30.04.2014., srijeda
Islam i stvaranje Europe
Pročitao sam knjigu David Levering Lewis: "Božji žrvanj : Islam i nastajanje Europe 570.-1215.". Vrlo zanimljiv, živ opis događanja, pri ćemu se paralelno i povezano, s jednakom pažnjom, razmatraju islamski svijet i zapadnoerupsko kršćanstvo (Bizant tek usput), s fokusom na Pirinejski poluotok (arapski Al-Andaluz). To se obično ne radi, a takav komparativni pogled je zanimljiv. U tom razdoblju, Arapi su kulturno i ekonomski daleko razvijeniji.
U drugoj polovici 8. stoljeća, dok su sjeverno od Pirineja Pipin Mali i Karlo Veliki stvarali carstvo, južno od Pirineja je snažnu državu gradio Abd al-Rahman, posljednji princ iz svrgnute i uništene dinastije Umajada, koji je izbjegao pokolj i nametnuo se Al Andaluzu kao vladar. Cordoba postaje najveći grad u Europi.
Gerbert iz Aurilaca studirao je kod islamskih i židovskih učitelja u Barceloni, Cordobi i Sevilji. On je Europu upoznao s "arapskim brojevima" (koje Arapi zovu indijskim) i abakusom. Sumnjičili su ga da je za tako fantastičnu spoznaju, poput Fausta, dušu prodao vragu. Usprkos tome, godine 999. postao je papa Silvester II.
Alfonso VI, kralj Leona i Kastilje, u doba bitki za nasljeđe prijestolja protiv svoje braće sklonio se u muslimanski Toledo, grad kojeg je 1085.. i osvojio. Od vladara Al-Andaluza preuzeo je običaj religijske tolerancije, te je sebe nazivao "kralj dviju vjera". Suprotno običajima, rukopisi u Toledskim knjižnicama nisu spaljeni, nego je organizirano njihovo proučavanje. Organizirana je prevodilačka radionica, uz ključnu ulogu židovskih učenjaka, u kojoj su spisi grčkih, arapskih i drugih autora prevođeni sa arapskog i sirijskog na latinski. Da nije bilo tih višestrukih prijevoda, gotovo svi Aristotelovi spisi možda bi bili izgubljeni.
Bio je to početak intelektualnog oporavka Europe. Nasuprot, u Al-Andaluzu prevlast dobiva fundamentalističko, anti-racionalističko tumačenje islama. Dogmatsko recitiranje svetih spica zamjenjuje slobodnu misao, mistika potiskuje znanost. Slično se događa i drugdje u arapskom svijetu, uzdrmanom padom Bagdada u ruke Turaka Seldžuka 30 godina ranije. Nešto kasnije, prvi krstaški rat dovodi da pada Jeruzalema u ruke kršćana; bila je to pobjeda barbara nad daleko civiliziranijim protivnikom.
400 godina nakon pada Toleda, padom Grenade, cijeli Iberski poluotok došao je pod kršćansku vlast. Stvaraoci Španjolske, Ferdinand i Izabela, izabrali su politiku ekstremne vjerske netolerancije i terora. Umjesto da iskoriste još uvijek nadmoćne vještine i znanja židovskih i islamskih trgovaca, zanatljia i učenjaka, proveli su genocid. Njihov unuk Carlos I, koji će također postati njemački car Karlo V, četrdeset je godina ratovao i rasipao zlato iz Amerike, ne ulažući u ekonomsku bazu. Španjolska prevlast u Europi potrajala je samo jedno stoljeće, a američko zlato potaklo je razvoj kapitalizma u Nizozemskoj i Engleskoj.
Arapska civilizacija počela je u drugoj polovici 11 stoljeća opadati, dok je svijet zapadnoga krćanstva započeo put dugog, tegobnog, sporog napredovanja.
|
- 23:59 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
26.04.2014., subota
Igre gladi, Delirij, Divergent...
"Igre gladi", hm... Tek sam prije par dana naletio na knjigu, slučajno, u knjižnici, pa posudio, jer volim povremeno pročitati neki novi SF. Pa sam tek onda ustanovio, da je trilogija megapopularna i da su snimljeni popularni filmovi. :-P
Zanimljivo trojstvo autorica i njihovih trilogija: Suzanne Collins ("Igre gladi"), Lauren Oliver ("Delirij") i Veronica Roth ("Divergent").
Sve tri se događaju u nekoj neodređenoj budućnosti, u SAD koje su poharane nekim katastrofama (ne jasno objašnjenim) a preostalo stanovništvo živi u malim, zatvorenim zajednicama, ograđeno žicom, pod diktaturom u prva dva slučaja i krutoj podjeli na staleže u trećem slučaju.
U sve tri knjige, glavna junakinja je tinejdžerka koja se nađe u borbi protiv diktature odnosno zavjere da se diktatura uvede. Sve tri pisane na način literature za omladinu, ali vješto, tako da privuče i odrasle. Puno štemanja da privuče dečke, romantike da privuče cure...
Razni mitski elementi koji se provlače od antičkih mitova do suvremenog fantasy i SF-a. Junakinja "Igara gladi" je utjelovljena Dijana/Artemida (boginja lova, koristi luk i strijele), junakinja "Delirija" postaje sljedbenica Afrodite u svijetu u kojem je ljubav zabranjena, a "Različita" neočekivano, umjesto spokojnog života u službi Hestije, bira sljedbeništvo Aresa, na način kako je Ahil bio prinuđen izabrati kao mladić.
Fascinira me ta trajnost "arhetipskih" likova i motiva u mitovima, legendama, bajkama i fantazijama od prvih civilizacija (Egipat i Mezopotamija) do danas. A u sve tri trilogije sve je vješto iskombinirano s mitovima i tjeskobama modernoga doba.
|
- 22:33 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
25.04.2014., petak
Pred izbore: dve snage prvog i četiri drugog reda
Danas objavljena anketa CROBAROMETAR o raspoloženju birača: PREOKRET U POLITICI: HDZ-OVA KOALICIJA PRETEKLA SDP-OV KUKURIKU!
Tri stvari treba imati na umu kad se čita postotke.
Ne zaboravite, da je i ovdje bilo pitanje "Za koga biste glasali, da su izbori za Sabor ovaj vikend", a ne za Europski parlament. Možemo procjenjivati na osnovu toga kako će biti na izborima za EP, ali imati na umu da je moguće odstupanje. (Očita razlika: u ovoj anketi se spominje i eventalna nezavisna lista Milana Bandića, koje na izborima za EP nema.)
Drugo, ne zaboravite da nijedna anketa nije predviđanje što će biti za mjesec dana, nego snima raspoloženje javnosti u jednom trenutku. Kampanja traje, neki su neodlučni, neki će se i predomisliti.
Treće, ne zaboravite granice greške (ako neka lista dobiva među anketiranima 25%, to znači da se vrlo vjerojatno - oko 95% vjerojatnosti - stvarni postotak birača, koji bi u ovom trenutku glasovali za tu listu, nalazi otprilike između 23% i 27%).
HDZ-ova koalicija, s kojom ta stranka želi preuzeti vlast, a u sličnoj je formaciji i za EU izbore, preuzela je vodstvo. Uživa potporu 25,1 posto birača.
SDP-ova vladajuća koalicija je pak na potpori od 23,7 posto. Tako je prvi put otkad mjerimo rejtinge dva politička bloka došlo do smjene na vrhu. SDP je u posljednjih 30 dana dvostruko više izgubio nego što je HDZ dobio.
ORaH bi, da su danas parlamentarni izbori, imao 10,2 posto, a Laburisti 10 posto. Savez za Hrvatsku osvaja 6,1 posto, a Nacionalni forum 4,5 posto. Bandićeva bi lista imala 4 posto. Ostale liste osvojile bi 3,3 posto, a neodlučnih je 13,1 posto birača.
Pretpostavljam da ovdje navedeno "Nacionalni forum" zapravo treba značiti koaliciju "Partnerstvo hrvatskog centra".
Koalicija SDP+ ima za 2,4% manje nego prošli mjesec, a za 3,4% manje nego u veljači.
Koalicija HDZ+ ima za 1,1% više nego u ožujku, ali za 0,3% manje nego u veljači.
Zanimljivo je pogledati četiri preostale "sile drugog reda" ukupno. U veljači su ukupno imale 25,6%, u ožujku 31,5% a sada 30,8%.
Od njih, ORaH ima 1,7% više nego u ožujku, laburisti 0,2% manje, SzH 1,3% manje, te PHC 0,9% manje.
Za usporedbu sa stvarnim postotkom koji će biti osvojen na izborima, treba odbiti one, koji su u anketi bili neodlučni (13,1%). Može se pretpostaviti, da će se na kraju opredijeliti proporcionalno glasovima onih, koji su se ovdje već odlučili.
Uz tu korekciju, postoci su:
HDZ+ 28,9%
SDP+ 27,8%
ORaH 11,7%
HL-SR 11,5%
SzH 7,0%
PHC 5,2%
Ugrubo, dakle, postoje dvije "sile prvog reda" koje dobijaju po oko 1/3 glasova, a ostali dijele preostalu trećinu. Situacija tipična za parlamentarne demokracije uz proporcionalni izborni sustav.
Kad bi ovakvi bili dobijeni postoci na izborima za EP, kako bi bili raspodjeljeni mandati? Mandati se dijele tako, da se brojevi glasova, koje su dobile liste koje su prešle formalni prag od 5%, dijele brojevima od 1 do 11 (ukupan broj mandata koji se dijele), te se mandati dodjeljuju redoslijedom od najvećeg količnika prema nižima.
Koalicije SDP+ po tome bi dobile po četiri mandata, a ORaH, laburisti i SzH po jedan mandat. PHC bi ostalo bez mandata.
Zanimljivo je pogledati moguće varijacije, tako da povećamo postotke za pojedine liste, a sve ostalo ostane isto.
Moguće varijacije: ORaH bi mogao osvojiti drugi mandat, ako bi umjesto 11,7% osvojio 13,64% glasova. U tom slučaju bi SDP+ imala jedan mandat manje.
PHC bi trebala osvojiti 6,82% za osvajanje jednog mandata (također na račun SDP-a).
(Ako bi pak i ORaH i PHC zadovoljili prethodni uvjet, samo jedna bi osvojila dodatni mandat, tj. ORaH dva ili PHC jedan mandat - odlučiti može jedan glas.)
HDZ+ bi osvojila pet mandata (opet na račun SDP-a) ako bi, uz druge postotke jednake, umjesto navedenih 28,9% uz korekciju, osvojila 34,1% glasova.
Ovo "kad bi" je naravno samo ilustrativno.
Uvažavajući gore iznesena ograničenja, oprezno predviđajući, ostaje što sam rekao prije: dvije vodeće snage osvojit će, najvjerojatnije, ili jednak broj mandata (4-4 ili 5-5) ili će jedna imati mandat više (4-3 ili 5-4, dok je varijanta sa 6-5 vrlo malo vjerojatna), dok ostale četiri snage imaju dobre šanse osvojiti po jedan mandat, ali nisu sigurne, a vrlo malo šanse da jedna od njih osvoji dva mandata.
Uz okršaj dvije najače snage, vrlo zanimljivo je pratiti koliko će ukupno osvojiti preostale četiri "sile drugoga reda", te kakav će biti odnos među njima. Važno je vidjeti koliko će one uspjeti mobilizirati za izlazak na izbore za EP razočarane i rezignirane birače (vidi moj tekst Izađite na izbore - ne cmizdrite, da nemate za koga glasat).
|
- 23:27 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
19.04.2014., subota
Hipatija iz Aleksandrije
Pravi film, da ga jedan nevjernik gleda na današnji dan: Agora (2009), film o Hipatiji iz Aleksandrije. (Ako vam ne smeta što su srpski titlovi dodani preko, hm, rumunjskih.... )
Zanima me hoće li na portalu bitno.net ostaviti ili izbrisati moje komentare o jednoj kršćanskoj apologietici glede filma (To da je čovjek koji je to pisao navodno ateist, nek objese mačku o rep.)
Koliko god neki prigovori nategnutim tezama u filmu jesu opravdani, ostaje jedna jednostavna i bitna činjenica: Ćiril iz Aleksandrije bio je krvoločni fanatik, koji je to i kasnijim svojim djelovanjem uvjerljivo demonstrirao, a Hipatiju je rulja fanatika na krajnje surov način umorila. Iz izvora nema nikakve sumnje da su Ćiril i njegovi sljedbenici bili izvor problema u Aleksandriji, koju su htjeli očistiti od pagana, Židova ali i od nepoćudnih kršćana ("heretika").
Nisu opravdani prigovori filmu koji značenje Hipatije nastoje minimalizirati. Prema izvorima, koje autor spominje, ona jest imala veliku ulogu u sukobu Oresta i Ćirila. Ćiril je nametao vjersku vlast svjetovnoj, i uspio. Hipatija mu je stajala na putu.
Da, prema izvorima, točno je: »Hipatija bila slobodno misleća izumiteljica koju su ubili jer je njeno učenje ugrožavalo fundamentaliste neznalice«. Bila je platonistica i to u filmu nije istaknuto, ali to nije u proturjećju sa slobodnim mišljenjem i izumiteljstvom. Bila je odlična matematičarka, konstrurala je astrolab idr....
Uništili su spise koji su postojali, pa makar to i ne bila ona slavna "Aleksandrijska bibliteka", premlaćivali i ubijali učitelje i učenike i onemogućavala svako dalje poučavanje znanosti, filozofije, književnosti. Aristotelova djela danas poznamo samo zato, jer su ih sačuvali Arapi.
A Ćirila i danas Katolička i pravoslavne crkve štuju ne samo kao sveca, nego i kao naučitelja Crkve - nekoga, dakle, čiji bi postupci svim kršćanima trebali biti uzor. Grupa muškaraca, borbenih kršćana, napala je jednu ženu na ulici i umorlila je na okrutan način, gulili joj kožu, raskomadali joj tijelo. Autor, braneći fanatike, to zanemaruje. Nastupa kao apologet fanatičkoga kršćanstva, koje ne želi priznati nikakav grijeh u fizičkoj eliminaciji ne-kršćana i zatiranju znanosti i kulture.
Meni je pak, nasuprot onima koji se pjene nad navonim uvredama krešćanstvu, ali i nasuprot nekim radikalnim ateistima koji su me čak nedavno izopćili iz svojeg društva, blizak stav, kojeg je izrazio velečani Philip Gey iz New Yorka (citiram iz članka o filmu na wikipediji): »Kršćani koji sebe prepoznaju u fanatičnim, ubilačkim monasima u filmu i osjećaju se uvrijeđenima trebali bi ozbiljno pretražiti svoje duše (....) Hipatija kako je prikazana u filmu čvrsto se oduprla onome što je u njeno vrijeme u njenom gradu bilo ponuđeno - ili bolje nametnuto brutalnom silom - u ime "kršćanstva". Svejedno, ona meni izgleda kao bolji sljedbenik kršćanskoga nauka nego njezini suci i mučitelji (...) osobito, gledajući duboko potresnu finalnu scenu, njen hladnokrvan odlazak u smrt usred rulje koja joj se ruga, ne mogu pomoći sebi da se snažno ne sjetim Isusa Krista i Njegovog vlastitog puta na Golgotu.«
O pvijesnoj točnosti filma, piše Joshua J. Mark u članku "Historical Accuracy in the Film Agora ": »Anti-intelektualni stav rane crkve svjedoče mnogi kršćanski autori (...) Sustavno uništenje paganskih svetišna nije nikad bilo najmjera carske politike. Vjerojatno je, mnogo češće, uništavanje bilo rezultat fanatičnosti kršćana u zajednici i biskupa (...) To je također istina za prikaz Ćirila u filmu (...) U Hipatijino vrijeme, bilo je kršćana koji su bili obrazovani i koji su cijenili učenje i toleranciju, ali mnogi su bili neobrazovani, nisu imali želju za obrazovanje, te su osjećali da oni koji su obrazovani ugrožavaju njihovu vjeru (...)«
Ćirilovu krivicu za Hipatijino umorstvo priznaje i Suvremena krćanska enciklopedija. Citiram prema hrvatskom izdanju, Split 1998, str. 162., članak o Svetom Ćirilu Aleksandrijskom: »Sve je vrijeme napadao novacijane, Židove, neoplatoniste te carskog prefekta Oresta. Svjetina je okrutno ubila Hipatiju, istaknutu sljedbenicu neoplatonističke filozofije i prijateljicu Oresta. Čak ako Ćiril i nije bio izravno odgovoran za njezinu smrt, oni koji su je ubili sigurno si bili njegovi pristaše.«
Egiptolog Igor Uranić piše u knjizi "Stari Egipat" (Zagreb, 2002, str. 210): »Upravo u Aleksandriji dogodili su se obračuni između kršćana i predstavnika starih religija nakon što su stari kultovi proglašeni poganstvom i izloženi progonu. Uništenje Serapisova hrama u Aleksandriji simbol je svršetka starog vijeka, ali i zalaza rimsko-helenskog svijeta antike. U Aleksandriji su uništene i dvije najveće knjižnice Serapeum i Museum u kojima se čuvalo oko 700.000 izvornih djela na grčkom, egipatskom, jidišu i drugim starim jezicima.«
Koga zanima više, ovdje su primarni izvori o Hipatiji u prevodu na engleski: "The Primary Sources for the Life and Work of Hypatia of Alexandria" by Michael A. B. Deakin.
Ovdje je pak mnoštvo linkova na druge resurse na Svemrežju: Howard A. Landman: Hypathia of Alexandrias
|
- 20:31 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
Zloupotreba filozofske diskusije u političke svrhe
Na blogu "Mudroljublje" objavio sam članak Um i kozmos: kako Jure Zovko iskrivljuje teze Thomasa Nagela. Prenosim i ovdje.
Često vodim okolo po Svemrežju diskusije, u kojima se spominju i za mudroljublje važne teme. Nekako oklijevam staviti to na blog, koji je malo ozbiljniji oblik izražavanja, jer su to tek isječci iz neke Velike Diskusije, koju bi tek trebalo cjelovito oblikovati. Tako, naime, nekako u sebi doživljavam, što je negativno nasljeđe klasičnog filozofskog obrazovanja. A prilično je jasno, da stvarno oblikovati sve to u neku cjelinu - neću nikad.
Prenosim svoj prilog diskusiji koja se pokrenula na portal.connect.znanost org, pod naslovom: “Istaknuti” hrvatski filozof preporuča: “Evoluciju i darvinizam trebalo bi izbaciti iz hrvatskih škola”. Uvodni komentar objavio je 8. travnja Boris Lenhard, molekularni biolog koji radi u Velikoj Britaniji.
On reagira na članak Jure Zovka, profesora filozofije, objavljen 6. travnja na portalu dnevno.hr, pod naslovom: Evoluciju i darvinizam trebalo bi izbaciti iz hrvatskih škola.
Zovko se poziva na knjigu američkog filozofa Thomasa Nagela, objavljenu 2012., “Mind and Cosmos: Why the Materialist Neo-Darwinian Conception of Nature Is Almost Certainly False”, koja je izazvala veliku pažnju šire javnosti, rasprave i kontroverze. Na wikipediji postoji članak o toj knjizi, koji je sasvim kratak ali daje niz važnih poveznica o toj diskusiji. Na hrvatskom, u časopisu "Filozofska istraživanja" br. 130 (br. 2 za 2013) objavljena je recenzija koju je napisao Nino Kadić.
Diskusija na connect.znanost brzo je otišla van konkretnoga povoda. Razvila se općenitija filozofska diskusija između Lenharda i filozofa Pavela Gregorića. To možete pogledati tamo. Ja sam objavio prilog diskusiji, koji ovdje kopiram i lijepim.
Da se od ove zapetljane filozofske diskusije o scijentizmu, svjetonazoru, naturalizmu, dijalektičkom materijalizmu... vratimo na povod - Nagela i Zovka.
Zovko se u svojem tekstu Evoluciju i darvinizam trebalo bi izbaciti iz hrvatskih škola poziva na recenziju njemačkog izdanja Nagelove knjige u "Frankfurter Allgemeine Zeitung", te navodi: napominju da bi u Njemačkoj, upravo zato jer Nagel zagovara Hegelov model objektivnoga idealizma, trebalo otvoriti mogućnosti alternativnoga nauka u srednjim školama u odnosu na onaj koji dominira danas, materijalističko neodarvinistički.
Taj prikaz, (autor je Markus Gabriel, profesor filozofije u Bonnu, mlađa generacija - rođen 1980) objavljen je 7. listopada 2013: Thomas Nagel: Geist und Kosmos Da schlug die Natur die Augen auf.
Možemo vidjeti da je Zovko proizvoljno i izopačujuće interpretirao slijedeću rečenicu:
Bleibt zu hoffen, dass man dieses Buch hierzulande besser als in den Vereinigten Staaten verstehen wird, da wir noch das angemessene Wort einer Geisteswissenschaft haben, die weiß, dass Wert und Wahrheit im Zentrum der menschlichen Lebensform stehen.
Ne spominje nikakav "alternativni nauk u srednjim školama". Moj prevod (molim ne zamjerite ako nije najbolji): Možemo se nadati, da će ova knjiga biti bolje shvaćena u ovoj zemlji nego u Sjedinjenim Državama, jer još uvijek imamo odgovarajuću riječ "Geisteswissenschaft", koja upućuje, da su istina i vrijednosti u središtu ljudskog oblika života. Predmijevam, da se radi o razlici prema engleskom pojmovlju, da se govori o "humanities" koje su isključene iz oblasti "znanosti" (science, Wissenschaft), bave se samo "literaturom" (dapače, tu onda post-moderno "anything goes", nema znanosti - nema kriterija istinitosti), dok su u hrvatskom, francuskom, ruskom idr. to "humanističke znanosti", a u njemačkom "Geisteswissenschaften", znanosti o duhu.
Vezano je to i s "ratovima znanosti" i s podjelom na "kontinentalnu" i "analitičku" filozofiju. Potpuno odbacivanje Nagelovih razmišljanja od strane Stevena Pinkera i Daniela Dennetta simptom je toga, što se on od analitičke okreće ka kontinentalnoj tradiciji (razdjelnicu čine post-kantovski njemački idealisti, osobito Hegel, koje anglosaksonska tradicija generalno ignorira, a analitička odbacuje).
Zovko pogrešno tumači ovu rečenicu, kao i same Nagelove ideje. Nagel izričito odbacuje ideju Boga, ideju neke nad-prirodne sile, neke van-prirodne instance na koju bismo se mogli pozivati objašnjavajući prirodna zbivanja. Duh (um) je unutar prirode (panpsihizam). Nagel zastupa "prirodnu teleologiju"; spominje Aristotelovu ideju teleologije bez intencije. On je ateist i može se reći naturalist, iako ne i materijalist ili fizikalist.
Jedan prikaz diskusije u SAD i opsežan komentar: Michael Chorost: "Where Thomas Nagel Went Wrong"
Whatever the validity of this stance, its timing was certainly bad. The war between New Atheists and believers has become savage
Autor ovog komentara navodi, da Nagel propušta navesti mnoge teoretičare, koji su zastupali i zastupaju slične ideje.
Natural teleology is unorthodox, but it has a long and honorable history. For example, in 1953 the evolutionary biologist Julian Huxley argued that it's in the nature of nature to get more advanced over time. (...) More recently, Kevin Kelly, founding editor of Wired, made the case for teleology as clearly as could be in his book What Technology Wants: "Evolution ... has an inherent direction, shaped by the nature of matter and energy." That is, there may be laws of nature that push the universe toward the creation of life and mind. Not a supernatural god, but laws as basic and fundamental as those of thermodynamics. Robert Wright said much the same in Nonzero: The Logic of Human Destiny: (...)
O complexity theory:
Some scientists think that increases in complexity also happen "actively," that is, driven by physical laws that directly favor increases in complexity. As a group, these scientists have no sympathy for intelligent design. However, they do see reasons to think that seen as a whole, life does go from simple to complex, from instinctual to intellectual. And they are asking if there are fundamental laws of nature that make it happen.
Zaključak o važnosti postavljenih pitanja, ali i manjkavosti obrade:
A really good book on this subject would need to be both scientific and philosophical: scientific to show what is known, philosophical to show how to go beyond what is known. (A better term might be "metascientific," that is, talking about the science and about how to make new sciences.)
Fizičar Adam Frank piše u komentaru Nagelove knjige:
Now, given that I'm a physicist, you might expect me to slam Nagel for being hopelessly lost in the weeds. The truth is, while I deeply suspect he is wrong, I do find his perspective bracing. Given his atheism, the question Nagel is really asking is stunning: (....) Still, once I got past Nagel's missteps on Darwin, I found his arguments to be quite brave, even if I am not ready to follow him to the ends of his ontology. There is a stiff, cold wind in his perspective. Those who dismiss him out of hand are holding fast to a knowledge that does not exist. The truth of the matter is we are just at the beginning of our understanding of consciousness and of the Mind.
|
- 01:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
17.04.2014., četvrtak
Izađite na izbore - ne cmizdrite, da nemate za koga glasat!
Iako među mojim fb prijateljima ima puno SDP-povaca (jer ih ima puno na fb-u, a meni su ipak svjetonazorski bliži), milsim da velika većina pokazuje antipatije prema dvije dominantne stranke.
Ja sam glasao za SDP, odnosno njihovog kandidata, samo jednom: u drugom krugu predsjedničkih izbora 2010.. Isto tako i drugi, desničari s kojima polemiziram na forum.hr, pollitika.org i drugdje.
Sad imamo situaciju, na izborima za Europski parlament, da uz dvije vodeće koalicije, četiri snage imaju šansu osvojiti mandat. Mislim da bi bilo dobro za Hrvatsku da sve četiri uspiju! A sve četiri su u nesigurnom graničnom području, vjerojatno će imati oko 5 do 10% glasova, nisu sigurne. Zato trebaju podršku! Samo po sebi nije to fundamentalno, naravno, ali bi bio dobar signal vladajućima da se zabrinu pred izbore za Sabor.
Zato svim prijateljima i poznanicima savjetujem: ako dijelite taj stav, da Hrvatskoj trebaju nove snage, ne nasjedatje na štos kako ovi izbori nisu važni i kako se ionako na ništa ne može utjecati, nego izađite i dajte glas jednoj od te četiri liste!
Ne kažem da morate glasati za one koje ja simpatiziram. Imate stvarno širok izbor: desnica, ljevica, liberali i zeleni. Nemojte dakle i dalje afektirati kako se nema za koga glasati!
Na ostalih 19 lista mislim da nema smisla trošiti glas.
A treba dodati također, da će slijedeći sastav EP imati veća ovlaštenja i odlučivati o važnim stvarima za naše živote.
|
- 16:34 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
13.04.2014., nedjelja
Globalna energetika: zaokret u četiri slike
Prenosim članak s bloga Ekološka ekonomija, za koji se nadam da će vam biti zanimljiv!
Kad analiziramo svijet oko nas, moramo obratiti pažnju ne samo na ono što jest i što se može predvidjeti u neposrednoj budućnosti, nego i na dugoročne trendove razvoja. Na ono što jest, ne možemo utjecati; na ono što će biti, možemo.
Spojili smo ovdje četiri vijesti, koje dobro opisuju aktualne trendove u energetici.
Passive houses save lots of energy
U tranziciji energetskog sustava na okolišnu i resursnu održivost (Energiewende), prvo pitanje nije iz kojih izvora dobivati energiju, nego koliko nam je energije potrebno za zadovoljavanje potreba. (Nakon smanjivanja ukupne potrošnje, drugi zadatak je maksimalizacija obnovljivih izvora, a treći maksimalizacija oporabe materijala).
U razvijenim zemljama (u koje Hrvatska pripada po trošenju resursa i utjecaju na okoliš, koliko god šutjeli o tome), postoji značajan potencijal da se potrebe za energijom smanje. Osobito je značajno zgradarstvo, u čemu danas postoje opsežni i ambiciozni programi (politike) i projekcije. Zahvaljujući gnjavatorima iz Europske unije, ti se programi, uz teške muke u razbijaju inercije i dogmi, počinju provoditi i kod nas.
Gornji članak norveških znanstvenika posvećen je tzv. "pasivnim kućama" (pojam "pasivan" zato, jer same sebe griju bez aktivnih vanjskih sustava; biti pasivan je dakle ovdje pozitivno). Iako se predviđa da će 2050. godina stanovništvo Norveške porasti sa sadašnjih pet na sedam milijuna, predviđa se da bi potrošnja energije u kućanstvima mogla opasti za čak 75% u odnosu na današnju, a emisija ugljika za 70%.
Making ethanol without corn or other plants
Proizvodnja bioetanola iz kukuruza i drugih biljaka, kao zamjena za derivate nafte, razvila se kao alternativa ekonomski povoljna za proizvođače i trgovce i ekološki povoljna za smanjivanje emisija ugljika. Dolazi međutim u drastičan sukob s brigom da se hrani rastuće svjetsko stanovništvo. Zato se traga za novim tehnologijama.
Članak na gornjoj poveznici prikazuje izvještaj, objavljen u časopisu "Nature", o istraživanju dvoje znanstvenika sa sveučilišta Stanford u SAD. Oni su razvili katalizator, zasnovan na bakru, koji bi mogao omogućiti proizvodnju velikih količina etanola iz ugljik monoksida pri sobnoj temperaturi i pritisku.
Kad čitamo ovakve članke moramo imati na umu da je to tek istraživanje i da je dalek put do praktične primjene. Većina ovakvih istraživačkih rezultata, koliko god sami po sebi bili vrijedni, na kraju, zbog tehničkih ili komercijalnih teškoća, ne ostvare svoja obećanja. Ali ona koja to uspiju, sve nadoknađuju. Moramo pratiti takve vijesti, da bismo vidjeli u kojim se smjerovima danas razvijaju nove tehnologije. A u današnjoj globalnoj ekonomiji najbolje prosperiraju oni, koji znatno ulažu i potiču istraživanje i razvoj. Zaostaju oni koji, kao Hrvatska u posljednjih 50 godina, čekaju da drugi nove tehnologije razviju i onda kupe gotove patente.
To izgleda zdravorazumski: izbjegavaj rizik, oslanjaj se na poznato i provjereno. Ali bez inovacija, uvijek zaostajemo. 1980-ih godina, nizak nivo inovacija u Hrvatskoj i tadašnjoj SFRJ bio je, barem, predmet javno izražene zabrinutosti i analiza znanstvenika. Danas, to je na margini: znanost se tretira kao luksuzna potrošnja.
Falling Solar Panel Prices Resulted In Global Boom In Solar In 2013, Less Total Investment
Novi izvještaj “Global Trends in Renewable Energy Investment 2014", objavljen u ponedjeljak 7. travnja, koji su zajednički pripremili savjetnička tvrtka Bloomberg i Program UN za okoliš, donosi detaljniji uvid o cijenama i investicijama obnovljive energije u 2013. godini
Godišnja istalirana snaga solarnih elektrana u svijetu porasla je za 26% (sa 31 GW 2012. na 39 GW 2013. godine), a iznos investicija opao za 23% (sa 135,6 milijardi na 104 milijarde USD). Nastavljen je znatan pad cijena po instaliranoj jedinici snage i proizvedenoj jedinici energije (LCOE).
Udio obnovljivih (uključujući vodne snage) u proizvodnji električne energije u svijetu porastao je sa 7,8% 2012. godine na 8,5% 2013..
Obnovljivi izvori, bez vodnih snaga, čine 43,6% nove instalirane električne snage tijekom 2013. godine.
Uz pad cijena, razlozi za pad investicija su i nesigurnost politika u mnogim zemljama, kao i rast investicija u fosilna goriva, naročito prirodni plin iz škriljevaca (šejla).
Od globalnih investicija u obnovljivu energiju 2013. godine, nešto više od četvrtine je u Kini (56,3 milijarde USD), nešto manje od četvrtine u Europi, a jedna šestina u SAD.
Zbog intenzivne konkurencije na globalnom tržištu, naročito fotonaponskih panela, burzovna vrijednost dionica uloženih u čistu energiju opala je za 78% u razdoblju od četiri i pol godine (od početka 2009. do sredine 2013.), da bi u drugoj polovici 2013. zabilježila rast od 54%, zahvaljujući tome što su proizvođači fotonaponskih panela i vjetroagregata ponovo počeli iskazivati dobit.
Pad cijena dovodi do toga da se na sve više mjesta na svijetu, u visokorazvijenim zemljama kao i onima u razvoju, obnovljivi izvori počinju instalirati i bez subvencija, jer su jeftiniji od elektrana na fosilna goriva.
Largest Rooftop Solar Development Initiative In Latin America Will Use Unsubsidized Solar
U prethodnom članku spomenuto je da širom svijeta niču projekti korištenja obnovljivih i bez državnih subvencija odnosno potpora.
Kompanija Tiendes Soriana, druga najveća tvrtka za trgovinu na malo u Meksiku, postavit će na krovove 120 svojih trgovinskih centara solarne panele ukupne snage 31 MW. Projekte je potpuno bez subvencija, isključivo na osnovu tržišnišnih kriterija: kompanija očekuje smanjivanje svojih ukupnih izdataka za električnu energiju.
Direktor portala cleantechnica.com Zachary Shashan u svojem komentaru upozorava da moramo imati na umu kako svi glavni energetski izvori u svijetu uživaju značajne državne potpore. »Dakle, kad govorimo o solarnoj bez subvencija, govorimo o prijelomu ka ne-subvencioniranoj energiji generalno. To nije novost samo za solarnu. To je novost za energetiku.«
|
- 16:29 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|