Fotografi svih zemalja naoružajte se...

nedjelja, 28.06.2020.

Nema više Olympusa!

Nakon 84 godine postojanja, Olympus napušta tržište fotoaparata...

Olympus Exits the Camera Business

No More Olympus Cameras: Olympus Sells Its Camera Division

petak, 19.06.2020.

Francesc Catala Roca

Francesc Catalŕ Roca

četvrtak, 18.06.2020.

Američki kaos

U Americi danas, čini se, postoji daleko veća opasnost da vas ni krivog ni dužnog ubije neki nadobudni policajac nego da poginete u terorističkom napadu. Pogotovo još ako ste kojim slučajem crnac...

Naime, u zadnje vrijeme zaredali su slučajevi koji su podigli popriličnu medijsku prašinu, u kojima su policajci pretjeranom i neopravdanom upotrebom sile ubili nekoliko nenaoružanih ljudi. Uglavnom crnaca.

Jedan takav slučaj je svakako smrt Georga Floyda - čovjeka kojem je policajac koljenom pritiskao vrat dok je ovaj sa lisicama na rukama, potbuške ležao na asfaltu. Iako je ovaj govorio policajcu da ne može disati, ovaj ga je ignorirao. A autopsija je pokazala da je ovaj umro od srčanug udara, zbog preživljenog stresa, s obzirom da je bio srčani bolesnik.

Njegova smrt je pokrenula prosvijede... No takvih sličnih slučajeva je u a SAD-u u zadnje vrijeme mnogo! No pitanje da li bi se uopće doznalo za te slučajeve, te da li bi itko uopće odgovarao da nije bilo video snimaka!

Zašto treba snimati policijska postupanja?

Odgovor je vrlo jednostavan - jedino na taj način policajci mogu odgovarati za vlastitu bahatost, nasilništvo i kršenje zakona, odnosno za prekoračenje ovlasti i pretjeranu upotrebu sile!

Inače, policija je (ne samo u Americi već drugdje, uklučujući i kod nas) s jedne strane poznata po tome da rado snima sve i sva, no ne voli kada se nju snima, s obzirom da je tada puno teže zataškati situacije u kojima policijski službenici naprave neko sr***e - ako u nekoj banalnoj situaciji pretjerano i previše revno reagiraju do mere da sami eskaliraju situaciju do razine nasilja, ako upotrijebe preveliku silu prema nekome tko se uopće ne opire, ili pak smrtonosnu silu prema nekome nenaoružanome.

Upravo zbog toga da "ako nema snimke, nije se dogodilo" policajci nerijetko i metodama zatrašivanja pokušavaju spriječiti snimanje svojih postupanja od strane slučajnih prolaznika i nepristranih promatrača, ili pak policijski lobiji pokušavaju progurati zakone kojima bi se zabranilo snimanje policije od strane građana, deklarativno "zbog njihove sigurnosti", a zapravo zbog toga kako bi se izvukli od eventualne odgovornosti...

Kolateralne žrtve, ili...?

Kao "kolateralna žrtva" suzbijanja prosvijeda, nastradala je i jedna fotoreporterka koju je policija pogodila gumenim metkom u glavu.

Za one koji ne znaju, gumeni meci se ispaljuju ili iz posebnih pušaka za gumene metke ili "običnih" sačmarica, s time da se tada koristi patrona koji umjesto olovne sačme ili olovne kugle ispaljuje gumeni projektil, a koji je samo uvjetno "bezopasan" - iako je namjejen samo za izazivanje boli, može nanjeti i ozbiljne ozlijede (pa čak i izazvati smrt) ako sa male udaljenosti pogodi u neki osjetljivi ili vitalni organ.

Iako je ova imala vidno istaknutu "presicu", pogođena je gumenim metkom direktno u glavu. Rezultat? Gubitak lijevog oka. Zaštitne naočale koje je nosila, nažalost nisu bile dovoljno jake da ga zadrže.

Photojournalist Blinded by Rubber Bullet While Covering Protests in Minnesota

Dotična sada tuži policiju... (Rekao bih, sasvim opravdano! op.a.)

Photographer Sues Police for Blinding Her Left Eye, Uses Last Photo as Proof

Prosvijedi kao isprika za uništavanje i krađu?

I dok s jedne strane policija natjerava prosvjednike koji prosvjeduju upravo zbog policijskih nepodopština, te gađa fotoreportere gumenim mecima, s druge strane ima i onih koji iskorištavaju situaciju za palež i pljačku... Tako je u New Yorku opljačkan Leicin dućan (poznato je da su Leica fotoaparati na cijeni

Leica Store in SoHo Looted During Last Night’s Protests in NYC

četvrtak, 11.06.2020.

"Neugodnjak" u ugostiteljskom objektu

Da podjelim jedno neugodno iskustvo koje sam doživio prije mnogo godina...

Prije desetak-dvanaestak godina, kada su tek počinjali zagrebački fotosajmovi, doživio sam jednu žešću neugodnost u jednom zagrebačkom ugostiteljskom objektu. (Namjerno neću pisati radi li se o restoranu, pizzeriji, pečenjari ili nečem trećem, niti imenovati dotični objekt, da ne ispadne da dotičnima radim antireklamu, klevetam, sramotim isl...)

Naime, na jedan od prvih fotosajmova je došlo i nekoliko mojih poznanika, također fotografa-amatera, iz drugih dijelova Hrvatske. Nakon što smo razgledali sajam, društvance od nas 4-5, otišlo je na moju preporuku u jedan poznatiji zagrebački ugostiteljski objekt, za koji sam znao da nije preskup i da se tu može dobro jesti.

Za vrijeme dok smo čekali da naručena hrana stigne na stol, netko od nas je došao na ideju da okinemo nekoliko zajedničkih fotografija za uspomenu... i u momentu kada sam podigao aparat da snimim svoje društvo, s drugog kraja ugostiteljskog objekta samo sam začuo da konobar (koji nas je posluživao) urla...

"Ej, ti tamo! Nema slikanja!!"
Na pokušaj objašnjavanja da samo snimam svoje društvo za uspomenu, uslijedilo je opet:
"Jesi me čuo!? Reko sam nema slikanja!"

Nakon takve reakcije "konobara", a kojem očito maniri i kultura nisu baš jača strana, malo je nedostajalo da se svi skupa dignemo i odemo, bez obzira što smo već bili naručili... Čak smo rasmišljali zatražiti i knjigu žalbe. No na kraju smo od toga odustali, prvenstveno zato jer smo bili gladni, a hrana baš i ne paše kad je čovjek uzrujan zbog budale. Dotičnom, naravno, nismo ostavili napojnicu...

A inače, iz iskustva mogu reći da se u nekim ugostiteljskim objektima (normalni) konobari čak nekad i sami ponude da uslikaju društvo, kako bi svi bili na slici, a ne da na slici nedostaje onaj član društva koji snima...