kolumna jedne superžene

Jedne davne zime

Jedne davne zime
Dok posvud padaše bijeli snjegovi,
U njihovoj tišini kao da još spavaju,
Na sivom kamenu naših sjenki tragovi.

U siječanjskoj noći hladnoća,
Mjesečina davna, teška poput ulja,
U dodirima mi još boja ljubavi,
Moja svilena ružičasta košulja.

Kraj velike ceste ne prolaze ljudi,
Sada samo pustoš, praznina,
U glavi mi još svira ista glazbu,
Na usnama tvojim ćutim okus vina.

Među nama danas ponor,
I ograda hladna od olova,
U svim napisanim pjesmama mojim,
O tebi još ni riječi, niti slova.

(14. 02. 2014. )