Kreativni odjel

stepenicama razočarenja

potok42.blog.hr

kada umiru očekivanja,
raspoloženja idu za njima.

ne pada se naglo kao niz liticu,
spušta se stepenicama razočarenja,
uskih i koje nitko ne čisti.
od dječje bestežinske bezbrižnosti
dospije se do bezdana potištenosti.

od svjetlosti koja probija tamu
do mraka koji guta svjetlo.
od daha života koji se budi
do obzora koji tone u sjenu.
od početka, obećanja i buke
do oproštaja, zavjese i tišine.

prestaneš biti lagan i spretan,
a još nisi slomljen i izgubljen.

U ovom zimskom danu....

taango.blog.hr

Čuvarica kamenih vena

agava505.blog.hr

Uska uličica mi se još nije probudila
čini mi se sporija je od mene
zajedno smo rasle
ona puna života i ja ,
spremna da se životom napojim

kamen je hladan, mokar
kao da sjetnu pjesmu pjeva
svim prošlim burama koje su puhale
u svakom kutiću starog grada

iako hladan i mokar je, osjećam ga
svakim atomom svog postojanja
toplina se u njemu budi
osjeća da mu dolazim s nježnošću

jedan po jedan, otvaraju se prozori
kao kad snene oči bude se na cvrkut ptica
zaškripe škure davno ispisanih priča
miris svježeg kruha mami uzdah
sve miriše da poznato, na samo moje

jutros mačke nema, a uvijek je tu,
protegnuta na pragu čeka
u svojoj eleganciji
hrabro je pobjegla svojim putem
ona je čuvarica kamenih vena...

Besmrtnice danas

luki2.blog.hr

U utorak, 27. siječnja 2026., u 18:30 sati u Knjižnici Marije Jurić Zagorke, predstavljena je nova zbirku poezije Sanje Lovrenčić pod naslovom "Besmrtnice danas".

Uz autoricu, u razgovoru su sudjelovali književna kritičarka i pjesnikinja Andrijana Kos Lajtman te urednik knjige Ivan Herceg.
Sanja piše o antičkim junakinjama (kao okosnice su uzete Penelopa, Arijadna, Tetida i Euridika), i preispituje kakva je situacija sa ženama danas i ima li i danas takvih besmrtnica, koje će odtaviti trag za buduće generacije. Osobito se aktualnim i važnim čini pjesničko otvaranje problematike ženskih uloga i pozicija u ovisnosti od onih muških, tradicionalno dominantnijih, moćnijih i sudbonosnijih.

Sanja Lovrenčić počela se baviti književnošću objavljujući u časopisima poeziju i prijevode poezije s francuskog i engleskog jezika. Prvu samostalnu zbirku pjesama, Insula dulcamara, objavila je 1987. Otad je objavila još deset pjesničkih zbirki; poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, engleski, poljski, ruski, slovenski, švedski, rumunjski, danski i francuski jezik.

Za knjigu Rijeka sigurno voli poplavu dobila je nagradu “Kiklop” 2007. Za rukopis Pišem ti iz daleke zemlje dobila je 2021. nagradu za pjesme u prozi “Tea Benčić Rimay”.

Također, autorica je knjige "U potrazi za Ivanom", koja je pretvorena i u predstavu o Ivani Brlić Mažuranić. Za ovu je knjigu kolegica- prevoditeljica 2007. godine dobila nagradu "Gjalski".....

Evo malo fotki s promocije:



S lijeva na desno: Andrijana Kos Lajtman, Sanja Lovrenčić (inače vlasnica "Malih zvona", književni je nakladnik) u sredini u bijelom i na kraju urednik knjige, Ivan Herceg. Izdavač: Hdp.

Andrijanu obožavam, razmjenjujemo informacije o svojim ljubimcima....Prekrasna je i erudita.

Ivan Herceg, očito, dobro radi svoj posao.



Moj potpisan primjerak.....Predivna naslovnica....Tako mi je drago da su autori konačno počeli obraćati pažnju i na samu estetiku na koricama.

Vrlo brzo sam se prebacila u Knjižnicu i čitaonicu "Bogdan Ogrizović", jer se tamo održala promocija knjige Nebojše Lujanovića "Dnevnik prakse".
Roman koji otvara pitanja o vrijednosti truda, solidarnosti i građanskog otpora, a pritom ne zaboravlja nježnost i humor medietranske svakodnevice.

O knjizi su govorili:
Anita Peti Stančić, Nebojša Lujanović - autor i Nives Tomašić.

Malo opuštenija promocija nego prethodna; iako se čini na prvi pogled da je humoristična - postavlja ozbiljna pitanja o radu, životu i otporu.

Fotke:



Redoslijed s lijeva na desno je kako sam gore napisala: Anita Peti Stančić, Nebojša Lujanović i Nives Tomašić.



I autor i moja malenkost.....



Knjiga br.2 za večeras- i opet raduje potpis autora.....

Ljubim!

Kad sunce ljubi san

star-rose-bloger.blog.hr

Mili moj mjeseče,
zvijezde čuvaju noć,
i gdje god da krene dan,
moja misao ostaje s tobom.

Ono nešto lebdi u zraku,
kao što dan nosi svoje svjetlo i mir.

U svakoj latici sreće
vjetar mi donosi tebe,
a sunce grije ono najveće.

Spremna sam za zajednički san,
gdje ljubav pleše u svakom dahu i osmijehu.

I dok svijet spava i snovi se stapaju,
tvoje prisustvo ostaje u meni, nježno i tiho.

Anđeo bez krila

filiparumenovic.blog.hr

Postoje ljuid koje upoznaš,
i postoje ljudi koje osjetiš.
Ti si drugo.

Ne znam kako se ovo dogodilo.
Ne znam kad si psotala važna.
Znam samo da jesi.

Ne znam zašto te osjećam tako blizu,
ali znam da bez tebe nešto nedostaje.

Ti si moj anđeo bez krila.
Ne iz bajke.
Ne iz slika.
Nego iz stvarnog života.

Iz onog dijela svijeta,
gdje ljudi griješe,
gdje se boje,
gdje vole.

Nekad me iznenadi,
koliko te osjećam blizu,
kao da si ušla u moje misli,
i ostala

Kao da postoji nevidljiva nit,
koja veže tvoje ime,
za moje srce.

I ne steže.
Ne boli.
Samo drži.

Mama je žvaka

kockavica.blog.hr

- Znaš kako u filmovima prikazuju
večernju rutinu s djecom,
idilično,
djeca ušuškana,
mama čita priču,
djeca zaspu dok ona još čita...
Moš' misliti,
to nema veze s realnošću!

Pričam računovotkinji.

- Znači ovako,
ja ležim u sredini,
ali noge su mi svinute,
one se provlače ispod mojih nogu,
to je tunel,
skaču naokolo,
starija me prekorači,
ali mlađa ne može,
pa svaki put stane na moj trbuh
punom težinom.
Onda imaju sudar u tunelu,
pa se smiju.

A ja u to vrijeme "čitam" priču,
Paulinu P.,
stoti nastavak,
i svako malo pitam stariju
da li me sluša,
Da da, mama, slušam te!
Naravno, nema pojma što sam pročitala.

Na kraju poglavlja,
prekidam čitanje,
ali i igru,
i onda kreću suze,
jer sam sve pokvarila.

Gasim svjetla.

To je realnost.

Sve ostalo su priče za malu djecu.

Ležimo jedno veče,
čitam ima Velikog pandu i sićušnog zmaja,
Predivan svijet,
divne ilustracije
su zanimljive i mlađoj.

"Tko sam ja?"
pita sićušni zmaj.

Katarina kaže,
"Ja sam Katarina",
tata kaže
"Ne znam",
Vanja filozofira,
a mama kaže
"Ja sam Čunga lunga"

"Što je to" pita Vanja,
smijem se
jer ona ne zna za čunga lungu,
a ja se sjećam kad je bila 50 lipa.

"To je žvaka.
Mama je žvaka,
mamu se rasteže,
nateže,
razvlači,
žvače,
gazi.
Mama je žvaka."

STRATEGIJA

sewen.blog.hr

Nemam neku strategiju dok ophodim se sa i prema ljudima,
Valjda je odnekud iznikla brana pa premalo žara u grudima.
Buktim nekako u sebi i pronalazim sebe uvijek u tišinama.
Ja sam stara parna mašina al još uvijek čvrsto stojim na šinama.

Nemam neku strategiju da se osmjehnem i da prođu svi ratovi.
Ja jednostavno ne znam kako se u mom gradu nazivaju svi kvartovi.
Ne znam ni ulice, ponajmanje brojeve, lakše upamtim smjer.
Nekad sam toliko bijesan, mada se pokušavam smiriti, jer...

Nemam neku strategiju i možda je baš to strategija koja me tjera.
U našim je prostorima katoličkim bitna nada, ljubav i vjera!
A ja se izopćujem svim pravilima koja nalažu da probudim svijest.
Ne diraj me, samo mi daj popit i jest, da imam gdje odmorit i sjest!

Kad sam pored tebe....

taango.blog.hr

revija maski i osama

potok42.blog.hr

i pjesmarice su
dio kronike putovanja
kroz mapu snova,
kroz korake i susrete,
kroz zemlje i priče,
kroz gradove i sjenke,
kroz ceste i nepoznato,
kroz daljine i tišine,
kroz putovanja i povratke.

mrežna zajednica s kojom se dijele
zapisnici s ruta, putni memoari,
više je modna pista, nego arena ideja;
nije platforma za priče i izgubljene poglede,
već revija iluzija, maski i površnih komentara,
osama luta svijetom kao jedini vodič,
zajednički dah je izgubljena pjesma.

Čitaj me

inspirationsart.blog.hr

Objavljene su mi dvije pjesme na ovim stranicama.

https://www.citajmi.org/marijana-petrovic-mikulic-dvije-pjesme/

Za tebe....

taango.blog.hr

Kad ljubav....

taango.blog.hr

Kad srca plešu

star-rose-bloger.blog.hr

U riječima što tiho plešu,
nalazim toplinu koja svijetli.
Svaki trenutak nosi mir,
svaki osmijeh priča nježnu priču.

Ruke što se susreću u tišini,
srca što kucaju kroz dane,
ljubav je pjesma koja ne prestaje,
nježno svjetlo što se osjeti, a ne vidi.

U svakom pogledu tražim mir,
u svakom dahu pronalazim svjetlost.
I dok svijet promatra,
ja osjećam ono što riječi ne mogu do kraja reći.

JUDA

sewen.blog.hr

Svaki je izdajnik Juda,
I svakom je kuća luda!
U čudnim odijelima gibaju,
Premalo ih ubijaju...

Neljudi na ljude pljuju!
Ne pričaju kao što i ne čuju!
Samo se njišu ne dišući,
A otrov je pokupljen još sišući!

Teror na teror, ne čini nam sreću!
Još gore je kad se laži umeću!
Ne valja riječi, između redova čitati,
Kad osljepe, tko će boju kože pitati?!

Svaki je izdajnik Juda,
I svaki još vjeruje u čuda,
A čuda se ne događaju svima,
Tek onima...

Ušli su korakom odlučnim
A izašli kao dim...