Fotografi svih zemalja naoružajte se...

subota, 19.08.2017.

Velikani fotografije

Danas je svjetski dan fotografije.

Tim povodom, ne jedan, već tri filmića sa fotografijama poznatih fotografa...







[preporučeno gledati u punoj veličini]

19.08.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

petak, 18.08.2017.

Šaptač kamerama

U Singapuru živi čovjek koji u slobodno vrijeme popravlja kamere, objektive i ostalu elektroniku...

I popravlja sve vrste kvarova. Od onih vrlo banalnih "kvarova" gdje se "popravak" svodi na malo temeljitije čišćenje i podmazivanje (a koje u ovlaštenim servisima uglavnom popravljaju tako da mijenjaju čitav "pokvareni" sklop), pa sve do uspješnih popravaka kvarova koje ovlašteni servisi ni ne žele popravljati jer ih je "nemoguće popraviti" (npr. namočene i korodirane kamere i objektive isl)...

The ‘camera whisperer’ who fixes what the professionals can’t, or won't

The Man Who Fixes Camera and Lenses That Repair Centers Won’t

18.08.2017. u 00:00 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 17.08.2017.

Poznate fotografije - Paprika br. 30

Fotografija "Pepper No. 30" (Paprika br. 30) je jedna od najpoznatijih fotografija fotografa Edwarda Westona.

FOTOGRAFIJA

Fotografija je snimljena velikoformatnom kamerom, uz vrlo mali otvor blende (f/240 - kako bi se postigla veliaka dubisnka oštrina prilikom snimanja izbliza) i (zbog minijaturne blende) vrlo dugo vrijeme osvjetljavanja.

17.08.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 16.08.2017.

Saga o "dudama"

Nekoliko dana se u medijima povlačila "saga" (ili bolje rečeno - medijski cirkus) o tome kako je jedna žena bila prekršajno prijavljena zbog vrijeđanja moralnih osjećaja građana, konkretno zbog toga što je u vlastitom dvorištu bila u toplessu, odnosno skinula grudnjak i pokazala gole grudi. Naime, netko ju je vidio jer joj dvorište nije zaštićeno od pogleda pa je pozvao policiju.

Prijavili je policiji jer se u svom dvorištu kupala golih grudi

S jedne strane, odmah su se našli oni koji su negodovali zbog toga, pravdajući to time da se "nikoga ne tiče što ona (ili bilo tko drugi) radi na svome privatnom posjedu", jer da "ima pravo na privatnost".

S druge strane, nitko nije spomenuo to da se ova mogla, ako je baš morala biti u toplessu, u od pogleda nazaštićenom dvorištu, na neki način zakloniti od pogleda (npr. suncobranom, nekakvim paravanom ili sličnim) i na taj način si osigurati privatnost...

Naime, po istom tom principu mogli bi se pravdati npr. ljubavni parovi koji upražnjavaju spolni snošaj u vlastitome dvorištu (ili na vlastitom balkonu) koje nije ograđeno zaštićeno od pogleda izvana (s ceste ili drugih susjednih dvorišta).

Štoviše, da netko to snimi (a zapravo, čak i da samo gleda), odmah bi bio proglašen voajerom, a malotko bi uopće postavio pitanje ima li par možda kakve egzibicionističke porive?

No kako to obično vrlo licemjerno biva kod nas, da se kojim slučajem u vlastitom (od pogleda nezaštićenom) dvorištu do gola skinuo neki muškarac, i svima koji naiđu izložio pogledu svoje spolovilo, tada gotovo sigurno ne bi bilo onih koji bi za njega tvrdili da "ima pravo raditi u svome dvorištu što želi", već bi, ako bi bio kažnjen za isti prekršaj, svi to mahom odobravali, možda čak i protestirali da "to nije dovoljna kazna", a muškarca u najmanju ruku proglasili manijakom...

(Inače, čisto da ne bude zabune, u domaćem aktualnom Kaznenom zakonu, čl.144. koji se bavi slikovnim snimanjem je navedeno da privatnost postoji u stanu ili prostoru posebno zaštićenom od pogleda. Iako je dvorište možda privatno vlasništvo, ako nema neprozirnu ogradu koja sprečava da se vidi u dvorište, ispada da nije prostor zaštićen od pogleda, te da na njemu u tom slučaju zapravo nema privatnosti.)

16.08.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 15.08.2017.

Aleksey Myakishev

Aleksey Myakishev



[Preporučeno gledati u punoj veličini]

15.08.2017. u 00:10 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 14.08.2017.

Zašto printati fotografije na papir?

Danas mnogi uopće ne printaju svoje snimljene fotografije na papir. Čak niti ne pomišljaju na to. Uglavnom uz izlike da "to puno košta" ili da "slike na papiru i u albumima zauzimaju puno mjesta", a ima čak i onih koji smatraju da je to "staromodno", već se za spremanje i pokazivanje slika drugima pouzdaju u svoje "pametne" mobitele i tablete.

No glavni razlog zašto je dobro printati slike na papir vrlo je jednostavan:
Fotografija na papiru ima svoj fizički oblik i nije ovisna o izvoru električne energije.

Naime, sve slike spremljene u digitalnom obliku, iako su jako praktične za pohranu i prenošenje, imaju tu manu da neizostavno ovise o električnoj energiji. Naime ako nestane električne energije, odnosno ako se baterija uređaja (mobitela, laptopa ili tableta) isprazni - ne može se do slika. Uz to, ako dođe do kvara uređaja za pohranu (hard disk, memorijska kartica, usb stick...), na slike se uglavnom može zaboraviti. A uvijek se može dogoditi i to da se slike slučajno izbrišu, ili da dođe do oštećenja datoteka (tzv. file corruption). Naravno, backup pomaže u takvim situacijama, ali od njega nema neke prevelike koristi ako nema struje.

14.08.2017. u 00:03 • 3 KomentaraPrint#

nedjelja, 13.08.2017.

"Renesansne" fotografije automehaničara

Fotograf Freddy Fabris snimio je seriju fotografija sa automehaničarima u jednoj mehaničarskoj radionici, kojima oponaša renesansne slikare...

Auto Mechanics Recreate Renaissance Paintings

13.08.2017. u 00:00 • 0 KomentaraPrint#

subota, 12.08.2017.

Brzina memorijskih kartica

Kako danas više-manje svi digitalni fotoaparati, te popriličan broj mobitela, koriste memorijske kartice za pohranu podataka, tako proizvođači memorijskih kartica, u borbi za tržište, često reklamiraju svoje proizvode kao "najbrže" i "najpouzdanije".

Svakako da je brzina čitanja i pisanja na karticu prilično bitan faktor, pogotovo kod fotoaparata koji pucaju "rafalno", no ponekad se dogodi da reklama baš i nije sasvim istinita, odnsono da brzina zapisivanja na karticu i čitanja s kartice baš i nije kako se deklarira. Utjecaj na brzinu zapisivanja i čitanja ima više stvari, počevši od toga da li je neka kartica testirana u laboratorijskim uvjetima (gdje su rezultati uvijek bolji) ili u terenskim uvjetima, gdje postoji gro faktora koji mogu utjecati na to da kartica, unatoč deklariranoj brzini bude "spora".

Marketing vs. Reality: 10 Memory Cards Tested for Real-World Speed

12.08.2017. u 08:11 • 0 KomentaraPrint#

petak, 11.08.2017.

What The Duck

Animirana verzija stripa "What The Duck"



Prijevod (za one koji ne znaju engleski):
1. "Ovo je... Interesantno."
"Da dobijem 10 centi svaki puta kada to čujem..."

2. "..ja bih..."
3. "Upisao tečaj fotografije možda?"

11.08.2017. u 19:29 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 10.08.2017.

Trendovi ubijanja ulične i dokumentarne fotografije

Dokumentarna, a posebno ulična fotografija, najbolje su bilješke nekog vremena. Da nema dokumentarne i ulične fotografije, malotko bi danas znao kako su gradovi i ljudi izgledali prije 10, 20, 50 ili 100 godina...

Međutim, moderni trendovi, pogotovo zakonodavni trendovi u EU, čini se, polako idu u smjeru da se svo fotografiranje, ili barem njegova velika većina, proglasi na neki način i iz nekog razloga ilegalnim. Pogotovo se to odnosi upravo na uličnu i dokumentarnu (fotoreportersku) fotografiju sa javnih površina. Ti trendovi generalno idu u smjeru zabranjivanja da nitko ne bi smio ništa snimiti bez nečije dozvole, jer je u suprotnom to je nekakvo "ugrožavanje", "iskorištavanje", "maltretiranje"... i što-već-ne.

Sve se uglavnom pokušava opravdavati nekakvim "sigurnosnim razlozima", "ljudskim pravima", "zaštitom privatnosti", "sprečavanjem (nekakvog) ugrožavanja" i tome sličnim..

Glavni problem u svemu je što (uglavnom nesuvisle) zakone kojima se snimanje na javnim mjestima pokušava "regulirati" (čitaj: što više ograničiti ili zabraniti) ne sastavljaju ljudi od fotografske, fotoreporterske i slične struke, već pravnici (koji se možda razumiju u pravo, ali se uglavnom jako slabo razumiju u fotografiju, ako uopće), i to uglavnom prema direktivama, željama i emotivno nabijenim pamfletićima raznih (uglavnom dušebrižnički nastrojenih) institucija i lobija.

Kako se slovo zakona u tim slučajevima uglavnom svodi na represiju "neposlušnih" fotografa, one fotografe koji se trude poštivati zakone, koliko god ti zakoni idiotski i represivni bili, doslovno tjeraju na autocenzuru!

Tako je u Mađarskoj već par godina na snazi idiotski zakon koji zabranjuje snimanje ljudi na javnim mjestima, ako ti snimljeni ljudi nisu dali pristanak; po tom zakonu, doslovno bi svaki fotograf morao trčati za svakom osobom koja mu se zatekla u kadru. Pitanje je da li se fotografi toga drže i koliko, te je li do sada netko kažnjen. Odvjetnici su već rekli da je takav zakon nemoguće provoditi i da je besmislen.

U Španjolskoj je pak, pod paskom "zaštite", uveden zakon po kojem je zabranjeno snimanje policije. Opet uz Čak ako netko i zabilježi svojom kamerom slučaj policijske brutalnosti, biti će prema tom zakonu automatski kažnjen zbog snimanja policije.

U Velikoj Britaniji također postoji zakonska odredba prema kojoj se snimanje policije čak može smatrati "terorizmom" (članak je u zakonu o borbi protov terorizma, istom onom koji je omogućavao policajcima da pretresaju fotografe kak im se sprdne).

Kod nas je, pak, po pitanju ulične i dokumentarne fotografije, glavni kamen spoticanja - AZOP, odnosno Agencija za zaštitu osobnih podataka. Naime, prema "službenim tumačenjima/ stajalištima/ mišljenjuma" te agencije, praktički svaka fotografija ili video snimka na kojoj je zabilježen lik neke osobe, ili nešto što nekome (nekoj osobi) pripada, predstsavlja nekakav "osobni podatak", te se to kao ne bi smelo nigdje koristiti, odnosno objavljivati itd itb...

Pa onda po tome ispada da je maltene 99% svih uličnih i dokumentarnih snimaka "ilegalne", pogotovo ako su kasnije negdje i objavljene (npr, na nekoj izložbi, blogu, u nekim novinama, fotomonografiji, YouTube-u, društvenim mrežama itd...). (Naime, malo je vjerojatno da je neki fotograf ili fotoreportrer na ulici ili nekom događanju išao od čovjeka do čovjeka i pitao ih da snimanje. Već i očekivati da bi fotografi trebali raditi tako nešto na javnim površinama je poprilično maloumno!)

Štoviše, posebno zanimljivo je to da se u domaćem zakonu o zaštiti osobih podataka nigdje, niti jednom riječju(!), ne spominju fotografija ili fotografiranje (ili tome slično), već je zakon prepun općenitih i generičkih fraza poput "skupljanje osobnih podataka", "obrada osobnih podataka", "korištenje osobnih podataka" i tome slično, a što onda ostavlja jako velike sive zone i puno mjesta za proizvoljno i kreativno tumačenje takvog općenitog i nedotrečenog zakona. Pogotovo od strane nekakve specijalizirane agencije za njegovo tumačanje (a što je već samo po sebi pokazatelj nedorečenosti i nesuvislosti nekog zakona, ako je za njegovo tumačenje potrebna nekakva posebna agencija).

Štoviše, po tom pitanju ispada da je čak i jedna Srbija naprednija od nas! Naime, u jednom srpskom zakonu vrlo je jasno i precizno navedeno kada nije potrebna dozvola za snimanje i objavljivanje, i to bez potrebe za nekakvim "posebenim agencijama koje bi tumačile zakon", a radi se o situacijama gdje se radi o snimkama sa javnih skupova i događanja, o snimkama više osoba, ako je neka osoba snimljena kao dio ulice, trga ili sličnog prizora, ako se radi o nekome tko svojim ponašanjem, izgledom ili na neki drugi način privlači pažnju, ako se radi o bilježenju nekog prekršaja ili kaznenog djela, ako se radi o izvještavanju javnosti o nekoj opasnosti i tome sličnih situacija...

10.08.2017. u 17:52 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 09.08.2017.

R.I.P. Arlene Gottfried

Arlene Gottfried
(1950. - 2017.)

Legendary NYC Street Photographer Arlene Gottfried Dies at 66

09.08.2017. u 18:28 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 08.08.2017.

Igor Moukhin

Igor Moukhin

08.08.2017. u 00:00 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 07.08.2017.

Poznate fotografije - Prva fotografija pomrčine sunca

Prvu uspješnu fotografiju potpune pomrčine sunca snimio je 1851. godine Johann Julius Friedrich Berkowski.

FOTOGRAFIJA

Fotografija je snimljena pomoću teleskopa, metodom dagerotipije.

07.08.2017. u 22:24 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 06.08.2017.

Kleveta je gadna stvar...

Koliko se kleveta, sramoćenje i ostali oblici omalovažavanja, sa a ciljem da se nekoga diskreditira i/ili da mu se uništi posao, može obiti o glavu, dobro je osjetio jedan američki bračni par.

Naime, taj bračni par bio je jako nezadovoljan time što mora fotografkinji koja im je snimala vjenčanje platiti dodatnih 150 dolara za omot albuma sa vjenčanim fotografijama (uz već dogovorenih 6000 dolara za snimanje), da su zbog tih 150 dolara pokrenuli čitavu kampanju protiv fotografkinje na društvenim mrežama, kojom su pokušali (i poprilično uspjeli) dotičnoj uništiti posao.

Međutim, stvar je, naravno, po dobrom starom američkom običaju, završila na sudu, gdje je porota presudila da zbog klevete, sramoćenja i omalovažavanja moraju fotografkinji isplatiti 1.08 milijuna dolara!

Wedding Photographer Wins $1.08M in Defamation Suit Against Couple

06.08.2017. u 17:37 • 2 KomentaraPrint#

subota, 05.08.2017.

Povodom Dana pobjede...

U Dubrovniku, na Srđu, u tvrđavi Imperijal, otvorena je izložba ratnih fotografija „Zoran Filipović 1991.“

Na Srđu otvorena izložba ratnih fotografija „Zoran Filipović 1991.“

Ratne fotografije na Srđu - svaka se mogla platiti glavom

05.08.2017. u 09:21 • 0 KomentaraPrint#

petak, 04.08.2017.

Fotografija u Hrvatskoj - Stanko Herceg


Fotografija u Hrvatskoj - Stanko Herceg from Stanko Herceg on Vimeo.

04.08.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 03.08.2017.

Fenomen pseudo-javnog prostora

Pseudo-javni prostor se može najbolje opisati kao neki prostor (ulica, trg, plato, park, staza i slično) koji je de facto javan (zbog činjenice da je otvoren, neograđen i da ljudi/prolaznici njime mogu nesmetano prolaziti 0-24 sata), ali je de jure ("na papiru") u nečijem (privatnom) vlasništvu.

Radi se o situacijama gdje netko (npr. neka kompanija) kupi neki komad zemlje (ili kako bi se stručno reklo - katastarsku česticu), izgradi na tom komadu zemlje neku zgradu, a ostatak okoliša oko zgrade uklopi (bez ikakvog fizičkog ograđivanja) u već postojeće ulice, trgove isl. koji "diraju" taj njihov komad zemlje. I to najčešće da uopće nema nikakvog znaka da se radi o "privatnom prostoru".

Na svim takvim "pseudo-javnim" lokacijama sasvim su uobičajene pojave da zaštitari (u službi vlasnika tog komada zemlje, odnsono zgrade koja se na tom komadu zemlje nalazi, i njihovim osobnim prohtjevima i pravilima) presreću ljude zbog najrazličitijih razloga, počevši već od toga što imaju fotoaparat i nešto snimaju (što se najčešće događa), pa do raznih drugih razloga (npr. tjeranje "neprikladno odjevenih" ljudi isl.).

Problem je što takvi pseudo-javni prostori imaju tendenciju širenja. U Velikoj Britaniji ta pojava je dostigla gotovo epidemijske razmjere, do mjere da u nekim većim gradovima (npr. Londonu) na nekim lokacijama gotovo da nema nogostupa, trga, parka, platoa ili staze koji nije "privatno vlasništvo" (obližje zgrade/kompanije).

These squares are our squares: be angry about the privatisation of public space

Revealed: the insidious creep of pseudo-public space in London


No vrlo slična stvar se pomalo događa i kod nas! Naime, u blizini raznih trgovačkih centara, poslovnih zgrada i sličnih objekata (prvo što mi pada napamet je zagrebački Arena Centar, op.a.), dovoljno je imati fotoaparat oko vrata i/ili nešto snimati, da bi se imalo posla sa zaštitarima koji tvrde kako je "tamo snimanje zabranjeno jer je vlasnik tako odredio", bez obzira što na prilazima nema nikakvog znaka obavijesti ili zabrane...

03.08.2017. u 00:00 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 02.08.2017.

(Ne)kulturni "kulturnjaci"

Umjetnost je dio kulture, pa bi se prema nekoj logici očekivalo od umjetnika da budu kulturni.

Međutim, ponekad stvari nisu baš takve; događa da umjetnici, odnosno "kulturnjaci", bez obzira na njihovu uspješnost na kulturnom i umjetničkom polju kojim se bave, nisu baš naročito kulturni kada su u pitanju svakodnevni međuljudski odnosi.

Zapravo se sve umjetnike i "kulturnjake" može u grubo podijeliti na 4 kategorije:

1. Kulturni vrhunski umjetnik

Umjetnik koji je i maher u onoj grani umjetnosti kojom se bavi (fotografija, slikarstvo, muzika, gluma itd...), a po pitanju bon-tona i međuljudskih odnosa (kako prema drugim umjetnicima iz iste ili druge branše, tako i prema ljudima općenito) se nema što prigivoriti.

2. Nekulturni vrhunski umjetnik

S jedne strane vrhunski umjetnik na nekom području, ali gadno šteka po pitanju bon-tona i razine kulture u međuljudskim odnosima - većinu vremena se prema drugim umjetnicima i ljudima ponaša kao kakva seljačina ili umišljena veličina.

3. Kulturni "wannabe" umjetnik

Osoba kojoj se po pitanju bon-tona nema što prigovoriti, no daleko je od toga da bude vrhunski umjetnik, uglavnom zbog kratkog umjetničkog staža i/ili zbog nedostatka talenta za tu granu umjetnosti.

4. Nekulturni "wannabe" umjetnik

Najjednostavnije rečeno - netalentirana seljačina koja umišlja da je "vrhunski umjetnik".

Zapravo se ovakva podjela može primjeniti univerzalno, i na druge ljude, ne samo na "kulturnjake", već npr. i na sportaše, političare, ... itd.

02.08.2017. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 01.08.2017.

Braća od različitih majki

Kako to izgleda kad na istoj slici poziraju dvije različite životinje sa identičnim šarama...

Photos of Pet Brothers from Other Mothers

01.08.2017. u 00:00 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< kolovoz, 2017 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti

Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada na WTC u New Yorku (2001.) i podzemnu željeznicu u Londonu (2005.), te nakon pojave interneta i digitalne fotografije, fotografi i fotoreporteri su demagogijom raznih "velikih moralista", dušebrižnika i drugih lažnih autoriteta, od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".

Mole se svi koji imaju potrebu komentirati postove da se drže teme koju obrađuje post, da se pridržavaju bon-tona, da ni ne pokušavaju provocirati, patronizirati ili trolati, već da koriste logički ispravne argumente. U suprotnom, kao i u slučaju bilo kakvog spama, komentari će biti izbrisani bez pardona.

Linkovi

Fotografski blogovi
Alexxl
Bablfotograf
Fotografske priče
GP-Zagrebancije
Klik-Po Europama
Kojekakve
Nachtfresser
Nepoznati Zagreb
Splitkarenje u po bota

Ostali blogovi
Bitke kroz povijest
Euro smijeh
Plastično je fantastično
Saddako's apprentice

Ostali linkovi
Blog.hr
Google

Kontakt
toco1980blog(at)net.hr

Copyright

Copyright © Toco1980
Sva prava pridržana.

Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora, osim onih dijelova koji su zasebno označeni kao (cc) creative commons ili public domain.

Arhiva

Siječanj 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (22)
Kolovoz 2017 (19)
Srpanj 2017 (31)
Lipanj 2017 (30)
Svibanj 2017 (31)
Travanj 2017 (32)
Ožujak 2017 (28)
Veljača 2017 (26)
Siječanj 2017 (32)
Prosinac 2016 (16)
Studeni 2016 (22)
Listopad 2016 (15)
Rujan 2016 (14)
Kolovoz 2016 (15)
Srpanj 2016 (15)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (7)
Travanj 2016 (7)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (19)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (18)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (18)
Rujan 2015 (21)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (19)
Lipanj 2015 (16)
Svibanj 2015 (18)
Travanj 2015 (11)
Ožujak 2015 (14)
Veljača 2015 (13)
Siječanj 2015 (25)
Prosinac 2014 (25)
Studeni 2014 (10)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (8)
Kolovoz 2014 (14)
Srpanj 2014 (14)
Lipanj 2014 (15)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (24)
Ožujak 2014 (13)
Veljača 2014 (23)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (23)

Početak

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se