Kreativni odjel

MIR

sewen.blog.hr

Uša san u vezu jer san se tija zaljubit.
Bogami sad mi dođe, da se oću ubit.
I pitan se koji me je đava u to tira,
Kad imaš mir, to se čuva, u to se ne dira!

A opet nije život maška bez užanci,
Nije lipo da smo cili život stranci!

Uša san iz neznanja, ka najveći patnik,
A za se san uvik misli da san jaki ratnik.
Izgubi san svaku bitku jer ko more s njom
Ma svi moji kažu da imaju isti dom!

Moreš otić ma ćeš brzo na loš glas.
Moš se spasit ma ćeš onda bit ka pas.

Šuti, trpi i da tvoja uvik ona zadnja bude,
O da draga, to je tako i to je za dobre ljude.
Odusta san od pobune da me ne ošine čir.
Održavan ravnotežu i prividni EU mir

Mili

stella.blog.hr

Zvala sam te Mili
dok sam te volela
i o tebi sanjala.

Zvala sam te svim
najlepšim imenima
koje ljubav može dati.

Bio si mače, dragi,
sve nežno što je moja
mašta mogla zamisliti.

Sad opet nosiš svoje ime
i niko te više ne zove
toplo, najtoplije,

Mili.


Bluz 2017.

Samo ona zna....

taango.blog.hr

Zeleni zidovi

kockavica.blog.hr

Pakiram djecu za misu.

Upada nećak,
u boksericama
s hrpom odjeće u rukama.

- Mogu se otuširati kod tebe?

- Naravno, sad ću ti speć i par palačinki,
mi smo na odlasku,
vidimo se poslije mise.

Kasnije mi dolazi na ručak,
kojeg još nisam skuhala.

Pojede ostatke od jučerašnjeg ručka.

Priča kako je došao u 1 u noći,
prespavao je dole u bakinoj sobi.
Nikad se ne najavi,
baka mu dala ključ.

Ima uvijek di prespavati,
zna da će tetka osigurati nešto toplo za pojesti.

- Zadnji put kad sam te nazvala na video call,
vidla sam na šta ti soba liči,
to ne izgleda kao soba teenagera..
Sve bijelo,
zidovi prazni.
Kao da živiš u zatvorskoj ćeliji,
ili ludnici.

Smijemo se.

- Ma znam,
nisam ništa uredio,
ne znam koliko ću dugo tamo biti.

Novi stan,
novu sobu,
i novu ženu svog oca,
ne doživljava kao dom.

Tamo su već bar dvije godine,
a njegova soba gola.

Stol,
ormar,
krevet,
siva posteljina.

- Tvoja majka je u prvom stanu
zidove obojala u zeleno,
narančasto,
žuto.
Treba ti boje u životu!

- Ma ja tamo ionako samo dođem prespavati.

- Čak i ako provodiš samo 20 minuta prije spavanja u toj sobi,
mora biti opuštajuća,
topla,
da možeš ugodno zaspati,
odmoriti.
Čak i kad bi u njoj proveo samo još tri mjeseca,
a provest ćeš puno više,
treba ti biti lijepo.

Pojeo je sve što sam napravila,
krumpir salatu,
kuhana jaja,
buđola,
umak,
peciva,
čvarke...

Ostao je duže nego je planirao,
jer moji su zidovi zeleni,
deke žute i crvene,
zidovi krcati knjigama,
a moje cure cijuču i skaču po njemu.

Držimo cure svak jednu na koljenima.

"Ovako jaše dama,
dama,
dama...

Ovako jaše gospodin,
gospodin,
gospodin...

Ovako jaše kauboj,
kauboj,
kauboj..."

Svaki put je "jahanje" sve divljije.

- Znaš Vanjuška,
tako je njegova mama pjeva.

- Je li ona to izmislila?

- Ne znam,
ali ja sam to prvi put od nje čula.

- Ali meni je započinjala sa Gospodin. -
dodaje Karlo.

Ove godine će navršiti 18.
Sjećam se kad sam ga kroz staklena vrata gledala,
umotanog u bolničke krpe,
na Svetom Duhu.

- Bar sad više ne moram misliti što ću ti kupiti
za rođendan,
ili Božić.
Dobit ćeš zelenu deku,
teglicu s cvijećem,
plišanca!

Smijemo se.

#428

auroralucidissima.blog.hr

kurvino blato

osiromašenom puku

oduzima duh

H.M

#427

auroralucidissima.blog.hr

pokucao je san na prozor
potpuno nenajavljeno
izravan poput britve
brutalan k'o istina
dovodeći svoje
beskrajne niti
besramnosti
kojoj nema
ni u ludilu
naznake
kraja

H.M

Uz.danasnji.DAN ŽIVOTA

potok.blog.hr

USAMLJENA MAJKA

Noćas je život pokucao na vrata moga bića.
Noćas je strepnjom moja zadrhtala duša.
Noćas je počela još jedna životna priča,
I opet moj me Gospodar kuša.

Noćas.je život pokucao na vrata moga bića
Na me se ruši lavina hladnog svijeta,
Noćas je i opet počela jedna priča,
I opet jedan život svima smeta.

Noćas život pokucao i ja ga spremno primam,
Iako odasvud vreba smrti strahota.
Spasi nas, Bože,, jer ti si sve što imam,
Jedino ti si gospodar života!

Pjesma iz 1992. potaknuta stvarnom usamljenošću.jedne majke.

JEDNOJ MAČKI

starrynight2022.blog.hr

JEDNOJ MAČKI

Zrcala nisu tiša, tako meka
Ni zora nije kada se prikrada;
Kao pantera spokojno se vladaš,
Što nam je dano motrit iz daleka.
Neobjašnjivi zahtjev božji hoće
Da tražimo te i slijedit ga valja;
Od Gangesa i od zapada dalja
Tvoja je tajna ohole samoće.
Povijaju se rado tvoja leđa
Pod milovanjem mojih ruku lijenih;
Od onih dana već zaboravljenih
Oprezna ljubav ruke te ne vrijeđa.
U vremenu si drugom. Tvoj svijet ima
Zaokruženi opseg, ko u snima.

"Jutro poezije" - Maja Cvek

luki2.blog.hr

Maja Cvek, rođena je 1. 5. 1950. u Zagrebu, gdje se školovala i gdje i danas živi i stvara. Piše poeziju na standardnom književnom jeziku i na kajkavskom – zagrebački urbani kajkavski i varaždinski idiom.
Uspješno sudjeluje na pjesničkim natječajima diljem Hrvatske, a pjesme su joj objavljene u više od 70 zbornika, u Časopisu za književnost, umjetnost i kulturu Kaj, te u raznim glasilima. Pjesme objavljuje na Facebooku, u grupama Moj Zagreb i Ujedinjeni kajkavski emirati. Također vodi glazbeno-poetske tribine i surađuje s Knjižnicama grada Zagreba, o kojima je pisala pet godina, u sklopu suradnje s Centrom za kulturu Trešnjevka.
Svoje stihove govorila je na radiopostajama Velika Gorica, Sljeme, Zelina, i Radio Martin, te na HTV-u (Dobro jutro Hrvatska) i TV Mreža u emisiji Prema izvoru.
Također je nekoliko njezinih pjesama uglazbljeno. Članica je ZAMP-a, Hrvatskog sabora kulture, Kajkavskog spravišča i Collegiuma Hergešić.
Uz pjesme na standardnom književnom jeziku i na kajkavskom jeziku, objavljeno je i nekoliko njezinih proznih radova, a 2016 g. natjecala se svojom kratkom pričom za Večernjakovu Nagradu Ranko Marinković.
Osim raznih nagrada, dobitnica je Priznanja i Pohvalnice Hrvatskog sabora kulture za pjesništvo na dijalektu kao i za kratku priču na standardnom književnom jeziku.
Hrvatski sabor kulture dodijelio joj je 2017. g. Plaketu Mihovil Pavlek Miškina za pjesništvo na dijalektu.
Objavila je sljedeće knjige:
Za moju dušu, 2002., Trenuci sjećanja, 2004., Osmijesi srca, 2005., Zagrebački vez, 2008., Zavuzlane senje, 2011., Šprehe zagrebečke, 2017., Nepravde rano stasaju (kratke priče), 2021., Tkanice života, 2023. i Tri istine, 2025.

Tako je Maju Cvek predstavio Željko Buklijaš, voditelj "Jutra poezije".
Maja Cvek je danas predstavila svoju zadnju zbirku poezije"Tri istine". Ciklusi pjesama su o duši, Zagrebu, kajkavski krug.....Urednica je, naravno, divna Darija Žilić. Bravo! Maja je baka Matije Cveka. Eto još jedna umjetnička obitelj:)))

Lijepo, začudno i interpretatovno posebno! Pjesnikinja je odlično napamet govorila svoje stihove. Bravo Majo.....

Fotke:



Maja i Željko.....





Maja i ja....

Baš se ovih dana osjećam dobro.....

Ljubim!

Ps: Hej, skoro sam se zaboravila pohvaliti "ulovom" s Dolca:



Malo cvijeća.....



Banane za 1 euro.....:))) Morat ću češće na Dolac.....:)))))

I smokve (suhe)... Predobro! Šećerko ne luduje, dobro je - pa valjda smijem malo.....Ali, oči...Oči bole.....:((((

Ljub!

Moj stih za tebe....

taango.blog.hr

...

sewen.blog.hr

Čekam je danima da se javi,
Da opet stilski zadavi...
Evo i zima se stišava već,
I na litnje vrime ćemo preć
A nje nema, ka da se skrila,
Da nebi s nama pila!
Ima li ovoj potrazi kraja?
Ljudi, di je Dinaja?

Malo me i briga steže,
Ipak nas neko vrime veže,
Jel bolesna i jel se liči?
Drugarice to na te ne sliči!
Daj nam znaka da si tu,
Samo misli mira tribaju...
Da potraga dođe do kraja!
Dinaja...

Oko - kolodvor

luki2.blog.hr

Pjesnikinja i draga mi prijateljica Lana Derkač imala jevveceras prokocijuvsvoje nove zbirke poezije "Oko - kolodvor".
Več sama naslovna pjesma govori o tome koliko smo promatrači, i sva naša putovanja počinju i završavaju u oku. I naravno, uvijek startaju na nekom kolodvoru......

Uz autoricu, u razgovoru su sudjelovali književna kritičarka Lada Žigo Španić i urednik knjige Ivan Herceg.


O knjizi:

Lana Derkač svoju je novu knjigu Oko-kolodvor podijelila na pet ciklusa. Naslovom ona želi pokazati da su svi događaji u njoj zapravo putnici u oku koje ih promatra i da se zaustavljaju u njemu kraće ili dulje dok kroz njega prolaze. Kao i u njezinim dosadašnjim zbirkama, i u ovoj se sudaraju svijet intime i onaj izvanjski, no u recentnoj su u pozadini dominantni covid-19 i potresi koji su nas uveli u posve novu dimenziju, i u privatnom, i u književnom smislu. Zbog toga su, kao ključ za otključavanje knjige, posebno zanimljivi otvorni stihovi iz prve pjesme: Ništa mi više nije jasno. / Kao prvo, ne znam hrani li vrijeme smrt / ili smrt vrijeme, ali i završni iz zadnje, za zaključavanje: Oblaci se pomiču horizontom dok se stanovnici nebesa ne presvuku, jer zbirka se kao cjelina može iščitavati i kao „stihovani dokaz“, slika jedne osobne, ali i općeljudske, sumorne, dehumanizirajuće etape.

Uza sve to, Derkač ovom knjigom pokazuje i da razne tendencije suvremenoga hrvatskog pjesništva -neoegzistencijalizam, hipermateforičnost, postmodernističko miješanje svega sa svime, kulturne reference, npr. -može dijeliti s drugim istaknutim pjesnikinjama i pjesnicima, ali da je u kombinacijama tih tendencija i poetičkih karakteristika uvijek originalna i dorečena.

Ovom knjigom Lana Derkač dokazuje da je kao autorica posve profilirane poetike na svome kreativnom vrhuncu. - kaže Ivan Herceg, urednik knjige.

O autorici:

Lana Derkač (Požega, 1969.) diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše poeziju, prozu, drame i eseje. Nagrađivana je, uvrštavana u antologije, panorame i zbornike u zemlji i inozemstvu. Bila je sudionik više međunarodnih pjesničkih festivala i književnih događanja kao što su Međunarodni pjesnički festival (Hrvatska), Stih u regiji (Hrvatska), Struške večeri poezije (Sjeverna Makedonija), Curtea de Arges Poetry Nights (Rumunjska), Kuala Lumpur World Poetry Reading (Malezija), Kritya (Indija), Sajam knjiga u Guadalajari (Meksiko), Lirikonfest (Slovenija), International Poetry Meeting (Cipar), Festival international et Marche de Poesie Wallonie – Bruxelles (Belgija), Sajam knjiga u Beogradu (Srbija), Festival Internacional de Poesia u Granadi (Nikaragva), Mediteranski pjesnički susret u Mdiqu (Maroko), Stockholm International Poetry Festival (Švedska), Međunarodni festival slavenske poezije u Tveru (Rusija), Ratkovićeve večeri poezije (Crna Gora), Festival Internacional de Poesia En el Lugar de los Escudos (Mexico putem video snimke), Skopje Poetry Festival (Sjeverna Makedonija), Odisha Art & Literature Festival (Indija), World Poetry Day Festival (Sjedinjene Američke Države/ Dominikanska Republika putem video snimke)… Tekstovi su joj prevođeni na 22 jezika (engleski, španjolski, francuski, arapski, švedski, njemački, talijanski, portugalski, ruski, poljski, mađarski, češki, albanski, makedonski, kineski, oriški, malajski, rumunjski, bugarski, slovenski, grčki, perzijski).

Lana i Lada su moje kolegice s Filozofskog fakulteta, moja generacija.

REZERVOAR / Lana Derkač
Prolazila sam pokraj stanice
za punjenje električnih vozila
i pomislila kako bi ljudske ljušture
trebalo napuniti svjetlom.
One voze sjećanja.
U njima su holokaust, plodovi režima,
smrti kućnih ljubimaca, depresije,
grube riječi.
Trebalo bi precizirati koliko svjetlosti
stane u rezervoar čovjeka.
I bez koje količine nitko ne može
očekivati da krene.

U retrovizoru automobila što se punio
nisam mogla podnijeti
svoje ugašeno lice.

-iz knjige "Oko- kolodvor" Lane Derkač (HDP, 2025)

Malo fotkica:



S lijeva na desno: Ivan Herceg, urednik knjige, Lana Derkač u sredini - autorica i Lada Žigo Španić, književna kriticarka. Moje prijateljice ijoš izcstudentskih dana, obje.



I moja draga Lada i ja!



Oko- kolodvor - naslovnica. Spajanje čovjeka i tehnologije.....isprepletanje....

Ljubim!

Tako....

taango.blog.hr

Za povrat

nachtfresser.blog.hr

Moj internet dnevnik
pjesmarije
Blog
subota, svibanj 9, 2009

Povrat imovine

Vrati mi moje bore
Besramna kradljivice
Vrati mi moju dosadu
Kak ti je samo palo napamet
Strpat je u napaljenu tebe
Vrati mi moj daljinski
Bez njega teve nema smisla
Vrati mi moju nemoć
Erekcije postaju prenaporne
I daj molim te
Obuci jednom običan jeftini bijeli donji veš...

p.s.
Ne znam kako se Hucu da petljati po prljavštini mlađih dana, fuj, odvratno, svašta su nam onda zabraniteljke dopuštale, a ne možeš više ni u Kafkino vrijeme sve uništiti, internetska arhiva ne dopušta, tko se skinuo, skinuo se.
p.p.s.
Punč kocke su izvrsne. Recept vam ne bi vrijedio jer kad ja mutimiksam uvijek bude improvizacije. Fotka je takva kakva je, u programu za obradiu sam se igrao s gumbom punchpa ispalo malo čudno i skoro da zaboravim, ne nisam tražio dopuštenje od živih bića s prve fotografije.

ZAVJETRINA

sewen.blog.hr

U zavjetrini je najbolje sačuvati mir od oluje.
Ni duboko disanje majke Zemlje se ne čuje.
Uzmem svoju vodku s ledom i nektar naranče
I pijem dok me ne takne. Onda je sve jače!

Izoštrena su čula, a opet meka i ništa ne boli,
Ko avion ugašenih motora i nas dvoje u njemu goli.
Turbulencije su stale, ocean ispod nas, sve se plavi.
I onda se vratim, sve je to samo u mojoj glavi.

Iz zavjetrine samo ja i škripanje stolca na rasklapanje.
Škura mjesečina; odavno je vrijeme za spavanje.
Natočit ću još jednu bez leda, već me i grlo steže.
Možda dočekam svjetlo da ovu noć prereže...