glasno, već duboko, iz dna kostiju,
tamo su sve laži korijenje pustile
dok istina strpljivo čeka svoju sudbinu...
znaš da te ne razumiju, ti i ne tražiš to
ne mogu se tek tako lako tragovi sna izbrisati
srce neka ti oprosti, jer si slaba bila kad si jaka trebala biti....
ako ti je suza pala pusti je, neka ti umiva lice
ona ispire ono što boli, ne optužujući te
želim ti pokazati put bez tame
samo neka započne riječima "oprosti, žao mi je..."
znaj,
oproštaj nije
z
a
b
o
r
a
v,
već je hrabrost da živjeti možeš dalje......
slika: net planeta
STOL
sewen.blog.hr
Imam stol za samca, stol za ilegalca,
Ne volim one za šest.
Jer za njim nema tko sjest!
I da je od srebra i zlata,
Da ima milion karata...
I da je od najboljeg hrasta,
Ne treba mi i basta!
Jer za njim sjedit ću sam
Kao da nikome ne trebam.
Imam stol za maksimum dvoje, bez boje,
Dajte mi pod hitno pilu,
Da bude sve u stilu...
A imat ću i više slobode.
Znam ja gdje veliki vode...
Vode u druženje i gozbu i slavlje
Vode u ralje lavlje...
A ja neću dijeliti sa svima
Mjesto gdje je zima!
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr