Kreativni odjel

SILVESTARSKI NOKTURNO 2025.

starrynight2022.blog.hr

SILVESTARSKI NOKTURNO GODINE HILJADU DEVET STOTINA I SEDAMNAESTE

Zapis onima, koji će sve to promatrati iz druge perspektive

Mjesec je krvavi pladanj,
i drveće herojski u mrtvoj šutnji pati,
i noć presvetog biskupa Silvestra tiho, tiho diše.
Astralni zeleni polusjaj crne maglene noći
kad se u kozmičkoj igri okreće kugla za jednu otrcanu šifru

i kada u kalendaru
Godina nova kolje Godinu staru.

O, u New Yorku, Genovi i Hong Kongu
sad sve sirene usidrenih lađa
viču,
i sve antene sad, u ovaj čas, pregršti siplju modrih iskara
po pojasima svih merdijana.

Al' ja nisam u New Yorku, Genovi i Hong Kongu,
i ne slušam pjesme usidrenih lađa.
Ja na Smroku gledam krvav mjesec nad grobljem gdje se rađa,
i oblaka plešuću povorku u žalosnoj i sivoj rasvjeti:
sve martiri, jadni, raspeti.
I pantere plešu uz svirku boga pjanog Baka,
skorpion i zmija i tri crna raka,
sve to su ovog ljeta vladari planeta.

Bolesni i žuti su krvavi oblici te silvestarske noći,
i sve su boje jadne, ispijene.
Ajde da pjevam nad lešom Stare godine, mrtve žene:

''Što si nam dala, bludnice stara?
Ludnicu, kasarnu, topove i cara,
i glazbe i požar, sprovode i strah.
Evropa pijančuje na lagumu ove tužne noći,
a Veliki Skelet u kalež šampanjac toči.''
Mjesec je krvav,
i ljudi se mislima biju, knjigama i štampom. Ljudi se
nožem biju, olovom i plinom,
i noktima i kundakom i šakom,
ljudi se kolju, i sove viču na Smroku,
i to je Silvestrova noć.

Miroslav Krleža

RECI

sewen.blog.hr

Reci, kako je bilo biti...
Dal se lako otuđiti,
I samo nestati, otići,
Kako to postići?

Reci, s koje strane boli,
Više ili manje, kad zavoli,
I odvoli, a vidim može,
Noževi se lože!

Reci sad kad smo podijelili,
Reci sad kad smo zacijelili,
Kako tko...
Ja nikako.

Reci sad kad je tuge metar,
Reci sad opet u vjetar...
Reci,
Sasjeci!

Reci, gdje čovjek ode
Slobodan, a bez slobode.
I samo se izbriše
A diše...

kao da novogodišnja jutra nisu važna

ehsaznala.blog.hr

kao da sve mora imati svoju svrhu
kao da nismo već sve isprali pogledima
kao da najvažnije ne možemo ispričati šutnjom
kao da se nismo već toliko puta pomirili sa svime
kao da ptice pjevaju samo zato da bi sunce ponovo izašlo
kao da budućnost ne dolazi po sve nas
kao da novogodišnja jutra nisu važna
kao da život nije lijep

ONI I MI

huc.blog.hr

svi su oni bili vani na prednjem trijemu
i razgovarali:
Hemingway, Faulkner, T.S. Eliot,
Ezra Pound, Hamsun, Wally Stevens,
e. e. cummings i nekolicina ostalih.

"čuj," reče moja mati, "možeš li ih
pitati da prestanu govoriti?"

"ne," rekoh.

"ono što govore teško je smeće," reče moj
otac "bolje bi im bilo da nađu neki
posao."

"imaju oni posao," rekao sam.

"imaju vraga," reče moj
otac.

"upravo tako", rekao sam.

baš uto naiđe Faulkner
posrćući.
pronašao je viski
u ormaru i izišao van
s njim.

"užasan čovjek,"
reče moja mati.

zatim ustade i ode ćiriti
što se događa na trijemu.

"sa njima je i neka žena,"
reče, "samo što izgleda kao
muško."

"to je Gertruda,"
rekao sam.

„ima jedan tip koji napinje
mišiće“, rekla je, „tvrdi da
može prebiti bilo koju trojicu od
njih.“

"to je Ernie," rekao sam.

"i on (italic)", moj otac upre prstom u mene,
"želi biti kao oni (italic) !"

"zar je to istina?" upita moja mati.

"ne kao oni," rekao sam, "već jedan od
njih."

"nađi si vražiji posao,"
reče moj otac.

"začepi," rekoh.

"što?"

"rekao sam 'začepi', slušam o čemu pričaju ti ljudi."

moj otac pogleda svoju ženu:
"ovo nije moj
sin."

"stvarno se nadam da nisam", rekoh.

Faulkner posrćući ponovo stupi
u sobu.

"gdje je telefon?" upita.

"kog će ti vraga telefon?"moj će otac.

"Ernie si je upravo prosuo
mozak", reče.

"vidiš li što se događa ljudima kao što
su oni?" zavrišta moj otac.

ustao sam
polako
i pomogao Billu da pronađe
telefon.


c. bukowski - them and us
(The Last Night of the Earth Poems)

preveo i prilagodio: meister huc

još jedno glupo pitanje

ehsaznala.blog.hr

ni tin ni jasenko ni drugi poete
čudili se ne bi
kad bih pitajuć jasno
ovdje i sada zavapila glasno:
„što je to u muškom biću što ga vodi prema piću“

malkoc bi ostali u čudu slušajuć tu glavu žensku ludu
što ovo saznat želi jer je žeže i steže
i ful baca iz ravnoteže:
al zakaj fakat zakaj
to muško biće uvijek neke lažne spike hiće?

koliko ćeš me voljeti u novoj godini

ehsaznala.blog.hr

voljet ćeš me više ili manje u novoj godini?
voljet ću te jednako kao ove godine.

kako, jednako?
voljet ću te slično kao ove godine.

kako, slično?
koliko smo toga reciklirali tijelom, mislima?
ništa nije slično ni kad trepnemo.

voljet ću te više nego ove godine.
kako, više?
zašto strahovati od sudbine.

znaš što? voljet ću te manje.
(sa)znala sam !!! :D

UBOJSTVO

sewen.blog.hr

Pričama crno-bijele fotografije bojam,
Bez milosti sam, al još uvijek dijete.
S godinama stekao sam dojam.
Da samo prelete...

Pričama crno-bijele fotografije bojam.
Snove sam imao pa sam ih sklonio samo.
Za neke stvari ne postoji pojam.
Duša i ja ovdje ne pripadamo.

Skrio sam se, stvorio sam zaklon,
Otišao sam prije nego sam htio!
Na kraju predstave nisam doživio naklon,
Samo sam se ubio...

.....

star-rose-bloger.blog.hr

Na prozoru stojiš,
dok svjetlo pada tiho,
a zrake se igraju po rubovima dana.

Šapat vjetra prolazi kroz sobu,
i sve što osjetiš,
sluša samo tvoj pogled.

Sjene plešu između svjetla i tame,
a vrijeme se zaustavlja na tren,
dok misli putuju nevidljivim stazama.

Na prozoru ostaje tišina,
i nešto što ne treba riječi,
jer sve se već zna.

novogodišnja želja

ehsaznala.blog.hr

nemoj se nikada naljutiti na sebe
nebo to ne bi htjelo
a ni zemlja to ne bi htjela
zemlja
samo bi htjela upijati tvoj korak
bez teških misli
bez onih teških oblaka
i dugih lanaca obećanja i razočaranja
zemlja
nosila bi te takvu laganu i prozračnu i sretnu
na sagu od lišća
na trpezi od cvijeća
na odru od mahovine
na oltaru od osmijeha

čekaj čekaj čekaj
zemlja
pa čini se
predala bi te zemlja rajskim poljanama
a ti bi još tako dugo htjela ne kročiti tamo
ti bi još tako dugo htjela smijati se
zalutati i griješiti
i biti teška i glasna i naporna
ti bi htjela biti takva
i sebi i tome nepoznatom a velikom nekome
tko bi te takvu obgrlio
i pažljivo i uporno čuvao
od svake lakoće i svih rajskih poljana
i nebu i zemlji usprkos

montirana stvarnost

potok42.blog.hr

članci na portalima,
bez rezova i sudara
pretapaju se kao kadrovi,
u montiranom filmu o stvarnosti:
dekoltei manekenki iz kojih s predumišljajem
ispadaju big tits,
njihovi izdržljivi ljubavnici,
s krvavo žestokim pričama engleskih plaćenika u ukrajini,
zelenskim, prijateljem seana penna,
lidera što bez zadrške demonizira ruse,
navodno šmrče kokain u svom podzemnom uredu.

sve se miješa s naručenim featureima:
slavonski brod – turistički biser na savi,
mirko duspara: „živimo i gorimo za ovaj grad“.

miksaju se splačine od recepata za blagdanska jela,
savjeta za toplije radijatore,
sjećanja na slavnu prošlost…

urednici, psi čuvari medijskog kapitala,
vjeruju da tako osiguravaju opstanak javnih kuća.
a lakomi potrošači gutaju slova i fotke
kao da su prave,
kao da su istinite.

Sretan Božić!

kockavica.blog.hr

TESTAMENT

sewen.blog.hr

U škatuli od murve iz dvora,
Čuvan za vas papire da znate.
Šta je vaše, da ne otimate!
Ferata već kreće s kolodvora,
Morali smo i ovo odradit
Da se nebi tribale posvadit.

Čist je račun kažu jubav duga!
Nebi tija da vas sve ugnjavin,
Nebi tija da nemir ostavin.
Najgore je kad zavlada tuga,
I bis svoje provali pa dili,
Jer drukčije nismo zaslužili.

Evo sad je sve crno na bilo,
Po propisu, sve se dobro znade,
Samo složni svoju kuću grade.
Skuvano je čim je uzvrilo,
Skloni s vatre da se ne opariš.
I u miru proživiš i stariš...

odluka

ehsaznala.blog.hr

nisam prvo umočila prst i provjerila temperaturu

osjetila povodanj struje
procijenila mu snagu
nisam razmislila još malo

prije no sam okrenula leđa
i ostavila sve ovo
dosadno predvidivo sigurno
ma samo sam čvrsto ušetala
u to hladno bibavo varljivo
i u trenu se sklopilo nada mnom
zamamno i mutno i opasno

zaboravih sve što volim i mrzim
sve što znam i ne znam
predah se toj rastućoj struji
sasvim lagano, mirna daha
znatiželjno i čeznutljivo

a onda je za sve već ionako bilo prekasno

Božić bez tebe

filiparumenovic.blog.hr

Na prozoru mraz crta bijele cvjetove,
dok gradom vesela buka zabavlja ulice.
Na stolu jedna čaša vina, miris borovine,
i tihi sat što otkucava sate kasne.

Lampice trepere, ali ne griju sobu,
svjetlo im je hladno, kao dalek sjaj.
Tražim tvoj glas u vjetru što vani plače,
tražim u mraku jedan zagrljaj.

Svi su prozori budni, sjaje u daljini,
čuju se pjesme, smijeh negdje vani.
A kod mene samo snijeg na pragu spava,
Hladan i bijel, dok me tuga svladava.

Gdje si ove noći, dok mraz polja krije?
Čije srce sada tvoja ruka grije?
Hoćeš li mi doći, kroz mećavu i dvor,
da još jednom skupa okitimo bor?

Božić je velik, a soba je prazna,
samoća je ova k'o najteža kazna.
Sretan ti Božić, negdje u daljini,
dok tvoje ime tražim u bjelini.

2 dana do Božića

kockavica.blog.hr

Čudno se te stvari nekad poslože,
i ono što ti je danima izmicalo,
neshvatljivo,
nedokučivo,
izvan dosega,
odjednom sjeda na mjesto.

I čudiš se sam sebi,
jer bilo ti je pred nosom,
očigledno,
jasno ko dan!

Ponosno s vama mogu podijeliti
zadnje i najvažnije otkriće,
konačni rezultat napornog rada,
čekanja u zasjedi,
korištenja sivih stanica,
e da bi se došlo do odgovora na pitanje:

Zašto se Brgljez pojavljuje samo za Božić?

Slika govori tisuću riječi.