Blog.hr

cool

ned

12/25

Sveta Lucija – svjetlost koja korača kroz tamu

Sveta Lucija dolazi tiho, gotovo nečujno,
kao da se boji probuditi uspavani prosinac.
Koraci su joj od svjetlosti, od one najmekše vrste svjetla
koje ne zasljepljuje, nego grli i smiruje.

U rukama nosi plamen što ne peče, već obasjava put —
onaj unutarnji, skriveni, koji često zaboravimo pratiti
u žurbi svakodnevice.
To je svjetlo koje se ne gasi ni kad se noć najdublje spusti,
svjetlo koje šapće:
„Ovdje sam. Samo pogledaj.“

Lucija je čuvarica vida,
ne samo naših očiju, nego i pogleda na svijet.
Podsjeća nas da vidjeti znači primijetiti dobro,
prepoznati ljepotu u sitnicama
i pronaći toplinu u drugom čovjeku
— ali i u nama samima.

Na njezin dan budimo pšenicu,
malo zeleno obećanje usred hladnog prosinca.
Gledamo kako niče, tiho i uporno,
kao simbol da život uvijek pronalazi put,
pa i onda kada se čini da sve miruje.

U njezinoj blagosti ima nešto starinsko,
nešto što nas vraća korijenima,
u vremena kada je svjetlost bila dar,
a ne svakodnevna sigurnost.

Zato Sv. Lucija nije samo ime u kalendaru,
već prosinačka poruka ispisana svjetlom:
da i najmanja iskra,
ako je nosimo u srcu,
može postati dovoljno snažna
da nas provede kroz najdužu noć.

I to svjetlo može
doći na razne načine,
zato otvorite srce
da ga prepoznate —

u toploj riječi,
u tišini koja liječi,
u pogledu koji razumije
i u nadi koja ne odustaje.

Jer svjetlost ne traži savršenstvo,
samo malo prostora da zasja.
A kad joj dopustimo,
ona nas pronađe
točno tamo gdje smo
i povede dalje,
korak po korak,
prema miru.

MARKO

sewen.blog.hr

Svi znaju da ne pamtim rođendane, a evo tvoga se sićam.
13.12. lako mi je pamtljivo.
Sveta Luca!
Morebit zato jer smo mi dica nekad, dok nije bilo Djeda Mraza, a sveti Nikola nas je zaobilazija, tada dobivali darove.
Stari mi je reka da se Ona provuče kroz onu bužu šta ćiriš s vrata, koga ima u portunu.

Svi znaju i da ne volim rođendane, jer se cili izgubim.
Ne znam ti se ja ponašat dok se crvenim pa mislim da je svakom tako.
A tvoj je danas. A tebe nema!

Ne sićam se koliko ima da si umra, a ka da sam te jučer na konope spustija u greb.
Šiba bura, ledeni prsti, nemamo dah...

Svi znaju da se ne sićam ni smrti. Ničije.
Samo primjetim da nema nikoga. Primjetim da sam tužan!
I svake se godine strahovi povećavaju jer je sve više izgubljenih od onih koji ostaju.
Eto vidiš šta ja brojim....

Ovo me sad ćapalo nespremnog za išta. Ma proće ka šta sve prolazi.
Aj ako ima išta gori, pazi i ti na sve nas. I reci drugima isto.
Ako zbilja ima išta, pozdravi ekipu...

Znaš šta - ja ću se sićat i spominjat našima da si bija velike duše.
Grišan ma dobar!
Neke se stvari srode sa nama pa nemoš nać lik.
Ne pamtim rođendane, a velim ti, tvoga se sićam.
Mora da mi je sveta Luce ostavila najveći dar!

obećanje

ehsaznala.blog.hr

zato sam s emocijama
kad me već pitate
kao sa susjedom s trećeg kata
ne razgovaramo od proljeća
ma molim vas lijepo
pa te bi moje emocije
da ih hoću poslušati
da im pustim na volju
samo stajale ukočeno i tužno
kao rode na vrhu stupova
bez gnijezda
što ih oluja progutala odhujala
ma kad bolje razmislim
te moje emocije
pa to je prava peta kolona
koja čuči u mojim njedrima
optužuje u mojim suzama
prokazuje u mojim vjeđama
tumara mojim mislima
salutira u mojim bedrima
ali jedan od ovih dana
tako ću se
lako ću se
obračunati s njima, samo gledajte

pet

12/25

Nevidljivo svjetlo

star-rose-bloger.blog.hr

Na rubu dana, dok se boje stapaju,
nešto tiho svijetli među sjenama i dahom.

Ne traži ime, ni oblik, ni znak,
samo osjeti toplinu koja tiho grije i ostaje.

U svakom smijehu, u svakom šaptu vjetra
ostaje mjesto gdje se svjetlost skriva,
gdje srca razumiju ono što riječi ne mogu dotaknuti.

I kad pogled skrene dalje,
ostaje nevidljivo svjetlo
koje zna samo tko ga traži.

13 dana do Božića

kockavica.blog.hr

Na putu do škole
prolazim kraj jednog dvorišta,
stražnji dio,
pokošena travica,
sve po špagici,
i jedno stablo,
a krug lišća ispod stabla
savršen.

To ne može biti prirodno,
lišće ne pada savršeno,
nošeno strujanjem zraka,
sva sila nepravilnih oblika
i zakona aerodinamike,
stvara kaos,
ljepotu nesavršenosti.

A ovdje niti jedan list po travnjaku,
samo u savršenom krugu ispod stabla.

Jutros obukla suknju,
i jedne druge čizme na petu.
Čim sam stupila na asfalt požalila sam.

Lupkaju.

Jbt, sad ću cijeli dan lupkati,
živcira me to,
ali nema natrag.

Prolazim kraj onog dvorišta,
još je uvijek noć,
nema rasvjete na tom dijelu,
magla gusto nagurana oko mene.

Vidim starački lik,
pogrbljen u zimskom kaputu,
kako nogom pomalo gura lišće u krug.

Pomislim,
"Znala sam da to nije prirodna pojava,
evo tko to radi."

Prođem kraj njega.

Kad čujem...

Zafićukao je za mnom!
Ko bauštelac!

"Za dobro jutro,
hvala Vam!"

Viknem ja iza sebe u maglu.

Nije on fućkao meni,
u tom mraku i magli
nije me mogao ni vidjeti,
on je fućkao lupkanju potpetica,
i svojoj slici u glavi koju je zvuk probudio.

A ta je slika zasigurno bila savršena,
poput kruga ispod stabla.

Kraljica adventskog sajma

nachtfresser.blog.hr

Jučer smo sreli Mašu
Maša jako voli sireve
Ne pitajte odakle znam
Da Maša voli sireve
To je indiskretno
Mračna su vremena
I propusi imaju uši

Maša je rekla
Previše si ozbiljan
To nikako nije dobro.
Jučer smo bili na tvom sajmu
I kupili domaće krvavice
Maša ne voli krvavice

Maša je rekla
Na onom štandu je odličan sir
Stalno reže za degustaciju
Onaj što prodaje krvavice
I ovaj što prodaje sir
Su u paketu došli na naš sajam

Tako sam indirektno saznao
Odakle krvavice na njenom sajmu
Krvavi su njeni kompromisi
Ne pitajte kako znam
Jer nisam pitao i ne znam
Samo onako bez veze osjećam.

Ukrašavanje

marival11.blog.hr

Neki za ukrašavanje troše milijune eura na račun poreznih obveznika, drugi besplatno iskazuju ljubav i troše svoje eure:) Trebalo se potruditi, najvjerojatnije se popeti na krov, pa pisati...

Nekad prekrasna zgrada, sa mnogo mramora, mnogo kancelarija i hala, sva devastirana u posljednjih 20-ak godina. Nekih dvadesetak metara dalje je državni starački dom, ali nikome nije palo na pamet da ne tako davno prelijepu upravnu zgradu propale firme prenamijeni....