23.01.2016., subota
Oreškovićeva vlada - kako su pojedinačno glasali zastupnici
Sasvim kratko - potrudio sam se točno pogledati kako je tko glasao, ne dodajem ovdje nikakve komentare - može vam biti zanimljijvo kao informacija.
Tko je dakle glasao za Oreškovićevu vladu? Ukupno 83 glasa
59 glasova - Domoljubna koalicija
14 glasova - Most
2 glasa - BM365
2 glasa - HDSSB
1 glas - Reformisti (Čačić)
1 glas - SDSS (Mirko Rašković)
3 glasa - nezavisni (manjine)
1 glas - Gordana Rusak
Zanimljivo, u popisu izabranih članova Sabora (http://www.sabor.hr/zastupnici) kod Gordane Rusak (izabrana na listi Mosta, pa otišla u Hrid, pa otišla iz Hridi...) ne piše uopće nikakav status -ni Most, ni Hrid, ali ni nezavisna!?
Za Oreškovićevu vladu su glasali od nezavisnih maninaca Vladimir Bilek (češka i slovačka), Šandor Juhas (mađarska) i Ermina Lekaj Prljeskaj (albanci, bošnjaci idr.).
Ostala četiri manjinca bili su suzdržani.
Zastupnik SDP-a Damir Mateljan bio je suzdržan!?
Ukupno pet suzdržanih.
Ivan Lovrinović je glasao protiv. Također i Ivan Sinčić i Stipe Petrina.
Sa 58 iz Koalicije Hrvatska raste, 61 protiv.
Prgomet i Petrijavčanin-Vuksanović iz Hridi nisu glasali. Oznake: sabor, Vlada, Tihomir Orešković
|
- 01:02 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
22.01.2016., petak
Tužno stanje progresivnog civilnog društva u Hrvatskoj
Ovakve stvari me deprimiraju. Pokazuju slabost (progresivnog) civilnoga društva.
Pred Saborom stotinjak ljudi prosvjeduje protiv predloženog ministra kulture.
Posljedica strateških odluka civilnodruštvenih aktera ("Akteri bez društva", kako je naslov knjige Srđana Dvornika) iz 1999. i početka 2000, kad se, kako sam pisao više puta, dinamika društvenih pokreta skrutila u statici "trećeg sektora". (Nije da zamjeram nekadašnjim suborcima što su brinuli o karijerama, došavši u srednje godine... Shvatljivo, a ja sam si sam kriv za svoje mentalne probleme i karijerne promašaje.)
GONG je 1999 bio mobilizirao nekih 2-3 tisuće volontara, kasnije je postao profesionalna organizacija (ne znači da ne radi dobre stvari) a ljude mobiliziraju katoličke udruge (koje su naučile tehnike javnog zagovaranja i menadžmenta nevladinih organizacija, što se studira i na Bogoslovnom fakultetu).
Tako sad imamo Platformu 112, koja okuplja 60 »organizacija civilnoga društva«, a ne može nikoga mobilizirati (uglavnom ni ne pokušavaju). Na prosvjed dođu profesionalci zaposleni u udrugama i nekoliko prijatelja.
A kad se uspjelo masovno mobilizirati ljude u prosvjedima za Cvjetni trg i Varšavsku, 150 nas se dalo uhititi, 50.000 potpisalo peticiju... a nakon završetka, sve se raspršilo, energija je nestala, za godinu dana nitko više to nije ni spominjao, upravljanje prostorom uopće nije bila tema na lokalnim izborima. (Za socijalnu energiju ne vrijedi zakon održanja - može se stvarati i isčezavati.)
(O ovoj temi pisao sam u radu Ekološki pokret u Hrvatkoj 1990-ih (s pogledom iz 2013), objavljenom u časopisu "Ekonomska i ekohistorija", god. X/2014, broj 10, str. 41-93, poglavlja 3.6. i 4.1.)
Crtica iz povijesti: na dan prve sjednice prvog višestranačkog hrvatskog sabora, 30. svibnja 1990., bio sam na prosvjedu protiv najavljenog ministra energetike pred zgradom Sabora. Bilo nas je ukupno - dvojica. :-D Ali odradili smo posao, podijelili prosvjednu izjavu (umnoženu na šapirografu) većini saborskih zastupnika koji su dolazili. Pokušao sam je dati i saborskom zastupniku Franji Tuđmanu, ali sam dobio laktom u rebra od njegovog tjelobranitelja.
Ah, da... Tja, i ovaj siječanj 2016. će jednom biti "dobra stara vremena".
|
- 12:08 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
12.01.2016., utorak
Bizarnost: državna TV propagira anarhokapitalizam
Dakle, ovo je nešto najgluplje što sam čitao o makroekonomiji. [1]
(U svojim tekstovima na blogovima počeo sam koristiti fusnote. Time se rastereti osnovni tekst, a neke "pozadinske" informacije i komentari, važne za uvid u kontekst, ipak predoče radoznalijem i upornijem čitatelju.)
Financijski analitičar HRT-a Željko Kardum u emisiji Studio 4 priopćio je pučanstvu da su Hrvati i Kinezi u ekonomskim nevoljama iz istog razloga:nisu stopostotno prigrlili sustav vladavine kapitala (Kapitalizam i socijalizam: "I Hrvati bi, kao i Kinezi, sjedili na dva stolca").
Treba uočiti bizarnost da je autor ovih umotvora zaposlenik HRT, tj. prima plaću iz nameta koji skoro sve obitelji u Hrvatskoj pod prisilom zakona plaćaju (a neki poznati odvjetnički uredi zarađuju utjerivanjem dugova).
Ovako ofrlje uspoređivati Središnje Carstvo (OK, jedno od dva koje danas postoje) sa zemljom daleke periferije u globaliziranom kapitalizmu, besmislica je koja služi od države plaćenom "analitičaru" da zanemari činjenice i analizu, pa pređe na propagandu ideološke dogme.
Po njemu, ovo malo rasta što je Kina dosad ostvarila, postignuto je političkom zapovješću: »Kineska komunistička partija odlučila je da država treba rasti i ona će velikom intervencijom omogućiti taj rast. To je politički zapovjedani uspjeh.« A (valjda) nije u redu ako je ekonomski rast posljedica državne politike...
Kina ima svoju varijantu "ordoliberalizma"[2][3] kao Nijemci (model koji je prihvatila i EU), ili državno usmjerenog rasta kao Japan, Južna Koreja idr.; to dobro funkcionira već 40 godina (a i ranije su imali važnih uspjeha[4]). Dobro su se prilagođavali promjenama okolnosti i zadataka i održavali visoke stope rasta. Ali ne može ona stalno ostajati jednako visoka; ne može se održati eksponencijalni rast istom stopom na rastuću osnovicu. Stopa rasta bila je 10% godišnje, pa opala na 7%.
Sad burze reagiraju jer su se "uštimale" da je rast u Kini 7% godišnje, a sad će biti nešto manje. Problem da su fluktuacije na financijskim tržištima puno veće nego u realnoj ekonomiji. Kad padnete, kaže i Kardum, ulagači počnu bježati, odnosno prebacivati kapital na druga tržišta; ne samo zato jer ste pali, nego jer se boje da će biti još i gore. To je mehanizam financijske panike i, često, samoispunjavajuće proročanstvo. Samo po mudrom analitičaru državne televizije, ulagači bježe jedino zato jer se boje loših poteza države, a da nje nema, jelte, financijskih panika i kriza uopće ne bi bilo... Što je naravno glupost - ta nestabilnost postoji otkad postoje financije. [5] [6]
Ne možete imati i slobodno tržište i s druge strane upravljuano gospodarstvo, upravljanu ekonomiju.«
Ali možete. To je zapravo jedino, što funkcionira na dulji rok. Reagan i Thatcher nisu smanjili ulogu države u ekonomiji, nego promijenili način i ciljeve. Neki mehanizmi se mijenjanju, neka upravljanja pojačavaju ili ublažuju, ali načelo je isto. Svaka ekonomija kombinira tri načina regulacije: tržišnu, državnu i društvenu; nemoguć je sustav koji ne bi imao sve tri komponente.[7]
»Ne možete imati slobodno tržište i da država s druge strane radi redistribuciju novca koji je nastao tako što je bilo slobodno tržište pa je netko to zaradio.«
Ne samo da možete, nego i morate. Čim država uzme i kunu poreza, makar za liberterijansku minimalnu državu, to je redistribucija. S druge strane, zaradi se i ako nema slobodnoga tržišta. Državne i monopolno tvrtke također stvaraju realna dobra i usluge. (Nije uništenje slobodnoga tržišta samo kad država kontrolira, nego kad to čini monopol ili oligopol. Kvaka 22 jest, da slobodna konkurencija dovodi do toga da uspješni akumuliraju tržišnu moć, pa ograničavaju ili poništavaju tržište. Posve neograničena konkurencija uništava svoje pretpostavke, jer u bespoštednoj borbi netko bude pobjednik, i zatim može spriječiti druge da ojačaju toliko da ga ugroze. Zato je državna intervencija u obliku zakona protiv trustova bitna za održanje tržišne konkurencije.)
»Država uzima novac od onih koji proizvode i redistribuira onima za koje ona misli da trebaju.«
Pa da. Postotak država u svijetu koje to rade je... hm, 100%. Nasuprot tome imamo anarhokapitalistički raj u Somaliji....
E sad, druga je priča, da naša država to radi uglavnom loše. Cijeli sustav radi daleko od optimuma. Ali galama "nećemo kralja, oćemo Tita" (nećemo državu, oćemo tržište) ne pomaže ništa. Potrebne su posebne, detaljne analize u raznim segmentima. Vođeno idejom optimalne regulacije, a ne "sve na tržište".[8] To je jednako besmisleno kao i staljinističko "sve pod državu".
Bilješke
1. Mikroekonomija i makroekonomija, upravljanje poduzećem i upravljanje državom, su bitno različite stvari. ‘
2. Vidi npr. Johan Lagerkvist (2015.): "The ordoliberal turn? Getting China and global economic governance right", http://www.tandfonline.com/doi/full/10.1080/23340460.2015.1077610 (znanstveni rad, dostupan na Open access) Odnos neoliberalizam i ordoliberalizma u praksi (kao i tržišne i državne regulacije) nije nipošoto jednostran: » Moreover, China’s evolving ordoliberal political economy is a crucial part of mutual interdependence and global economic governance supporting the project of neoliberal practices after 2008« ‘
3. Postoji, već desetljećima, živahna rasprava među ekonomistima o pravoj prirodi kineskog ekonomskog sustava. Jedan aktualni primjer je članak na blogu kojeg vodi matematički ekonomist Barkley Rosser Jr.: "What Is The Chinese Economic System?", http://econospeak.blogspot.hr/2015/08/what-is-chinese-economic-system.html, 18. kolovoza 2015.. On se nadovezuje na komentar nobelovca Paula Krugmana u New York Timesu: "Bungling Beijing’s Stock Markets", http://www.nytimes.com/2015/08/14/opinion/paul-krugman-bungling-beijings-stock-marketshtml.html (14. kolovoza 2015.). Krugman: »China is ruled by a party that calls itself Communist, but its economic reality is one of rapacious crony capitalism. (...) The background: China’s economy is wildly unbalanced, with a very low share of gross domestic product devoted to consumption and a very high share devoted to investment. This was sustainable while the country was able to maintain extremely rapid growth; but growth is, inevitably, slowing as China runs out of surplus labor. As a result, returns on investment are dropping fast.« U prvom dijelu (kronizam = "kumovstvo") ima očite sličnosti sa Hrvatskom, ali u drugom dijelu ne: prevelike investicije i premala potrošnja očito nisu naš problem. Rosser pak spominje nekadašnji "tržišni socijalizam" Jugoslavije i Mađarske, te "socijalnu tržišnu privredu" Njemačke. »So, the Chinese system is not like either the old Yugoslav or the current German system, even though it has a lot of state or collective ownership, and certainly is heavily a market system. Clunky and not precisely accurate and vaguely propagandistic as it is, "socialist market economy" may be the best we can do.« ‘
4. Jeffrey Sax, "Kraj siromaštva : Ekonomske mogućnosti našeg doba", hrvatsko izdanje: Zagreb: Algoritam, svibanj 2007.: »Maoističko razdoblje imalo je nekoliko golemih uspjeha, ugalvnom u vidu dramatičnog poboljšanja osnovnoga javnog zdravstva u državi, i mnogo golemih neuspjeha, osobito neuspjeh socijalističkog industrijskog razvoja, čiji je podbačaj bio sličan podbačaju sovjetskoga gospodarstva.« (str. 178) Poboljšanja osnovne infrastrukture (ceste, električna energija, pitka voda, zahodi). bitno povećana produktivnost usjeva. (str. 179) I tu možemo vidjeti paralele s Hrvatskom odnosno tadašnjom Jugoslavijom. Kineska komunistička partija je međutim od 1978. krenula putem tržišnih reformi, koje su u Jugoslaviji bile stopirane u razdoblju 1970.-1972.. ‘
5. Nedavno sam ponovno pročitao knjigu "Novac" od J. K. Galbraitha, hrvatsko izdanje iz 1978.. Englesko izdanje "Money : Whence It Come, Where It Went", 1975, dostupno je na Svemrežju: https://www.scribd.com/doc/88680576/Galbraith-Money-Whence-It-Came-Where-It-Went. Kad sam je ranije čitao jedva da sam išta mogao razumjeti, jer radilo se o drugom svijetu. Preporučam za čitanje, da se vidi kako se bitne stvari ponavljaju u financijskim krizama: danas, kad je u krizi neoliberalni model, kao i prije 40 godina, kad je bio u krizi kejnezijanski, te još 40 godina ranije u doba Velike Depresije. ‘
6. Svuda u svijetu i u ekonomskoj znanosti, "realna ekonomija" je ona koja je s- tvarna, koja se bavi s tvari, materijom, koja proizvodi realna dobra i usluge. Druga vrsta ekonomije je monetarna, koja se bavi samo novcem, a novac je ne-tvaran. Nasuprot tome, kod nas se u borbi za ideološku hegemoniju neoliberalizma nametnula fraza da je "realno" sve što rade privatnici, a svi koje plaća država su "paraziti". ‘
7. Sredinom 1980-ih poklonili su mi udžbenik "Principles of Economics", čiji je autor Elbert V. Bowden, četvrto izdanje iz 1983.. Iz njega sam učio što je tržišna ekonomija. On piše da se ekonomski problem razbija na tri osnovna pitanja: što proizvoditi, koje resurse koristiti i kako proizvedeno podijeliti. Postoje tri procesa da se ta pitanja riješe: društveni, politički i tržišni. U svakoj ekonomiji postoje barem u minimalnoj mjeri sva tri. (Mislim da vrijedi čitati starei knjige i usporediti s novima, da se vidi što se promijenilo, a što nije; vidi bilješku 5). ‘
8. Mnogi autori govore o "anglosaksonskom" i "Rajnskom" modelu kao dva osnovna modela kapitalizma. Usprkos ofanzivi neoliberalizma, razlika i dalje postoji. Jedan dobar kratki prikaz: "Rhineland model v 2 1", http://www.vanharen.net/blog/project-management/rhineland-model-v-2-1/ . Dalje se ta podjela može rasčlaniti na "režime" ili "stilove" ili "praktične modele" (nacionalne varijacije), vidi Ştefan Sorin Mureşan: "Social Market Economy : The Case of Germany", Springer International Publishing, 2014. ‘
|
- 19:06 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
03.01.2016., nedjelja
Ekološka ekonomija: što činim i zašto to smatram važnim
Ovo je moj osobni, generalni blog, a vodim i neke specijalizirane, kao što je Ekološka ekonomija. Povremeno ovdje prenesem nešto što sam izvorno tamo objavio. Tijekom 2015. objavio sam 83 članka i 110 slika.
Slika prikazuje instalirane snage elektrana u Europskoj uniji 2010.-2014. g.. Vidljiv je vrlo mali rast hidroelektrana i termoelektrana na fosilna goriva, pad nuklearnih i vrlo brzi rast obnovljivih. Uz članak 'Elektrika iz obnovljivih (osim HE) u Europi 2010.-2014. : Hrvatska na trećini prosjeka', objavljen 9. prosinca.
Članci na blogu u prosincu, plus prvi u siječnju
Naslovi u prosincu (obrnuto od vremenskog reda):
* Potrošnja energije u svijetu 2015.: u tijeku je globalni strateški zaokret
* Drveni peleti: visokovrijedna biomasa za najrazvijenije
* Nuklearna energija: veliki poslovi i planovi u Kini, Indiji i Iranu
* Energetska strategija Irske: tranzicija, dileme oko preciznosti, participacija
* Klimatski pregovori u Parizu završeni, čekamo objavu rezultata
* Elektrika iz obnovljivih (osim HE) u Europi 2010.-2014. : Hrvatska na trećini prosjeka
* Tko je bolje predviđao razvoj obnovljivih 2000.-2015. – eksperti ili ekologisti?
* Velika Britanija ukida TE na ugljen, ali energetska politika ostaje kontroverzna
Evo objavio sam i prvi ovogodišnji članak.
Sunce i vjetar u tri velike države: Njemačka, Kalifornija, Teksas
Sažetak:Komparativna analiza korištenja energije vjetra i sunca u Njemačkoj, Kaliforniji i Teksasu pokazuje zanimljivie sličnosti i znatne razlike. Autori studije ukazuju koliko je pogrešno isticati visoku cijenu struje za domaćinstva u Njemačkoj kao dokaz da njihova politika poticaja ne valja. Njemačka je obilnim poticajima, osobito za solarne elektrane, donijela korist cijelom svijetu. Odnosi u cijeni solarne elektrike pokazuju pak, da nema samo Hrvatska probleme s birokracijom. Teksas je osobito ambiciozno razvio vjetroelektrane, a Kalifornija sveobuhvatne i ambiciozne klimatske i energetske politike.
FB stranica
Kraće vijesti objavljujem svakodnevno na facebook stranici "Ekološka ekonomija". Sve objavljeno, po mjesecima, prenosim na blogu: Ekološka ekonomija - kratke vijesti. U prosincu je bilo 48 članaka.
Neke teme u prosincu:
- Kina je ukinula politiku "jednog djeteta".
- Usprkos prosvjeda, Japan nastavlja kitolov.
- Globalna emisija stakleničkih plinova je 2015. možda niža, nego 2014..
- Konferencija UN o klimi u Parizu dovela je do rezultata koji većinom ocjenjuju umjereno optimističkim; ali sve ovisi o tome što će svijet stvarno činiti slijedećih desetljeća.
- Praksa posljednjih 15 godina pokazuje da su ekologisti mnogo uspješnije predviđali razvoj energetike nego eksperti. (Članci br. 5 i 15)
- Sklopljen ugovor Grčke i Bugarske o gradnji plinovoda (važan u geostrateškoj igri Rusija - Srednja Azija - Turska - EU - SAD).
- Za pristaše nuklearne energije bilo je dobrih i loših vijesti. Zatvoren je jedan reaktor u UK. Uključena su dva reaktora u Japanu. Kina ima vrlo ambiciozne planove gradnje, ali postoje i kritike. Ruski Rosatom sklapa nove poslove širom svijeta (Egipat, Indija, Bangladeš). U Indiji Rusija gradi nuklearke, ali i solarke.
- Globalno tržište za distribuirani energetski resursi (DER) porasti se četverostruko 2014.-2024., uz ukupne investicije 1.900 milijardi USD.
- Proizvodnja električne energije iz vjetroelektrana u Njemačkoj 2015. za 50% viša nego 2014..
- Kongres SAD produljio federalnu potporu za sunce i vjetar za pet godina.
- Kina povećala ciljeve za solarne i vjetroelektrane do 2020..
- Na tenderu u Francuskoj, za solarne elektrane postignuta je ugovorna cijena otkupa 8,2 ct/kWh.
- Veliki rast potrošnje drvenih peleta u Europi i Sjevernoj Americi.
O čemu se radi?
Trudim se donositi relevantne informacije o suodnosu privrede, društva i prirode. Prenosim novosti iz znanosti, tehnike, društvenih pokreta, biznisa, politike, diplomacije.
Vijesti iz područja “ekologija” (shvaćena u širem smislu, uključujući i analizu društva, društvenih odnosa i fenomena, tj. “socijalnu ekologiju”) i “ekonomija” (prvenstveno usmjereno na globalni pogled – makroekonomiju i političku ekonomiju).
Ali težište, na kojem nastojim, jest povezanost raznih činjenica i procesa. Analizirati “pozadinu vijesti”: ukazati na cjeline u koje se ona uklapa i dobiva pravo značenje.
Informiranje nije naprosto prenošenje podataka: oni dobivaju smisao u međusobnoj povezanosti. Također, bitno je sagledati podatke dinamički, u okvirima procesa.
Uočavati bitno,
sagledavati cjelinu,
prepoznavati trendove.
Spoznavati mrežu života, koja nikad ne miruje.
Složen, napet odnos između raznih pojava i sustava, mnoštvo fenomena prirode i društva (uključujući “realnu ekonomiju”, koja proizvodi dobra i usluge, pa ovisi o korištenju “realnih”, prirodnih i ljudskih resursa), razapetih između dva pola: prirodnog svijeta, koji nas okružuje (prvenstveno ekosfera, u kojoj živimo) i s druge strane monetarnog sustava, o kojem bitno ovise i kretanja u realnoj ekonomiji (a u srži je novac, koji je nesupstancijalan, nematerijalan, ne-prirodan, pa njegovo kruženje i oplođivanje ne ovisi o ograničenjima realnoga).
Negdje u rasponu između rada stručnjaka (koji, prema jednom aforizmu zna “sve o ničemu”) i novinara (koji prema istom aforizmu zna “ništa o svemu”) nastojim biti “generalist”, nasuprot “specijalistu”. Ne izgubiti se u detaljima, niti odlepršati u beživotne apstrakcije. Od pukoga znanja, napraviti, možda, koračić prema mudrosti. (Zato sam drugom blogu dao ime “mudroljublje”.)
Pritom nastojim ostati primjereno filozofski skroman, priznavajući kako svoje znanje tako i neznanje. O nekim temama mogu govoriti odlučnije, o drugima oprezno.
|
- 20:36 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|