Nekada poželim

četvrtak, 19.02.2026.

Ja se ne bojim dubokih voda
Moja je zemlja nemirno more
Vjerena vjetrom duša mi hoda
Zjenica sretnih skidam sve kore

A onda sretnem promrzlo biće
Dahom ga grijem, upalim vatru
Sigurnost dajem ko zora kad sviće
Ono putuje dalje, dalje razvija šatru

Duša mi znade da život je mijena
S trajanja rokom prirode tok
No poželim i ja ne bit' tek sjena

Sićušan cjelov, i pelin i sok
Zagrljaj čvrsti, trajna imena
U ljubavi koja ne priznaje rok




https://youtu.be/ZpMHfnUeD7g?si=-Im2Czf6eoboR14F

( 5 godina....kao 5 minuta)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.