Kreativni odjel

17 dana do Božića

kockavica.blog.hr

Draga djeco,

danas nećemo ništa učiti.

Ovaj tjedan ćemo biti kreativni,
rad rukama oslobađa,
meditativan je,
i zabavan.

Ali prije svega
pogledati ćemo crtić.

život

ehsaznala.blog.hr

toliko su mi puta ponavljali
sve dok nisam u to povjerovala:
život je ozbiljna stvar
sve dok nisam i sama poželjela
biti ozbiljna i biti jaka i biti bolja
jer život je ozbiljna stvar
sve dok se jednog oblačnog jutra
nisam očuđila poput eve nakon prvog zalogaja:
život je ozbiljna stvar
ali život mene nije shvatio ozbiljno
pa ako mi je baš do toga
mogu biti neozbiljna
sve dok sam ozbiljna i jaka i bolja

Tajna....

taango.blog.hr

kazalište vlastite kože

potok42.blog.hr

u kazalištu, na pozornici stojimo goli,
igramo komad bez generalne probe,
improviziramo, zaboravljamo tekst
po nedovršenom scenariju i uputama.

gledalište je puno najviše prolaznika
koji karte naplaćuju nama, plješću ili
sliježu ramenima dok mi glumimo sebe.

zavjesa će se spustiti prije nego što
stignemo sve reći i zato vrijedi igrati
široko, burno i bez suzdržavanja.

nastojimo ostaviti dojam pred sobom
i tuđim pogledima, dok donosimo dramu
svog života. danas glumimo sebe. i sutra.

mi smo i gledatelji predstava oko nas
koje igraju glumci što imaju svoj nastupe;
oni samo glume u predstavi, a mi ju stvaramo.

MLADI I EUFORIČNI OPTIMISTI

starrynight2022.blog.hr

Lubanja s cigaretom, Vincent Van Gogh


MLADI I EUFORIČNI OPTIMISTI

Robotizirani starci
danas je četvrti prosinca a oni još rade
ujutro misle na posao
popodne misle na posao
navečer misle na posao
dalo im da rade do kraja života
možeš raditi do kraja života za mene
reče nadležna lubanja s kravatom
i bankovnom karticom bez limita
tko ne plati mrtav je
radimo radimo do smrti
lubanji za karticu
za beskonačno peglanje
iz naših džepova u lubanjin džep
iz sivog u sivo
zone sumraka smjenjuju se
nestala su nekud zauvijek godišnja doba
i sunčana jutra
kao u filmu Uljezi Alejandra Amenabra
magla i samo slike mrtvaca
u ladicama
nikad krečena stubišta i flekave zapuštene fasade
(rad do smrti za lubanjino održavanje)
tik do groblja
pozicija koja je trebala biti znak
koji nisu prepoznali na vrijeme
kad su se useljavali
sretni i veseli u bijele novogradnje
s parkovima
dok još pljačke i flekova
i pukotina i propadanja
praznih lokala
i razbijenih stakala
nije bilo
a šutljivi starci podozrivih pogleda
jedini preostali u stubištima plaćati
samo ništa i propast
bili su tek mladi euforični optimisti.

Starry Night, 4.12.2025.

JESEN UZ JESENJINA

sewen.blog.hr

Opet čežnja prijanja uz kožu,
Tugaljivo mi sad misli kopa.
Sjeo sam u udaljenu ložu
Da sam bliže oslikanog stropa.

Teatar se sa životom stapa
Ne dobiješ koliko mu daš.
Kupiš novo, a već sutra klapa,
I svega se svijetom nagledaš.

Kupio sam sjever da me hladi,
Godina će nova biti bolja!
Pa se sjetim kad smo bili mladi,
I razvezem misli preko polja.

Opet čežnja prijanja uz mene,
Tiho, tiho, sve se tako slaže...
Napustio sve sam uspomene,
A mene još uvijek tamo traže...

kosti

ehsaznala.blog.hr

tišina nema eho
ali niže urlike kroz noć
režu ti noževi
nabujale noći tuge i strasti
nemam što ponuditi vjetru
i demoni su me napustili
najglasniji krici nikada ne odlaze

budući ljubavniče
u meni odsutan, šutiš
glas moj ne dodiruje te
izranjaš sličan
a tako slab

Za tebe.....

taango.blog.hr

19 dana do Božića

kockavica.blog.hr

kraj

ehsaznala.blog.hr

sreća je hirovita milosnica
odaja punih poklona nedostojnih
tek nedužnima nudi spas

ratnik čeka mirno u sjeni oluje
u zvjezdanoj grobnici
nema oprosta bjeguncima

u peru pjesnika drhtaj praznine
utočište zatvara vrata i briše tragove
tminu plavi krv ljubavnika

početak

ehsaznala.blog.hr

davno prije naših riječi
davno prije našeg daha
davno prije naših dodira
isprepelela se vatra u našim očima
i polako sažgala sve što bijasmo u pepeo

vatra i tama su jedno
dotakni me srećom
daruj mi izvor
izgori u meni još jednom

20 dana do Božića

kockavica.blog.hr

Danas imamo roditeljski sastanak.

Učenici neka pričekaju vani,
kad završimo možete ih odvesti doma.


Proći ćemo neka opća pravila,
uspjeh učenika,
bez navođenja imena učenika,
individualne informacije mogu se dogovoriti po potrebi.
Također,
čeka nas božićni sajam,
za koji će djeci biti potrebna vaša pomoć,
više zato da se družite,
nego što im zaista treba pomoć.

Htjela bih naglasiti u kojoj mjeri
djeca vape za vašom prisutnošću,
vašim vremenom,
osmjehom,
glupiranjem,
pogledom oči u oči.

Ako već i gledate u ekrane,
gledajte skupa isti ekran,
komentirajte,
smijte se,
analizirajte.

Djeca uče na primjeru,
možete govoriti što god želite,
oni će činiti kako vi činite.

Nadalje,
što se tiče dolaznosti,
moram istaknuti
neki učenici ne shvaćaju tu obvezu ozbiljno.
Ponašaju se nonšalantno,
čak i kad dođu,
nisu prisutni duhom na nastavi,
misli im lutaju,
ne drže se teme,
a ponekad i provociraju.

Kako sve polazi iz obitelji,
takav stav ukazuje da se vi doma s njima ne bavite.
Pravila pristojnog ponašanja kreću od kuće,
a na meni je da ih učim nastavne predmete.

Znam da naš ravnatelj
ponekad u javnom prostoru nastupa neozbiljno,
i da je slika naše škole blago naherena,
međutim, na svima nama je da ju izravnamo,
i podignemo ljestvicu.

Drugi problem koji se pojavio
je ne pisanje zadaće.
Još uvažavam djelomično napisanu,
ili ako se jednom zadatku posveti punom parom,
pa ne ostane za druge,
međutim, potpuno ignoriranje zadataka je neprihvatljivo.

Cilj domaće zadaće je
razviti istraživački duh,
analitično i kritično razmišljanje,
moralnost
i ljubav prema bližnjem,
koje ovom svijetu masovno nedostaje.

Nadam se da ćete shvatiti važnost ovog što govorim,
i svojim primjerom djecu potaknuti na rad,
za njihovo dobro,
jer meni od toga ne ide ništa,
osim osjećaja zadovoljstva
kad vidim kako neko dijete napreduje,
i ostvaruje svoje snove.

Ostaje nam još pitanje božićnog sajma.

Plan je ovakav,
podijelite se u skupine,
recimo po tri na svaku temu,
tako da jedna izrađuje ukrase za bor,
jedna mirisne svijeće,
jedna treba posijati pšenicu,
jedna neka se pobrine za lampice,
i naravno, bez kolača ništa,
tako da jedna skupina neka se primi keksića,
a može i kremastih kolača.

Svaki dan idući tjedan trebale bi biti
bar tri objave fotografija,
ako bude materijala
može i više,
a možemo to protegnuti i na tjedan iza.

Nećemo postaviti cijene,
imali smo prošle godine prigovor
jednog roditelja da nije dobio račun,
pa da bismo izbjegli takve neugodnosti,
daju se samo donacije u visini po želji.

Ovo je projekt
kojem se djeca jako vesele,
tu mogu biti kreativni,
a neće dobiti druge zadaće,
zato ih podržite
i sudjelujte.


Hvala na pozornosti.

Otišla je na kraj dunjaluka

bijele-pahulje.blog.hr

Zarasla pruga u korov,
vlakovi ne dolaze više,
kolodvor sablasno umire,
krov prokišnjava,
sve utihnulo,
nema ni nas dvoje više.

Što me sjeća,
sad sve ovo na tebe,
zar smo mi tomu krivi,
urezale mi se u srce tvoje sjene,
tvoj crveni šešir, ispod crna kosa,
i ničeg sad nema više.

Hoće li mukama mojim,
ikad više doći kraj,
pustite me uspomene klete,
sivilo ove jeseni i zime,
kud da krenem, kome ruke da širim,
htio bih da te čekam a moram da živim.

Nije ovaj život,
ništa bolji od tvog,
čujem ti si na kraju svijeta,
sreću pronašla nisi,
kolodvore si zamijenila,
morem i suncem a sretna nisi.

NEMOJ PREVIŠE MISLITI NA MENE

sewen.blog.hr

Nemoj previše misliti na mene,
Ne volim kad te uzme tuga.
I ne volim kad su ti oči zamagljene,
Jer očekivanja su bila druga.

Ja želim da živiš u svojoj slobodi.
Imaš pravo izbora i što želiš radi.
Ne znaš kuda te put danas vodi,
I ako je potrebno krasti, ti slobodno ukradi.

Nije ovaj svijet mjesto koje su opisivali
I nije ovo vrijeme poklonjeno za stajanje.
Jednom smo se kao pravi ljubavnici dodirivali
Što vrijedi disati ako na kraju svega stoji kajanje.

Nemoj previše misliti na mene
Ne zaslužujem sjećanje zbog nekih tuđih ljudi.
Ali možeš ako hoćeš oči uvijek držati otvorene
Nelako al teže je kad se čovjek ne usudi.

Goethe: WANDERERS NACHTLIED

potok.blog.hr

Ueber allen Gipfeln
ist Ruh,
in allen Wipfeln
spuerst du
kaum einen Hauch.
Die Voegelein schweigen im Walde.
Warte nur, balde
ruhest du auch.

PUTNIKOVA NOĆNA PJESMA

Vrhovima pustim
mir vlada.
U krošnjama gustim
čuj sada
tek lahora ćuh.
U šumi ptičice šute,
smirenje slute
i za tvoj duh.