U Americi danas, čini se, postoji daleko veća opasnost da vas ni krivog ni dužnog ubije neki nadobudni policajac nego da poginete u terorističkom napadu. Pogotovo još ako ste kojim slučajem crnac...
Naime, u zadnje vrijeme zaredali su slučajevi koji su podigli popriličnu medijsku prašinu, u kojima su policajci pretjeranom i neopravdanom upotrebom sile ubili nekoliko nenaoružanih ljudi. Uglavnom crnaca.
Jedan takav slučaj je svakako smrt Georga Floyda - čovjeka kojem je policajac koljenom pritiskao vrat dok je ovaj sa lisicama na rukama, potbuške ležao na asfaltu. Iako je ovaj govorio policajcu da ne može disati, ovaj ga je ignorirao. A autopsija je pokazala da je ovaj umro od srčanug udara, zbog preživljenog stresa, s obzirom da je bio srčani bolesnik.
Njegova smrt je pokrenula prosvijede... No takvih sličnih slučajeva je u a SAD-u u zadnje vrijeme mnogo! No pitanje da li bi se uopće doznalo za te slučajeve, te da li bi itko uopće odgovarao da nije bilo video snimaka!
Zašto treba snimati policijska postupanja?
Odgovor je vrlo jednostavan - jedino na taj način policajci mogu odgovarati za vlastitu bahatost, nasilništvo i kršenje zakona, odnosno za prekoračenje ovlasti i pretjeranu upotrebu sile!
Inače, policija je (ne samo u Americi već drugdje, uklučujući i kod nas) s jedne strane poznata po tome da rado snima sve i sva, no ne voli kada se nju snima, s obzirom da je tada puno teže zataškati situacije u kojima policijski službenici naprave neko sr***e - ako u nekoj banalnoj situaciji pretjerano i previše revno reagiraju do mere da sami eskaliraju situaciju do razine nasilja, ako upotrijebe preveliku silu prema nekome tko se uopće ne opire, ili pak smrtonosnu silu prema nekome nenaoružanome.
Upravo zbog toga da "ako nema snimke, nije se dogodilo" policajci nerijetko i metodama zatrašivanja pokušavaju spriječiti snimanje svojih postupanja od strane slučajnih prolaznika i nepristranih promatrača, ili pak policijski lobiji pokušavaju progurati zakone kojima bi se zabranilo snimanje policije od strane građana, deklarativno "zbog njihove sigurnosti", a zapravo zbog toga kako bi se izvukli od eventualne odgovornosti...
Kolateralne žrtve, ili...?
Kao "kolateralna žrtva" suzbijanja prosvijeda, nastradala je i jedna fotoreporterka koju je policija pogodila gumenim metkom u glavu.
Za one koji ne znaju, gumeni meci se ispaljuju ili iz posebnih pušaka za gumene metke ili "običnih" sačmarica, s time da se tada koristi patrona koji umjesto olovne sačme ili olovne kugle ispaljuje gumeni projektil, a koji je samo uvjetno "bezopasan" - iako je namjejen samo za izazivanje boli, može nanjeti i ozbiljne ozlijede (pa čak i izazvati smrt) ako sa male udaljenosti pogodi u neki osjetljivi ili vitalni organ.
Iako je ova imala vidno istaknutu "presicu", pogođena je gumenim metkom direktno u glavu. Rezultat? Gubitak lijevog oka. Zaštitne naočale koje je nosila, nažalost nisu bile dovoljno jake da ga zadrže.
Photojournalist Blinded by Rubber Bullet While Covering Protests in Minnesota
Dotična sada tuži policiju... (Rekao bih, sasvim opravdano! op.a.)
Photographer Sues Police for Blinding Her Left Eye, Uses Last Photo as Proof
Prosvijedi kao isprika za uništavanje i krađu?
I dok s jedne strane policija natjerava prosvjednike koji prosvjeduju upravo zbog policijskih nepodopština, te gađa fotoreportere gumenim mecima, s druge strane ima i onih koji iskorištavaju situaciju za palež i pljačku... Tako je u New Yorku opljačkan Leicin dućan (poznato je da su Leica fotoaparati na cijeni
Leica Store in SoHo Looted During Last Night’s Protests in NYC
Post je objavljen 18.06.2020. u 21:06 sati.