Kreativni odjel

U seoskoj tišini

agava505.blog.hr

Pod plavim svodom, gdje vjetar šapće
starim kolima s drvenim rebrima,
uspomene stoje, nalik lišću zlatnom,
iz djetinjstva što miriše na travu svježu.

Tamo gdje se trava u plesu laganom ljulja,
trčala su moja stopala bosa, bez brige za sutra,
širio se smijeh, poput rijeke široke,
a nebo je bilo postelja za neke snove lude.

Danas, u tišini grozdova i zidova kamenih,
srce čezne za tim danima bez oblaka,
kola stoje, svjedoci vremena što leti,
al' u duši još jaše vjetar slobodan i star.

Nostalgija je most preko godina prošlih,
gdje dijete u nama još s leptirima pleše ,
u seoskoj idili, vječnoj i nježnoj,
tu vrijeme stane,
dok srce kuca nostalgijom snažnom.