Fotografi svih zemalja naoružajte se...

četvrtak, 21.07.2016.

"Voajeri" vs. Egzibicionisti

Kad god se u medijima, bilo tiskanim, bilo elektronskim, pojavi neka snimka koja prikazuje kako netko na nekom javnom mjestu čini spolne radnje, ili se na javnom mjestu pojavi gol (a ne radi se o nudističkoj plaži), uglavnom su prvi koji se jave svojim komentarima oni koji kritiziraju - snimatelja koji je takvu pojavu zabilježio (kako bi ju prenio široj javnosti.) Pri tome se redovito one koji su to snimili etiketira da su "bolesnici" i "voajeri", te da tim snimanjem "narušavaju njihovu privatnost".

No takvima, u njihovoj površnosti i pristranosti, uglavnom promiču neke vrlo bitne stvari:

Prva stvar je ta da privatnost na javnom prostoru ne postoji, iz prostog razloga što je na javnom prostoru sve vidljivo drugim ljidma. Privatnost postoji unutar vlastita 4 zida, ili bilo kojeg drugog prostora koji je zaklonjen od pogleda da u njega javnost ne može vidjeti. Tako, tko ne želi da ga se na javnom prostoru vidi, neka se ne pokazuje. Ili nek si barem na neki način nekakvim zaklanjanjem osigura privatnost.

Isto tako, potreba da se u javnosti obavljaju spolne radnje ili pokazuje vlastita golotinja zove se - egzibicionizam. Bez obzira bio on namjerni (poput onog stereotipa čovjeka u kišnom ogrtaču koji iskače iz grmlja, raširi ogrtač i pokazuje prolaznicima svoju "muškost"), ili slučajni/nesvjesni (npr. kad dvoje ljudi u zanosu obavlja spolni odnošaj na klupici u parku, toliko usredotočeni jedno na drugo da su u potpunosti nesvjesni da njihove radnje bez problema vide svi koji prolaze pored njih, te ljudi iz okolnih zgrada.)

Uz to, kada se egzibicionist nametne javnosti na javnom prostoru svojim egzibicionističkim radnjama (pokazivanjem tijela ili spolnim radnjama), on zapravo time automatski pretvara sve koji ga u tome trenutku mogu vidjeti (pa i snimiti) u "voajere", a koji zapravo to nisu. Jer je voajer po definiciji samo ona osoba koja promatranjem tuđih spolnih radnji ili dijelova tijela postiže vlastiti spolni užitak.

I ono najbitnije, sa zakonske strane gledano, golotinja i seksualne radnje (odnosno egzibicionizam) na javnom mjestu su kažnjivi zakonom, te spadaju u domenu naušavanja javnog reda mira vrijeđanjem moralnih osjećaja građana. No, ako spolnom činu (makar i slučajno) svjedoče djeca, to se može tada čak smatrati i kaznenim djelom spolne zloupotrebe djece. S druge strane, niti jednim zakonom snimanje na javnim površinama nije zabranjeno (ako nema znaka zabrane snimanja, odnsono ak se ne radi o snimanju djece za proizvodnju pornografije).

Pa bi se moglo postaviti pitanje onima koji toliko gorljivo brane (snimljene) egzibicioniste, i obrušavaju se na snimatelje, ... bi li jednako tako gorljivo branili te iste egzibicioniste, da ih kojim slučajem prilikom njihovih spolnih radnji sasvim slučajno vide i neka djeca?