Kreativni odjel

Gledano velikim očima

kockavica.blog.hr

Smrzavam se.
Žulja me pomrčina.
Sjedim nepokretno na čeki.

I piški mi se.

Izlazi krvavo sunce,
velika naranča raste kroz crno granje.
Utjeha zlatnih kristalića.
Žedno ih upijam zjenicama.

Svijet je zaleđen.
Lišće krcka pod svakim korakom,
dok dolazim do položaja,
a poslije ništa.

Tišina.

Životinje su pametnije od mene,
nisu lude izlaziti po tom ledu,
ako mogu biti ušuškane na logu.

Odustajem,
silazim,
malo dalje pokušavam otkopčati hlače smrznutim prstima.
Ovaj put mi golu rit ne grizu komarci,
već studen ljuta.


Dolazim doma,
moje Sve u pidžamama
cvrkuće u krevetu,
bučna dobrodošlica.

Svlačim sa sebe odjeću,
i onako ledena,
ulazim među njih,
svi griju mamu koja drhturi.

Kasnije pita mlađa:

- Mama, di si bila?

- Mama se ustalo rano,
jako rano,
dok je vani vladala mrkla noć,
ti si još spavala.
Uzela je pušku,
i otišla u šumu.

Gleda me velikim očima.

- Otišla sam pronaći vuka!
I reći mu da ne dira moje cure!
Mama je puškom otjerala vuka,
i onda sam došla doma.


I odjednom,
moj izlazak u lov
ima novi zlatni sjaj.

...

sewen.blog.hr

Ja bi od pečenog labuda krilo,
Od onog iz labuđeg jezera, šta pleše.
Najslađe je uz kost, ne volin bilo,
Već mi se brkovi od slasti smješe.

Ja bi od prašćića Babe prednji but,
Aj majketi zato se svinje i tove!
Kad krcka kožica baš je lipo čut,
Za dobar odojak uvik se ima love!

Ja bi i kozu i sve kozliće i vuka,
I nek je gozba prava pravcata za sve!
Samo se nadam da mi neće bit muka!
Nisam se još proba najist mesine vučije!

Sad će me napast ovi za zaštitu dice
I bajki i životinja; zvonit će svi telefoni.
Napast će me i oni biljni ubojice,
Vegetarijanci, vegani, eh da, posebno oni!

Pa ću se branit po sudu i dizat se na noge,
Kako je sve to ispalo za malo se nasmijat.
Oni meni i ja njima, petavat ćemo roge,
A meni će isto svaka večera prijat.

Noćas....

taango.blog.hr

Zagrljaj misli

star-rose-bloger.blog.hr

U tihom dahu mislim na tebe,
i svaki moj osmijeh nosi tvoje ime.

Kroz zrake sunca koje dodiruju mi lice,
osjećam tvoju blizinu
i toplinu koju čuvam.

Svaka misao leti prema tebi
kao nježni poljubac skriven u vjetru,
i svaki trenutak koji dišem
povezuje nas, tiho i bez riječi.

U zagrljaju sjećanja i snova
pronalazim te opet,
i u svakom šaptu unutarnjeg srca
slušam ritam koji je samo naš.

Svaka misao, svaki dah i svaki osmijeh
sada nosi tebe,
i u njima osjećam naš mali svijet koji je samo naš.

U zagrljaju se najljepše osjeti sve
što moje srce šapće samo tebi...

Proces čišćenja

kockavica.blog.hr

Medeni mjesec na poslu je završio.
I dalje opseg nije ni do koljena mojem bivšem poslu,
ali s početkom polugodišta
ipak se svašta nešto događa.

Učim,
istražujem,
savjetujem se,
radno pravo mi je sve zanimljivije.

Navikla sam se na ritam,
na ljude,
i prestala sam smrdjeti.

Doslovno.
Tu nema uljepšavanja.

Prvih mjesec dana,
možda malo više,
ja sam zaudarala.

Unatoč redovnoj higijeni,
dodatnim pranjem pazuha,
dezićima,
svakodnevno čistoj odjeći,
iz mene se širio smrad.

Znala sam ako ja to osjetim,
osjete i drugi,
ali nije bilo pomoći,
neugoda,
držanje distance.

Shvatila sam tek kad je prestalo.
Zahvalna što je prestalo.
začuđena procesom,
konačno opuštena.

Zlo,
grč,
strah,
stres,
napetost,
negativnost prošlog posla
napuštali su me.

Na fizičkoj razini,
kroz kožu,
otpuštala sam
nakupljene užase.

Proces čišćenja.

teorija brojeva

ehsaznala.blog.hr

prirodna
cijela
racionalna
iracionalna
imaginarna
kompleksna

kad se zbrajam, množim, dijelim
intenzivna
zbunjujuća
pogrešno zbrojena
konceptualno neshvaćena
prekobrojna
nedovoljna

kad se oduzimam
savršena



usred Reykjavika

Zeko i potočić

litterula.blog.hr

Jednom kad je sunce smješilo se gradu pošli smo u šetnju ja i djeda moj.
Pričao mi tada dragi djeda stari godine što su i njihov broj.
Sa deset godina još si malo đače, kad imaš dvadeset, momče si jače,
kad dođe trideset još si malo jači, a s četrdeset naš um prednjači.
Sa pedeset kosa sijedi, sa šezdeset štap ti vrijedi,
sedamdeset glava klima, osamdeset zima, zima..
U devedesetoj srce već ti hladi, a sa sto ljeta još smo mladi...



Ovu pjesmicu moga djetinjstva – pjevam je povremeno i danas – napisao je Stjepan Jakševac, a uglazbio Branko Mihaljević. A njega se danas prisjećamo zato što je rođen u Zagrebu baš na današnji dan, 19. siječnja 1931. godine. Nešto o njegovom radu i životu, ako vas zanima, lako možete pročitati na internetu, a ja ću se sad prisjetiti još jedne njegove pjesmice: pjesmice o zeki i zamrznutom potočiću.
Naime, album Zeko i potočić najprodavanije je glazbeno izdanje za djecu svih vremena u Hrvatskoj, zbog čega je Croatia Records Branku Mihaljeviću dodijelila platinasto priznanje.
Pjesmica Zeko i potočić nastala je 1954. godine u samo dvadesetak minuta; organizatorima priredbe za djecu nedostajala je jedna pjesmica pa su Mihaljevića nagovorili da na brzinu nešto sklada.
Pjevačica koja je prvi put javno otpjevala i 1956. sa Zabavnim orkestrom Radio Osijeka prvi put snimila ovu Mihaljevićevu pjesmicu bila je osječka pjevačica Olgica Miler.
Kasnije je pjesmicu Zeko i potočić s velikim uspjehom 1967. god. također snimio i Ivica Šerfezi, a 1971. god. i Zdenka Vučković.
U godinama koje su uslijedile nakon toga u raznim prigodama pjesmicu Zeko i potočić u izvornoj su verziji ili maštovitim obradama otpjevali i mnogi drugi hrvatski pjevači i pjevačice.
A ja sam jučer lutala internetom u potrazi za izvornom verzijom ove svima nam drage pjesmice, što je na koncu urodilo plodom pa je sad možemo i poslušati.

More me ne zaboravlja

agava505.blog.hr

.no-copy { position: relative; } .no-copy::after { content: ""; position: absolute; top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; z-index: 10; } @keyframes metalik-smedji-sjaj { 0% { background-position: 0% 50%; filter: brightness(1.0) contrast(1.15); } 50% { background-position: 100% 50%; filter: brightness(1.25) contrast(1.25); } 100% { background-position: 0% 50%; filter: brightness(1.0) contrast(1.15); } }
…osjećam te, predaješ mi svoja stopala, ja ne perem samo pijesak, ja ti s kože skidam slojeve tjeskobe koju si nakupljala u gradovima punim sivila i betona. Ja sam velika, slana arhiva. U mojim hodnicima od tirkiza i mulja ne trunu samo brodovi.
U meni leže tvoji neizgovoreni oproštaji, teški poput olovnih utega, i tvoje nade koje su potonule jer su bile preteške. Ja pamtim. Pamtim okus svake suze koju si sakrila u plićaku, misleći da je tvoja bol premala za moju beskonačnost. Svaka tvoja tuga mijenja moju slanoću. Svaki tvoj jecaj koji si ugušila dlanom, odzvanja u mojim dubinama
ja sam pretvorio u eho koji sada udara o hridi. Zoveš me slobodom ali ja sam zapravo tvoja najdublja tamnica. Čuvam sve ono što nisi imala hrabrosti nositi sa sobom gazeći labirintima života Sva ona obećanja koja si šapnula u bonacu, ja sam vezalo u čvorove od morske trave. I dok se ti vraćaš svom malom životu, misleći da si se očistila,
ja ostajem pulsirati tvojom istinom. Tvoj mir je moj nemir.Ja ne zaboravljam. Ja samo šutim, ja polako pretvaram tvoje emocije u bisere koje nikada nećeš naći.




ilustracija: net planeta

Sjene između nas

star-rose-bloger.blog.hr

U tišini jutra, dok grad još spava,
tvoje ime u mojim mislima blista.
Svaka riječ što je nikad nitko nije čuo
nosila je težinu našeg malog svijeta.

Prolazim stazama gdje samo mi hodamo,
koraci šapuću ono što ostaje.
I kad vjetar nosi lišće,
znam da tvoja ruka može stići do moje.

Nije potrebno govoriti ništa,
jer u pogledu tvome pronalazim sve.
Svijet može biti velik i bučan,
ali tu, među sjenama,
sve pripada nama.

Svaki moj stih....

taango.blog.hr

Jedno ime

agava505.blog.hr

.no-copy { position: relative; } .no-copy::after { content: ""; position: absolute; top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; z-index: 10; } @keyframes metalik-plavi-sjaj { 0% { background-position: 0% 50%; filter: brightness(1.0) contrast(1.2); } 50% { background-position: 100% 50%; filter: brightness(1.35) contrast(1.45); } 100% { background-position: 0% 50%; filter: brightness(1.0) contrast(1.2); } } Jedno ime, u srce utisnuto jedan trenutak u vrijeme urezan jedan uzdah kad godine stanu kad sjaj zvijezde eksplodira u beskrajnim snovima da se vrate u jecaju slapa... pusti moje riječi, neka nemire kriju tjeraju tugu u daleka plava mora srce čisto iz njih zbori svijaju se, lome i liju u stihove nove u tren oka sve promijeni dubine snova govore o nekome tko čezne strasti, osjećaji, želje, tisuću muka, sve na hrpu stane dok samo je jedan tračak nade dobro je što baš ti držiš ključeve mog srca dobro je što su moje želje smjele da cvjetaju kao pupoljci u svitanju jutra učiniti te svojim u vrtlogu strasti poput iskre vatre i svježi cvjetovi šuma umiruju naše brige to su pupoljci života i svježa voda koja hrani našu žeđ tvoje ime na moje srce utisnuto…

Iza zvuka, iza knjiga (Umorni bez nevinih)

potok42.blog.hr

Kada slušam Americin A Horse with No Name
Mene proguta osjećaj da svijet me razumije
I da ja razumijem svijet. Evo, i sada se to
Dogodiio s JBL slušalicama na ušima.

Ispod Gogoljevog Šinjela izašao je Čehov,
A ispod Bukowskijevog Post Officea Carver.
Prvi otkriva kako sistem melje beznačajne.
Drugi pokazuje kako sistem melje sve,
I kako se ljudi rado sami bacaju u mašinu.
Jer, tu nema nevinih. Samo umorni.

Kod Gogolja mali čovjek je tragičan, nemoćan.
Kod Bukowskog sitni čovjek je prost, odvratan,
Okrenut protiv vlastitog spasa, ali stvaran.

A mi smo izašli ispod Ginzbergove poeme Howl,
Obuzdane ulijevo naherenom kritikom postojećeg
I prevrednovanjem vrijednosti koje tlače slobodu.
Mi, slomljeni, ali buntovni, protiv svega oko nas.

Slušam i Dylanovu ispovijed u Sick of Love:
Muka mi je od ljubavi… čujem kako sat otkucava.
Ovakva ljubav…bolestan sam od ljubavi.

Uvijek si u mojim mislima

filiparumenovic.blog.hr

Znam da nisam uvijek bila ona prava,
ona koja zna da pokaže što osjeća,
dok su se nizali obični dani, teški i sivi,
ti si bila moja jedina sreća.

Uvijek si u mojim mislima.

Možda si mislila da mi više nije stalo,
jer su riječi ostale negdje u grudima,
ali i kad sam davala previše malo,
ti si jedina postojala među ljudima.

Uvijek si u mojim mislima.

Oprosti mi na šutnje i propuštene dane,
Za sve ono što srce u sebi skriva,
Ali znaj, dok god u meni život ne stane,
U mojim mislima ti ćeš biti živa.

I da sutra nestane sve što smo imali,
Da izblijede slike i sva naša imena,
Ostao bi trag, onaj dio mali,
Gdje si ti u meni zauvijek skrivena.

Uvijek u mojim mislima.
Bez obzira na sve što nas čeka,
ti si moja luka, moja mirna rijeka.
Uvijek si u mojim mislima.

Samo ti.
Zauvijek.

DIVA

sewen.blog.hr

Ti imaš jedno plavo, a drugo zeleno oko,
Ka da si Bowie samo u lipšem izdanju.
Svako je na svoj način nekako duboko.
A ja više ništa više nisam u stanju,
Osim te gledati i poželjeti dodirnuti samo
Kao da smo poznanici, kao da se znamo!

Ti imaš jednu veću, a drugu manju sisu!
Takve su jednostavno sve normalne žene.
Ti si normalnija od normalnih i onih što nisu,
Ti ka da si zasjala iz neke duboke sjene.
Pojaviš se, zasjeniš sve i nestaneš u trenu,
Ostavljaš ovu glavu za tobom izgubljenu.

Navikao sam se, a čekanju nema nikad kraja,
Mirno sam pričao; kurtoazija s dosadnim tetama.
Negdje s dna hodnika, čuje se neka graja,
Opet dolaziš u onim visokim petama!
Nisam lud, svima si pod nogama poremetila tlo
Opet smo mladi i živi, dobro je to, dobro je to!

Pod maskama

agava505.blog.hr

...čuli ste...ili niste
počelo je peto godišnje doba
dani maškara i karnevala...

***
Kad su podno Učke svjetlucali snjegovi zabijelili
kad su bure svoje note zavijale
probudili su se dani karnevala
dani zbrkanih mozgova

to je ono nešto naše što posebno volimo...

kako je slađahno bilo
otkrivati pod kojom se maskom kriješ...

rekao si da sam tvoje najslađe voće
u metežu mimohoda tražili smo se
u svakom koraku prepoznavali se
izdala me jabuka koju sam u
karnevalskom mimohodu
uz poskočicu grickala...

još u meni plamti sjećanje
na oči iz kojih je izvirala ljubav
na ruke koje su bile toplo gnijezdo
zagrljaj i titraj zanosnog trenutka
još sad u meni živi osjećaj
radost i želja da taj dan što dulje traje...

sve prolazi, karnevali ostaju
nas tamo nema
oči nam sjetom sjaje, ruke drhte
vrijeme je obrazima podarilo bore
ostao je zagrljaj kojim
se sladimo u trenutku slučajnog susreta...






­.¸¸¸¸¸¸.•*¨*••.¸¸¸¸.•*¨*••­.¸¸¸¸¸¸.•*¨*••.¸¸.