Blog.hr

cool

uto

01/26

posljednji plamen snova

potok42.blog.hr

sjaj snova tone u nepostojanje,
gasi se kao petrolejka pred zoru.
prije svog kraja, plamen se skupi,
sažima se, ne širi.
lampa ne osvjetljava sobu, nego stol.
plamen počne treperiti,
ne zato što je slab, nego zato jer je
nestalo pogonske tvari;
fitilj je potrošen,
staklo je zamrljano godinama dodira.
svjetlo je i dalje tu, ali bliže sebi nego svijetu.

a onda dolazi onaj trenutak
kad se nakratko razbistri,
i šalje posljednji jasni odsjaj.
još jednom osvijetli ono što je važno,
još jednom pokaže oblik stvari.
i tek tada, bez buke, bez drame,
srce plamena potamni, svjetlo se povuče,
ne u mrak i hladnoću, nego u mir.

snovi se povlače u sumrak,
dok vjetar svijeta hladi njihov plamen.
ponekad nestanak ubrza dah prostora -
suvišna pitanja, suvišni odgovori,
mutna voda bivanja koja plavi oko sebe,
presušeno strpljenje neprozirne sudbine.

sanjaju oni kojima java nije dovoljna,
i oni koje je java izbacila iz podjele uloga
u predstavi života između plamena i noći.

Ne dam je zaboravu

agava505.blog.hr

Jedna pahulja bijela
nježno se na rame spustila
tiho, gotovo nečujno, toplinom me ispunila
toplinom koja nije s ovoga svijeta...

u kratkom trenu,
njezina bjelina nije donijela hladnoću,
donijela je osjećaj mekoće,
poput nježne ruke voljenog
koji me dotakao
baš onda kada mi je bila najpotrebnija....

mala, blistava čestica neba odlučila je postati mojom,
grijući me toplinom uspomene
i sigurnošću poznatog zagrljaja...

trag koji ostaje
baš kao i svaki savršen trenutak,
počela je nestajati...
otopila se polako,
pretvarajući se u prozirnu kap
nestala je s ramena,
ali se duboko u srce ulila....

nije ostavila vlagu na kaputu,
već sjetan trag u duši...
onaj dragocjeni miris prošlosti
koji me tjera da se nasmiješim kroz suzu...

pahulja živi u srcu, živi u sjećanju,
kao neizbrisiv pečat jednog dodira
koji se više ne može ponoviti
ali se zato zauvijek pamti i spominje...

i nema je više,
tek vlažan trag drijema,
tamo gdje ruka je nekada bila,
grlim tišinu jer tebe više nema,
samo je sjeta gnijezdo svila....

ne dam je zaboravu,
tu kaplju čistu,
što kroz sjećanje
i danas me grije,

u svakoj novoj pahulji tražim tu istu,
koja se u mome srcu zauvijek smije.

Jedna ljubav

bijele-pahulje.blog.hr

Neka doba noći, telefon zvoni, ko bi moga da bude ovako kasno?. Osjetih samo prigušeno disanje, ko da tiho plače. Molim te, nemoj me prekidati, nazvala sam te i nepitaj odkud mi tvoj broj. Dugo ćutimo oboje, meni grlo gorko, čaša vode uvijek je na stolcu pored ležaja, osjetim kako mi lice gori. Iz studentskih dana prepoznah njeno disanje. Da ti se nešto nije desilo, kako su tvoji, kako je mama, čujem kako jeca. Njena mama me voljela ko svoje dijete. Dobro su svi, ali je nisam dobro, želim da te samo čujem, zapravo odavno sam to poželjela, ne mogu snage da prikupim, bojim se da se nećeš javiti. Jesi li bar sad sretna, kako si? Nemoj me to pitati, molim te. Znaš da neću nikad biti više sretna, samo sam s tobom dokučila sreću na ovom svijetu. Pa dobro znam, ali tu se ništa ne može učiniti, ti si njegova sad.Tebi tako samo izgleda, ja znam kako mi je, oboljet ću još više nego sad, kako da izađem iz ovog začaranog kruga u koji sam upala, duša me boli, duša mi prazna. Htjela sam ti reći da te nikad nisam zaboravila, uvijek si u mojoj duši bio, ali nazad nisam mogla, uvijek ćeš u njoj i ostati.To tebi može da izgleda ko floskula, ali znaj da nije tako. Ljutiš li se na mene? Ma ne, zašto bi. Život je jedan, ja sad volim tišinu u svojoj usamljenosti, imam uvijek u sobi našoj živu melodiju koju smo slušali u ponoć. Znači da si se oženio ,ili imaš nekog ako nisi? Ne..ali on mi puno znači, pa zar si zaboravila našeg mezimca, još uvijek je živ. Bio je onih prvih dana jako tužan kad si otišla, skoro isto kao i ja. Mogu li ga bar malo da čujem? Žao mi je, on već spava. Sjećaš li se kako je vodu sa tvoga dlana uvijek pio, imali su neki čudan miris, i meni nedostaju. Da pamtim, te njegove nježne nožice kad mi dodiruje ruke i usne ljubi, kad kafu zajedno smo pili, jednom ste me skupa ljubili, bio si ljubomoran na njega. Nego znaš srećo moja, htjela sam te pitati nešto. Pošto dolazim za odmor u naš Dubrovnik, hoću da te vidim, puno..puno sam te poželjela. Avio kartu sam rezervirala, dolazim sama, i da znaš da mi mama nije dobro. Mislim da ću biti tu, znaš da nikud neću ići, kud bih poželjela kad ljepšeg grada na svitu nema.Ti si najljepša u njemu bila, nedostaju mi tvoje ruke, tvoji vreli dlanovi na mojim obrazima, miris kose i ruku tvojih. Nismo se čuli ni vidjeli od kad si otišla, glas ti je isti, jesi li lipa kao nekad? Nasmijala se, djeluje opušteno, čujem smijeh i glasan vrisak, jedva čekam da se sritnemo na našem keju gdje galeb usamljeno na njemu drima. Zatim se začuo plač. Adio ljubavi...Adio,..zvat ću te sad češće, srce mi je puno radosti, našeg sunca i Straduna, našeg zagonetnog otočića- Lokruma- jedinog raja na svijetu. Nemoj da se iznenadiš kad se sritnemo, kemoterapije su dobro prošle, kosa će mi ponovo porasti, ona ista, onu koju si volio da češljaš svojim prstima. Ponovo se začuo plač, odjednom je utihnuo. Meni njen eho i danas odzvanja, ko da je nikad neću sresti, a hoću, tako puno oboje očekujemo od našeg susreta.

prava tehnika

ehsaznala.blog.hr

izdavaču uveo si u priču
balkon, moje noge i roze lisice (roze, pobogu)
a krenuli smo sasvim obično, poslovno
sviđa ti se baš ovaj koncept
sklon si nekonvencionalnim projektima
nekada prije ti
pokušao si biti velik i bahat i zločest
tražio žene izvan kutije
a čučao sam u njima
nudio manipulativne intelektualne sheme
a čudio se pametnim ženama
možda čitavo vrijeme zapravo čekaš
da te netko kazni, a možda i ne
nekada prije ja
nisam bila autorica
ali oduvijek sam znala koga držati na kratkoj uzici

TOMA

sewen.blog.hr

Kad nisi s ljudima kompaktan,
Dohvatiš se čaše.
Kad nisi s ljudima, ni arogantan,
I nemaš očenaše
Normalno da dohvatiš se čaše.

Jer treba ti bliskost i vedrina,
Podupla se svijet.
A teška je i bolna istina,
Ti spreman za let!
Tražiš nektar, sasušen je cvijet.

Sve kopija do kopije sjedaju,
Ja ustadoh sam.
Cijeli život kopije opsjedaju,
I sam nazdravljam,
U najboljem društvu uživam!

pon

01/26

Nije iz vrta i pitome rose

agava505.blog.hr

Jedini si trag nježnosti
u grubom zagrljaju oštrog kamena i
dubokog plavetnila Jadrana
plominske zidine starog Plomina su ti dom...

***

dok bura oštri zube o hridi tvrdog krasa
ljubičasti zvončić svijetu i suncu ruke širi

nije iz vrta, iz pitome rose nije
s plominskog dubokog dna
latice ponosno nose boju neba

podno zidina na kojima obitava cvjetić
dimnjak visoki u oblake gleda
cvjetić krhak u vječnoj sjeni
ljepotu oku dariva

ne traži mnogo
tek mrvicu nade
komadić škrape i beskraja plavog
najljepši zvončić priroda nam dade
da čuvar bude gradiću drevnom
kad utihnu vjetrovi i dan zamre
naš uzdah pjesma je
koja slavi endemske mu latice

Zanimljivost: Plominski zvončić je cvijet, endemska vrsta,
u svijetu raste samo na vrlo uskom području,
po zidinama starog grada Plomina,
u okolici Plominskog zaljeva i
na dijelovima istočne obale Istre.

ned

01/26

Prljava pjesma

nachtfresser.blog.hr

Kroz zamagljene prozore
nazire se provalija strasti
prave riječi ključ su za ulazak
u dubine jučerašnjeg nestajanja
krici ništa ne govore
krici samo svjedoče
boli željenog pada.

U toj igri ne možeš pobijediti
to što te usisava je smrt
a ta koju ponižavaš je tvoja psiha
koja ne zna napustiti
toplu prljavštinu nestajanja
važan je samo posljednji krik
koji opravdava krive putokaze.

Ovi stihovi ne rješavaju ništa
potpuna predaja ne rješava ništa
očaj sladostrašća ne spašava ništa
samo zavaravanje stvarno jest
da te ništa nije boljelo
da je bilo predivno u zanosu nestajanja
da smo uspjeli napustiti sebe.

sub

01/26

*Maduro ne duro...

moody.blog.hr

Kremljani su po sporazumu iz 2009. isporučili sustave S-300VM (Antey-2500) koje je Venezuela pokazala na vojnoj paradi 2013.g.
Raniji sustavi (2006.-2008.) uključivali su Pechoru-2M (dograđeni S-125), Buk-M2, te Igla-S , sve u paketu vrijednom 6.5 mlrd$.
Posljednje isporuke u listopadu prošle godine dostavljene u Il-76 sadržavala je sustave Pantsir-S1, Buk-M2E.

Sve to skupa nije ispalilo niti metkić tijekom kolokvijalno nazvane "specijalne vojne operacije" Trumpove administracije.

To je sve neka sasvim druga priča koja će se tek rasplesti.

Službena priopćenja Muskovljana su vatromet licemjerja ili "perverzna inverzija2 što bi kazao žvalAVi.

BreakingNews: Rusija kritizira američko hvatanje Madura kao 'neprihvatljivo kršenje' suvereniteta

U oštroj izjavi, rusko Ministarstvo vanjskih poslova izrazilo je duboku zabrinutost zbog prijavljene otmice venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura od strane američkih snaga, zahtijevajući hitno pojašnjenje događaja. "Takve akcije, ako su se doista dogodile, predstavljaju neprihvatljivo kršenje suvereniteta neovisne države, čije je poštovanje ključno načelo međunarodnog prava." Ministarstvo je osudilo američke vojne napade kao "oružanu agresiju" i "izuzetno zabrinjavajuće", naglašavajući da Venezuela mora sama odrediti svoju budućnost bez vanjskog vojnog uplitanja.

Pozvali su sve strane da izbjegnu eskalaciju i riješe probleme dijalogom, istovremeno potvrđujući solidarnost s bolivarskom vladom i podržavajući pozive za hitan sastanak Vijeća sigurnosti UN-a. Rusko veleposlanstvo u Caracasu nastavlja s normalnim radom usred krize.

Ovaj razvoj događaja slijedi nakon što je američki predsjednik Donald Trump objavio uspješnu operaciju hvatanja Madura i njegove supruge Cilie Flores usred eksplozija u Caracasu 3. siječnja 2026.

Poput nekih drugih čelnika povezanih s Kremljem posljednjih godina, mogao je i Maduro zaključiti kakoa je za Putlera rat u Ukrajini važniji od svih stranih "pothvata."

Imaju tamo na Istoku narodnih mudrosti o pravoslavnoj braći ,

UPDATE:
"Mogu prezirati Madura i Trampa u isto vrijeme.
Obojica su zlikovci.

Takođe mogu osjetiti nadu kako će se konačno završiti diktatura koja traje 26 godina, koja je raselila 8 miliona nas, oduzela hranu sa stola čitavom narodu i uništila osnovne usluge i javni zdravstveni sustav.

Čavizam je pokrao izbore, ubijao studente, učinio da tisuće ljudi nestanu u tajnim centrima za mučenje, uništio rudarski luk i pretvorio našu zemlju u bazu za trgovinu drogom i ljudima.

Prijatelji koji niste iz Venecuele:
Ne pokušavajte objašnjavati Venecuelu Venecuelancima.
Ne razumijete ništa.

Ovo je mnogo složenije od toga da li je neko ljevičar ili desničar.
Informirajte se više." @jesus.marquez_

#screenshot YouTube

Hoelderlin: HAELFTE DES LEBENS

potok.blog.hr

Mit gelben Birnen haenget
und voll mit wilden Rosen
das Land in den See,
ihr holden Schwaene
und trunken von Kuessen
tunkt ihr das Haupt
ins heilignuechterne Wasser.

Weh mir, wo nehm' ich wenn
es Winter ist, die Blumen, und wo
den Sonnenschein
und Schatten der Erde?
Die Mauern stehen
sprachlos und kalt, im Winde
klirren die Fahnen.

POLA ŽIVOTA

Okićen kruškama žutim
i prepun divljih ruža
uz jezero divan kraj!
Vi, labudovi ljupki,
ljubavlju omamljeni,
uranjate glave
u bistre vode plave.

Gdje ću, kad dođe zima,
pronaći mirisno cvijeće
i blagi sunčev sjaj
što slika na zemlji sjene?
Zidovi hladni, tihi,
k'o na straži vojaci.
Na vjetru lepršaju barjaci.

ČAJ

sewen.blog.hr

Čekao sam tražeći,
Ili sam tražio čekajući?!
Ne znam ni sam,
Pa sebi zbog toga opraštam.

Godinama nisam volio čaj,
A sad sam taj!

Promatram ljude sluhom,
Ne osjećam ih duhom!
Prošlo me triježnjenje i muka
I na meni je odluka...

A godinama nisam pio čaj.
Vrijedi li pokušaj?

Zablistati ili se izgubiti?
Odustati ili se zaljubiti?
Pa pasti od straha na tlo?
Želim li to?

pet

01/26

ZA DOM SPREMNI

sewen.blog.hr

Zašto dica viču, "za dom spremni"?
Zato jer su ostavljeni!
Niko se ne brine za njihova stanja
A njima je dosta šaputanja.
Tili bi disat na oboja pluća
Jer tisna im je kuća!

Zašto narod viče te stare parole?
Zato jer ih više ne vole!
Kad nemaš izbora, nacionalizam pali
Da bi za sebe sva svitla ukrali!
I svi su isti, nebitno pod kojom bojom.
Hvale se lažno Hrvatskom mojom.

Svit je u gabuli, svit se ne trpi!
Ma iskidano se lako okrpi!
Pa šta da se vidi, barem je cilo...
Danas se sve razvodnilo.
Znam nemoš oladit juhu u tren
Ne smije se čovik ostavljen!

Zamrzit je uvik lakše od volit.
Prikinit lakše nego zamolit!
Ja bi da "za dom spremni" svi viču!
Šta više kliču, lakše se miču.
I poslin neće imat ko vikat!
Ajmo se zato svi skupa slikat!

Okupana suncem

kockavica.blog.hr

Jutros je nebo bilo šareno.

Držim mlađu na prozoru.
- Gle! netko je obojao nebo!
- Ja sam to.
kaže ona meni.

-Ti si pošarala nebo?
- Da.

Jutros sam sjedila na kauču.
Bez knjige,
bez mobitela,
sama,
u tišini.

Kroz uski procjep
izmeđ zgrada,
i kroz dvije sobe,
sunce je došlo do mene,
do tog jednog jedinog
mjesta na kauču.

Petnaest minuta,
čiste prisutnosti,
okupana milošću.

Za mene nova godina počinje u rujnu.
Ovaj datumski prijelaz ništa ne znači.

Ipak donosim odluke,
jer ih uvijek donosim kad imam novi period u životu,
kad osjetim da je vrijeme za nove zalete,
kad sam dio tereta odložila
pa si mogu natovariti drugi,
kad mi Život dopusti malo disati,
pa grabim halapljivo prije nego me opet stisne,
i zagnjuri pod vodu.

Kažu da postoji sveti prozor u ženinu životu.
Kratki period kad su djeca ni prevelika ni premala,
kad su roditelji još dovoljno zdravi,
kad joj je život taman toliko posložen
da može imati malo mira za sebe.

Međutim,
ja ga neću doživjeti,
jer sam prekasno imala djecu,
jer sam tri godine bila u brakorazvodnoj krizi,
jer nosim posljedice davnih odluka
o izboru mjesta življenja,
jer su mi dugo drugi krojili dane.

Sad mi je mlađa još uvijek zahtjevna i mala,
starci nagriženi i u sve većoj potrebi,
a stambeno odvajanje tek u realnom planu.

Ali zato postoje sveti prozori u danu ženinog života.
Kad okupana suncem,
zahvaljuje na milosti,
i sve je dobro,
sve je moguće,
vrijeme stoji,
i ona diše.

Vječnost.

siječanjska elegija

ehsaznala.blog.hr

oduvijek je između zemlje i neba
kamen taj koji u ljude gleda
kamen gleda i pamti ali ne zbori
vajde nema sve i da progovori

čudna il' čudesna igra svijetla i tame,
dana i noći, spomena i moći
toliko je staza kojima nećemo proći
mislimo da jaki vučemo konce
tek u magli pratimo najbliže zvonce
u mraku je mračno i hladno je svuda
nije grijeh poželjeti suputnika, druga
bilo sa sjevera ili topline juga
zavojita i pusta je ta staza duga
dok jedno grize duša tijesna
drugo misli, sirenina pjesma
ljudi mogu na toj stazi ustajati, padati
velikim se ljubavima nadati
od tišine pjesmu skladati
sretni zvjezdanim sjajem sjati
nekome postelje od laži tkati
tiho tugom tugovati
na osami se kamenu jadati

kamen šuti kamen zna
dom je tamo
gdje tlo pamti svako naše omiljeno mjesto
a ne tamo gdje srcem tek povremeno jesmo

čet

01/26

Ono što smo bili

potok42.blog.hr

Lakše je onima
koji nikad nisu vidjeli i osjetili snijeg –
nego nama,
kojima su se pahulje topile na licu
i bijelile vunene kape,
kojima je zima ostavljala sjećanja na koži.

U našim postavkama
izbrisana su sva iščekivanja,
opozvane su sve komande
za prilagodbu.
Mi smo odjavljeni ljudi,
napušteni od vremena.
Ali tragovi zimskih poljubaca
još uvijek čuvaju ono što smo bili.