Već gotovo tjedan dana u medijima se nadugačko i naširoko piše o događajima iz zagrebačkog naselja Trnje, u kojem su ljudi, kako bi spriječili velike štete od poplave uzrokovane obilnim padalinama, provalili u zgradu u kojoj se nalazi sustav za podizanje ustave jednog zagrebačkog potoka, te otvoriili (tj. podigli) dotičnu ustavu kako bi voda mogla oteći u Savu.
Iako su time spasili kvart, i u očima stanovnika kvarta (a i šire) postali svojevrsni heroji, od strane hrvatskih "institucija" proglašeni su "kriminalcima".
Naime, jednog od njih Hrvatske vode (koje igraju ping-pong sa Odvodnjom po pitanju odgovornosti i nadležnosti oko toga tko je nadležan za otvaranje ustave i čemu ta ustava zapravo služi) terete za "neovlašten ulazak o objekt" (ili kak bi se u narodu reklo - provalu), dok mu je policija prikeljila prekršajnu prijavu za remećenje reda i mira zbog toga što je "ometao očevid". Dotičnome zbog toga prijeti do godine dana zatvora, iako bi svakom trebalo biti jasno da je to počinjeno u tzv. krajnjoj nuždi koja isključuje kaznenu odgovornost, a koja se dogodila upravo zbog toga što nadležne institucije, te iste koje ga terete za to, nisu za vrijeme poplave ništa poduzimale, iako su ih dotični svim silama nastojali kontaktirati!!
Što se pak policjie i "narušavanja javnog reda i mira" tiče, dotični je u jednom momentu počeo snimati policajce koji su došli obaviti očevid, uslijed čega mu je policajac oduzeo mobitel kojim je snimao. (Inače policja ima ovlast zabraniti snimanje na mestu očevida nekog kazennog djela, op.a.). Stvar je završila tako da je policija na njemu primjenila silu, oborivši ga na tlo, a što je snimljeno od strane drugih pristunih građana...
No ono što je apsurdno, pa čak i smiješno, po pitanju toga što je ovaj snimao policajce, jest da se policijska uprava, u pokušaju da opravda svoje policajce, čak pokušala hvatati i za GDPR, tvrdeći "da je potrebna privola policajca da bi ga se smjelo snimati". Ovakva izjava je glupost, maltene u maniri kao da netko od "mjerodavnih" napiše da u nekoj hipotetskoj situaciji prvo treba privola nekoga tko na javnom mjestu nekoga mlati, uništava imovinu, opasno vozi ili radi nešto treće protuzakoniti da bi ga se smjelo snimati!
Na kraju, postavlja se i pitanje.... je li u čitavoj toj priči itko od onih koji su se vrlo revno bavili pitanjem smije li se ili ne snimati policajce (od Policije, do AZOP-a), primjetio da na necenzuriranoj verziji fotografija i videa privođenja - policajci ne nose kape i nemaju (zbog epidemije korone propisane) maske!?
Mediji već par dana izdašno pišu o nekoliko slučajeva otkrivanja osoba koje su na plažama snimale golu djecu u pornografske svrhe, i to minijaturnim kamerama skrivenim u ručne satove i kemijske olovke.
Iako ovo samo dokazuje da ljudi koji snimaju takve voajersko-pornografske snimke nastoje što bolje prikriti snimanje (pa snimaju skrivenim kamerama), te da je malo vjerojatno da će netko od takvih paradirati po plaži s kamerom ili fotoaparatom (pogotovo na nudističkim plažama koje na ulazu imaju istaknute znakove zabrane snimanja), nameće se pitanje, hoće li se sada početi događati da normalni ljudi budu imali problema sa dežurnim paranoicima, ako plaži budu imali sa sobom ručni sat, ili ako donesu sa sobom na plažu križaljku i penkalu (za ubijanje vremena dok se sunčaju)?
Koliko malo Elon Musk mari za fotografe, već je pokazao time da je koristio fotografije koje su snimili drugi fotografi, bez da ih je potpisao kao autore, a čak štoviše, blokirao je sve one koji su mu na to ukazivali...
Tako se nedavno dogodilo i to da neki astronomi koji su željeli napraviti fotografije kometa NEOWISE to naprosto nisu mogli, upravo zbog njegovih Starlink satelita...
Razlika između normalnih i pornografskih slika djece
Svaku sliku (fotografiju ili video) definira prvenstveno ono što je u kadru, a ne tko je, gdje, kada i čime to snimio! No da bi se to shvatilo i o tome vodilo račnuna, potrebna je inteligencija i mentalni rad, koji idiotima nedostaju.
Danas, u ovo moderno doba sijanja panike i paranoje ima onih koji su negdje od nekoga čuli ili negdje pročitali da seksualno zlostavljanje djece ima neke veze sa snimanjem djece, ali su preglupi da bi shvatili kakve veze i na kakve točno snimke i snimanja se to odnosi. Ili drugim riječima, ne znaju, ili nisu u stanju shvatiti razliku između normalnih fotografija i pornografije, pa se pjene, prijete ili zahtjevaju zabrane i cenzuru čim negdje vide da netko objavi neku sliku na kojoj ima djece, ili uperi u smjeru djece neku spravu za snimanje.
Prosto rečeno - samo je***o retardirani idiot nije u stanju razlikovati snimku koja prikazuje odijeveno dijete kako npr. stoji i pozira fotografu, trči za golubovima, napucava loptu, gura kolica, vodi psa, nosi školsku torbu, sudjeluje u školskoj predstavi, igra se u parku, penje se na drvo, bere cvijeće, hoda na rukama, pleše na muziku uličnog svirača isl. ... od voajerske snimke golog djeteta rašrenih nogu i vidljivih spolnih organa u krupnom planu, snimke spolnog općenja vidljivo maloljetnih osoba, ili još gore, snimke koja prikazuje dijete kojemu odrasla osoba u usta, čmar ili spolni organ gura ili svoje spolovilo ili neki falusoidni predmet!
U istoj kategoriji intelektualne potkapacitiranosti je svatko tko ne razlikuje situaciju kada netko snima odijeveno dijete kako npr. stoji i pozira fotografu, trči za golubovima, napucava loptu, gura kolica, vodi psa, nosi školsku torbu, sudjeluje u školskoj predstavi, igra se u parku, penje se na drvo, bere cvijeće, hoda na rukama, pleše na muziku uličnog svirača isl... od situacije u kojoj postoji mogućnost da možda snima voajerske snimke gole djece rašrenih nogu i vidljivih spolnih organa, npr. na nekoj plaži, bazenu ili sličnoj lokaciji.
Štoviše, s obzirom da samo pereverzan um vidi perverziju gdje je nema, svatko tko vidi bilo što "pornografsko", "perverzno" ili "opasno" u snimci koja prikazuje odijeveno dijete kako npr. stoji i pozira fotografu, trči za golubovima, napucava loptu, gura kolica, vodi psa, nosi školsku torbu, sudjeluje u školskoj predstavi, igra se u parku, penje se na drvo, bere cvijeće, hoda na rukama, pleše na muziku uličnog svirača isl... trebao bi hitno kod psihijatra!
Naime, upravo zbog takvih ljudi probleme (od hajki po Facebooku pa do fizičkog nasilja) su ponekad imali i sami roditelji koji su snimali vlastitu (odijevenu) djecu kako npr. stoje i poziraju fotografu, trče za golubovima, napucavaju loptu, guraju kolica, vode psa, nose školske torbe, sudjeluju u školskoj predstavi, igraju se u parku, penju se na drvo, beru cvijeće, hodaju na rukama, plešu na muziku uličnog svirača isl... ili ljudi koji su se samo zatekli blizu djece, a čak nisu ni snimali djecu već nešto sasvim drugo!
I na kraju, za sve koji se ne slažu sa tekstom, pitanje - što je "pornografsko" ili "opasno" u slijedećim fotogafijama? FOTO 1, FOTO 2, FOTO 3, FOTO 4, FOTO 5
1. Ne postoji organizacija na razini države koja bi zastupala i štitila sve fotografe
Iako postoji nekoliko organizacija u smislu strukovnih i umjetničkih udruga (poput npr. udruge fotoreportera, ULUPUH-a isl.) te mnogobrojni fotografski klubovi, ne postoji niti jedna organizacija na razini čitave države koja bi svim fotografima, bilo amaterima bilo profesionalcima, pružala i pravnu zaštitu u slučaju narušavanja njihovih prava, te se aktivno borila protiv birokratske tiranije prema fotografima koja u zadnje vrijeme (kako u ostatku EU tako i kod nas) uzima sve više maha.
2. Ne postoje kvalitetni domaći fotografski časopisi
Trenutno u Hrvatskoj egszistira samo DFM, i uglavnom se bavi tehnikalijama, recenzijama opreme i raznim "tutorijalima". Ne postoji časopis koji se bavi isključivo umjetničkim i estetskim aspektom fotografije, u smislu prezentacije fotografija raznih autora, bez suvišnih tehnikalija. Moguće da dio problema možda leži u činjenici da je Hrvatska malo tržište za takvu vrstu specjaliziranog časopisa, no s druge strane, možda je tržište premalo upravo zbog toga što se kod nas fotografija u zadnje vrijeme jako malo cijeni kao ozbiljna umjetnost.
3. Ne postoje kvalitetni domaći fotografski portali
Unazad nekoliko godina nekoliko fotografskih portala se ugasilo, a oni koji još uvijek egzistiraju su u najboljem slučaju na razini mediokriteta. Do relevantnih i kvalitetnih informacija iz svijeta fotografije je vrlo teško doći.
4. Ne postoji muzej fotografije
Ne postoji muzej koji bi bio tematski vezan isključivo za fotografiju, te uz stalni postav (a u kojem bi bili izloženi razni fotoaparati iz raznih vremenskih perioda, kolekcije poznatih slika slavnih fotografa, i koji bi pružao edukaciju o povijesti i tehnologiji fotografije isl), omogućavao redovno održavanje fotografskih izložbi, kako ozbiljnih fotografa, tako i amatera.
5. Ne postoji kvalitetno fotografsko obrazovanje
Bilo da se radi o srednjoškolskom školovanju za fotografe, ili smjeru kamere na akademiji, mogu se čuti razne priče da se tamo uopće ne potiče razvoj nečijeg fotografskog talenta, već se se od polaznika zahtjeva da se "ukalupe" u zadanu šablonu koja je propisana školskim programom. A takav pristup svodi i srednju školu i akademiju na "kulturne ustanove za zaglupljivanje prirodnih genija". S druge strane, te iste škole antitalentima nerijetko daju lažan osjećaj nadmoći da su "veliki umjetnici", jer su uspješno uspjeli zadovoljiti propisanu formu.
6. Fotograf je fotografu vuk
Umjesto toga da se fotografi međusobno doživljavaju kao kolege, te jedni druge podržavaju i međusobno se pomažu, kod nas se puno češće događa egotriperaška kompetitivnost, te se fotografi gledaju kao najljući neprijatelji. Pogotovo se takve stvari mogu vidjeti od strane onih koji su "akademski obrazovani" i onih koji "profesionalni fotografi", u odnosu na "neobrazovane amatre", pogotovo ako bi ti vrlo ozbiljni amateri, unatoč tome što nisu akademski obrazovani, samo zahvaljujući talentu, entuzijazmu i upornosti naprave zapaženiju (kako domaću tako i međunardonu) fotografsku karijeru od nekog "akademski obrazovanog".
7. Mediji promoviraju mediokritete
Dok se u medijima, novinama i internteskim portalima izdašno forsiraju "vijesti" o kojekakvim "influenceri(ca)ma" upitne važnosti i talenta (a koji štancaju selfije kao na traci), te fotografskim mediokritetima koji se više furaju na stil nego na stvarni talent i sposobnosti, vrhunske fotografe se rijetko kada spominje, ako uopće! Čak štoviše, o njima se više piše nakon što umru nego za njihova života.
8. Zakonska regulativa o fotografiji je jedna velika siva zona
Iako u domaćim zakonima postoje zakonski članci koji se direktno bave fotografijom i foografiranjem, a neke od tih odredbi su vrlo egzaktne, postoje i one koje su toliko neodređene i opće da ih svaka šuša može tumačiti na svoj (uglavnom restriktivni) način. To pak rezultira da zakone "stručno" tumači birokracija upitne kompetencije, a popriličan broj ljudi koji se ne bavi fotografijom se uglavnom oslanja na rekla-kazala dezinformacije i urbane mitove koji se tiču (i)legalnosti fotografiranja i sniamnja.
9. Hipertrofija (anti)fotografske birokracije
Danas se, zahvaljujući kojekakvim EU direktivama i uredbama i kaotičnom domaćem zakonodavstvu, fotografijom bavi birokracija, a od fotografa se zahtjeva da se bave birokracijom umjesto fotografijom. Pri tome se praktički, od strane birokrata, svako snimanje zabranjuje i/ili proglašava "opasnim" ili "narušavanjem tuđih prava" ako se ne ispoštuje od birokratskog aparata nametnuta birokratska procedura (čitaj. gubljenje vremena na papirologiju i kojekave "dozvole", "privole" i "provjere").
10. Podcjenjivanje fotografskog posla
I dok nekim zemljama postoje, kod nas ne postoje nikakvi propisi o fotografskim tarifama - nije propisano koliko fotograf koji zarađuje od svojih fotografskih usluga smije tražiti za svoj rad i radove, odnosno koliko su oni koji žele za nešto angažiraati fotografa i koristiti njegove fotografije dužni minimalno honorirati njegov rad! Pa se danas cifre kreću od astronomskih, koje traže "fotografske face" za bilo kakvo (pa čak i bezvezno snimanje), pa do mizernih ponuda koje nude neki koji "traže nekoga da im pofotka nešto", ali mu umjesto u novcu namjeravaju "platiti" u "promociji" ili "referencom u životopisu".
Da ljudska glupost nema granica, te da su neki ljudi, "roditelji", opasnost za vlastitu djecu, pokazuje i jedan slučaj iz Kine... Tamo je naime jedan čovjek, za potrebe fotografiranja, svoje dijete držao iznad litice... Sve je zabilježeno na videosnimci.
Treba li možda opet ponavljati i nabrajati slučajeve gdje su ljudi pogibali, za dlaku izbjegli smrt ili sami sebe ugrožavali , samo da bi "snimili fotke kakve nitko nema"?
Dio ljudi, koji su negdje čuli za pojam paparazzo, znaju tek da taj pojam ima neke veze sa fotografima, ali ne točno i kakve veze, pa su skloni svakog fotografa, fotoreportera ili općenito snimatelja koji ima pravi fotoaparat (tj. ne snima mobitelom), nazivati paparazzo.
Naime, izgleda da im je preteško shvatiti da pojam paparazzo označava isključivo fotografa koji konstantno i agresivno progoni svoj objekt snimanja, uglavnom neku poznatu osobu (glumca, pjevača, političara isl...). Osim shvaćanja te definicije, dotičnima je često pretežak intelektualni rad dokučiti razliku između načina rada fotoreportera i paparazza.
Fotoreporteri su vezani za neku medijsku ili fotoreporterski agenciju, i idu, uglavnom po zadatku, na neku lokaciju ili neko događanje kako bi snimili nekoga ili nešto, te ispostavili snimljeni materijal toj istoj medijskoj ili fotoreporterskoj agenciji.
Paparazzi su uglavnom freelanceri koji kreću po vlastitom nahođenju, uglavnom "kampiraju" po mjestima gdje žive ili se kreću i viđaju poznate ličnosti, te ih vrebaju, ili čak i progone, sa ciljem da ih snime, čak i u nekoj nezgodnoj, kompromitirajućoj ili previše privatnoj situaciji ili pozi, a svoje fotografije nude ili žutom tisku ili onome tko ponudi najviše.
Na kraju, svi oni fotografi koji nisu fotoreporteri, već snimaju za svoje osobne turističke, hobističke i umjetničke potrebe - nisu paparazzi!
A osim toga, pojam paparazzo je danas za fotografe uglavnom pogrdan, i većina fotografa ga doživljava kao uvredu, odnosno, kada ih netko nazove paparazzom, ili da ih namjerno podj***ava, ili je čak indikacija da možda imaju posla sa nekime tko patološki mrzi fotografe.
Dijagnoza je to za sve one ljude koji su toliko intelektualno prikraćeni i potkapacitirani da im je usvajanje definicija elementarnih pojmova, te bilo kakva kompleksnija obrada informacija poput razlikovanja pojmova koji su slični, ali ipak različiti, prevelik mentalni napor.
Zbog toga se dotični u svome funkcioniranju svesrdno i isključivo oslanjaju na stereotipe, pretpostavke i generalizacije, s obzirom da tu intelektualni rad gotovo da i nije potreban, osim možda odluke u koji stereotip, pretpostavku, generalizaciju ili "kategoriju" nekoga ili nešto svrstati.
Tu također treba naglasiti da je razlika između idiota i neupućene osobe u tome što je neupućena osoba uglavnom svijesna svojeg neznanja, te kada dobije relevantne informacije o nečemu iz relevantnih izvora (a ne rekla-kazala bapskih priča, urbanih mitova, lažnih vijesti i sličnih dezinformatora), promijeni svoj stav, mišljenje i način ponašanja. Idioti to ne čine, već ih namjerno ignoriraju, s obzirom da su često previše glupi da bi shvatili koliko su glupi, te čak štoviše smatraju sebe "genijalcima", a sve one koji su u nešto upućeni više od njih, smatraju "idiotima"...
Oni koji revno postavljaju kamere za automatsko ispisivanje prometnih kazni naprosto su uvjereni kako su one "apsolutno točne", "pouzdane" i "nepogrešive"... odnosno oslanjaju se na "pametne" kamere do mjere da, po svemu sudeći, uopće ne provjeravaju snimljeno, već "po injerciji" šalju kazne na kućnu adresu... Čak i u situacijama kada bi svakoj iole inteligentnijoj osobi bilo jasno da je nešto nemoguće ili pogrešno, donsono da se dogodila greška.
Pa se tako već dogodilo da je jedan vozač dobio kaznu zbog češkanja po licu, jer je "pametna" kamera položaj njegove ruke prepoznala kao "razgovor na mobitel". Trebalo je samo malo pažljivije pogledati snimak, da se vbidi da ovaj u ruci ne drži mobitel.
Isto tako, jedan vozač je dobio kaznu ze prekomjernu brzinu - "pametna" kamera ga je snimila kako vozi svoju opel astru "698 km/h". Svakome iole inteligentom je jasno da tu brzinu taj auto ne može postići, ni da mu se ugradi mlazni motor!
Sada se ponovo dogodilo nešto slično, da je jedna "pametna" kamera snimila vozača koji koji je "vozio 703 km/h"... I opet je, bez obzira što bi svakome trebalo biti jasno da s eradi o grešci, dotičnome ispostavljena kazna...
Čini se da je pojedinim ljudima, pogotovo samodeklariranim "ljubiteljima životinja", ponekad zaista preteško za shvatiti da divlje životinje koje žive u prirodi nisu "ljubimci", već štoviše mogu biti vrlo opasne!
I dok je svakom ozbiljnijem fotografu jasno zbog čega se divlje životinje uglavnom snima ili teleobjektivima sa sigurne udaljenosti, ili na način da se kameru fiksira na tronožac pa okida iz daljine kada joj se životnja približi, ili da se koriste razni oblici kamuflaže, nažalost ima onih koji su naprosto uvjereni da se divljie životinje može snimati izbliza, ili čak da ako požele, mogu bez problema s njima snimati čak i "selfije" ili ih dirati i tapšati!.
Neki su nažalost tu opasnost otkrili na teži način...
Tako je nedavno jedna 72-godišnja žena, koja je željela snimiti bizona iz neposredne blizine, tragično završila. Bizon ju je napao i ubio, nakon što mu se previše približila!
Jedna se žena pokušavala, valjda za potrebe snimanja, približiti medvjedu, koji je u jednom trenu skočio prema njoj, a ova se na svu sreću uspjela izmaknuti i pobjeći... This Woman Tried to Take a Picture with a Wild Bear
Inače, čak i životinje koje mnogi smatraju "bezopasnima" znaju napasti, i to sa kobnim posljedicama...
Jednog muškarca je, prije nekoliko godina, ubio dabar - nakon što mu se ovaj približio da ga snimi izbliza, dabar ga je ugrizao za nogu i presjekao arteriju uslijed čega je ovaj vrlo brzo iskrvario...
...jedna kolekcija raznih zgoda i nezgoda u prometu, snimljenih auto-kamerama.
I da se opet ponovi,....
...dok su dotične auto-kamere u Rusiji maltene dio obvezne opreme u atomobilima, a čija snimka se se uzima kao vjerodostojan dokaz u slučaju nesreće, u EU, prema EU i domaćim idiokr... pardon... birokratima, ispada da je "veći problem" kada auto-kamerom netko nešto snimi i objavi, pogotovo bez cenzure registarskih pločica i lica, od onoga što je zapravo snimljeno (nesreće ili opasne vožnje). A naravno sve pod paskom "zaštite podataka", jer po tim istim idiokr... pardon... biroktratima valjda svi živi imaju pristup bazi podataka o vlasnicima vozila da mogu iz broja registracije saznati tko je vlasnik, ili ljudima na čelu piše kako se zovu.
Ove godine se navršava 5 godina od pripreme, tiskanja i objave tzv. "blogoknjige", naslovljene "I ja imam post", svojevrsne "papirnate" verzije odabranih najboljih priča i postova koje su razni blogeri objavili na svojim blogovima Bloga.hr.
Prva promocija se održala u Europskom domu, dok se repriza održala u gornjogradskoj gostioni "Pod starim krovovima".
Povodom toga, nekoliko linkova na blogove blogera koji su objavili slike sa tih događanja, čisto da se vidi kako su izgledala ta blogo-druženja...
Na kraju pitanje,... postoji li kakva šansa da se možda nešto slično ponovi u budućnosti, u smislu izdavanje nove "blogoknjige"? A ako ne knjiga, možda barem kakvo druženje?
Iako su odmah nakon njene smrti pokrenute inicijative da se prolaz između zgrada koji spaja zagrebačku Bakačevu i Cesarčevu ulicu nazove njenim imenom, od toga se odustalo, već je odlučeno je da će se po njoj nazvati stube kod ulice Ružičnjak na zagrebačkoj Šalati. Također na Šalati nalaze se i stube koje su nazvane po njenom mentoru Toši Dabcu...
Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti
Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".
(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)
