Kreativni odjel

Kad čajnik progovori — sitnice koje nadahnjuju

liviodinspiracija.blog.hr

Ponekad inspiracija ne dolazi iz velikih stvari.
Niti iz velikih planova.
Niti iz tišine šume ili svakodnevnih, mirnih kutaka.

Dolazi dok sjedim u Khala kafiću.
Ispred mene čajnik — jednostavan, ali s dušom.
Konobar Lovro donosi med u vrećici, diskretno razrezanoj pri vrhu.
Taman toliko da ne moram ništa otvarati.
Sitnica — ali meni iznenađujuće važna.





Uz čajnik dolazi i šalica, u koju mogu uliti baš onoliko koliko želim.
Tu su žličica, posudica s limunovim sokom.
I kolačić koji nikad ne pojedem, ali uvijek primijetim njegovu prisutnost.

Sunce nježno obasjava stol.
Toplo, nenametljivo.
Misli se bude.
Ideje izranjaju — tiho, ali snažno.

Inspiracija ne traži savršene uvjete.
Ona traži prisutnost.
Ako zastaneš i osjetiš trenutak, otkrit ćeš da su ideje bile tu cijelo vrijeme.

Svečani ručak

nachtfresser.blog.hr

U mraku me nokautirala vješalica
sam sam kriv jer nisam palio svjetlo,
a vješalica je tek odnedavno tu.

Opet smo pretjerali s hranom
o slatkom neću ni govoriti
sad me i glava i trbuh bole.

Pas mi je opet vjerovao
i opet se prevario
nisam više onaj od jučer.

Nikad nisam ni bio
jer jučer nije ni bilo
samo uništenje bez pokrića.

Moglo je i gore
mogao sam u poginuti kao heroj
nikad ne bih naletio na vješalicu.

p.s.
Jedan od bezbrojnih besplatnih koncerata jednog od bezbrojnih bendova po berlinskim parkovima nekog beznačajnog vikenda:

#419

auroralucidissima.blog.hr

zvijezde su pale

sjaji se dno jezera

tajnovitost sna

#418

auroralucidissima.blog.hr

osvanulo je

zarumenjelo jutro

ptice se bude

#416

auroralucidissima.blog.hr

tuga sveg svijeta
nastanila se tiho
u mačjem oku

Ma znadeš....

taango.blog.hr

#415

auroralucidissima.blog.hr

otvaram oči
čarobno maglovito
umrzlo jutro

Sjena boje ples

potok42.blog.hr

U trošnom dvorištu
sjedim u hladu brajde –
sjena skriva očev glas.

***

Pored utabane staze
cvijeće želi biti zapaženo –
unosi boje u svijet prolaznika

***

Mladi cvijet šumarice
okreće se prema svjetlu –
ples u tišini.

BRADATA PJESMA

sewen.blog.hr

Ko francuska revolucija, nenaspavan na barikadama,
Ispunjavam uvjete da budem neopjevana budnica!
Kolebam se s mislima, prisutan na svim paradama.
Sve oko mene je laž i jedna velika ludnica!

Htio sam do zvijezda pa sam ih nacrtao na papiru,
Ustajem ranije da ih pozdravim prije svitanja zore.
Od mene su se odvojili, od mene mnogi zaziru...
Jer ja sam nemiran, jer ja sam miran kao more!

Pucao sam u neprobojno staklo i ono je puklo.
Riječ je ipak najjače oružje kojim možeš sve pokoriti.
I ne razmišljam kud me je ovo moje tumaranje odvuklo.
Ustao sam, dakle ne preostaje mi nego se boriti...

Osjećaš me....

taango.blog.hr

ANKETA

sewen.blog.hr

Sve je to sarma,
Sve loša karma,
Ljudi pričaju po svome,
Ljudi se uvik slome!

I ovog puta samo spiza,
Ovog puta tema ne piza,
Al koga za anketu briga,
Kuva se, peče se i friga.

Ma ričima a ne dilima,
Pa po dragima i milima,
I onima što ne prate modu,
Crne košulje opet u rodu!

Po podu sam gazija letke!
Ma evo ja se sitija tetke,
U nje rižoto u kupusu bija,
I baš mi je prisija...

KRAJ

sewen.blog.hr

Komu triba šporki zrak?
Komu triba nesritnjak?
Ko će vezat suvu granu?
Ko će stat na moju stranu?

Šta je bilje vengo klak?
Čovik triba ostat jak!
A ka da je lako trpit!?
Triba iskidano krpit!

I pari mi se da san kleka!
Bez da san i riči reka,
Čini mi se da san sebe prida,
Pa me sve u prsi kida...

Ne moren se više svezat!
Ne moren se više zezat!
Došlo vrime di sve puca,
Ne gledan, a znan ko kuca...

Posljednje ruže

stella.blog.hr

Nježne bijele ruže
na mom stolu
o prošlom govore.

Kako smo voljeli, sanjali,
i od svega
ipak odustali

Male bijele ruže
na mom stolu
a ti si daleko.

Snovi su presahli,
ljubav se kao plamičak
bolno ugasila

Lađa....

taango.blog.hr

kopilad između zemlje i neba

potok42.blog.hr

u jednom krugu
bog
njegovi robovi
s bijelim kolarima
koji ponavljaju
priče
o krvi
postanka
vječnosti
trgovci mjestima u raju
država i vojska
čuvari
poretka i izrabljivanja.

u drugom
ljubav
ples strasti
tjelesna bliskost
humor
nemiri
let
strah i nada
nagoni
entropija

a mi
nepripadajući
raštrkani
sa svojim
gladima
klimaksima
bolestima,
slobodom
razlikama,
gomilanjem iskustva
prosjačkim torbama,
skrovitim zvjezdarnicama,
snovima,
osvajanjima
mi smo kopilad
čija je majka
priroda
sirova i nepredvidiva
bujna i plodna
a otac nepoznat
svemogući
koji obuzdava
koji guši
koji nadzire
mi smo kopilad
između
majke
koja uči
da slobodno dišemo
i oca
koji traži da
klečimo.