27.12.2013., petak
Zelena lista prestaje postojati, a ja se upisujem u HDZ!
Godine 1999. sudjelovao sam u stvaranju stranke "Zelena stranka".
Godine 2000. napustio sam stranku nakon sukoba s većinom u Predsjedništvu i nakon što sam procijenio da je njen rast blokiran, a ja ne mogu više na to utjecati.
Stranka je 2006. brisana iz registra političkih stranaka.
Godine 2001., nekoliko mlađih ljudi me nagovorilo, da sudjelujem u osnivanju nove stranke, koja je na moj prijedlog dobila ime "Zelena ljevica".
Godine 2003. bio sam isključen iz stranke, nakon sukoba s većinom u Predsjedništvu. Tako sam postao "zeleni Trocki".
Nekoliko godina kasnije, Zelena ljevica je prestala postojati - kolektivno su se priključili novoosnovanoj stranci "Ljevica Hrvatske". Koja je kasnije također prestala postojati.
Ja sam ipak imao još volje za pokušati, pa sam 2004. sudjelovao u osnivanju stranke "Zeleni za Zagreb", koja je 2007. promijenila ime u "Zelena lista."
Bilo je tu svašta, ali konačno, nakon sukoba s većinom u Predsjedništvu, krajem 2010. bio sam isključen iz stranke.
14. prosinca 2013., Zelena lista je održala svoju zadnju Glavnu skupštinu.
Članovi i članice skupštine su jednoglasno odlučili da se pridružuju stranci Održivi razvoj Hrvatske-ORaH te da se Zelena lista kao politički subjekt briše iz registra stranaka.
Primjećujete li neki obrazac?
Jednom je slučajnost, dvaput je koincidencija, triput je pravilo.
Konzekvenca: idem se sutra upisat u HDZ!!
|
- 22:25 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
23.12.2013., ponedjeljak
Što ne valja s GMO
Preneseno s bloga Ekološka ekonomija.
Na ovom blogu i na istoimenoj fb stranici, gotovo nikad nismo spominjali genetski inženjering i njegove proizvode, genetski modificirane organizme. GMO nisu problematični sami za sebe, kad postoje u zatvorenom prostoru i proizvode nešto korisno (u farmaceutskoj industriji). Problematično je njihovo puštanje u okolinu, prvenstveno u poljoprivredi, te utjecaj na zdravlje i još više na ekosustave, koji su ionako preopterećeni i od prirodne ravnoteže previše udaljeni.
Veliki problem za promotore primjene proizvoda genetskoga inženjeringa u poljoprivredi je upitnost je li ijedan GMO donio ili bi mogao donijeti stvarnu korist s gledišta prehrane i zdravlja. Spominju "zlatnu rižu", u njenoj poboljšanoj varijanti, nakon što se ona prva s kraja 1990-ih, kojom je industrija slavodobitno mahala, pokazala kao besrama prevara. U okviru svjetskih problema i predvidivih predstojećim problemima s proizvodnjom hrane, GMO je marginalna tehnologija. (Vidi: Kako dugoročno održivo hraniti devet milijardi ljudi? )
U tekstu Monsanto truje Argentinu govori se o izvještaju (ne samo o GMO), koji je objavila doduše ne znanstvena ustanova (pa će rigidni scijentisti apriori sve odbiti), ali riječ je o vjerodostojnoj izvještajnoj agenciji Associated Press (izvorno, 21. listopada: Argentines link health problems to agrochemicals ). U Argentini prosvjeduju, a Monsanto naravno kaže da je kriva nepravilna upotreba i da to nije nije njihov problem.
Problem je međutim dublji. Od vitalnog je značaja da se u ekonomiji ne radi samo o profitnim stopama velikih komapanija, nego o složenom međuodnosu u kojem postoje kratkoročne i dugoročne koristi i štete za razne aktere u ekonomiji, društvu i prirodi. Pritom treba imati u vidu ulančan prstene povratnih veza, koje smo spomenuli neki dan kao osnov ekologističkoga uvida. Taj pristup, s isprepletenim prstenovima povratnih veza, uveden je u poznatom izvještaju "Granice rasta" i osnova je ekologističkog razumijevanja svijeta.
Velike kompanije, imajući i veliku političku moć, mogu iznuditi promjene koje njima donose korist ("crony capitalism"), a da je ukupna suma koristi i šteta upitna. Čak i ako je ukupna suma pozitivna, pitanje je treba li prihvatiti mjeru koja donosi poboljšanje malom broju bogatih, a pogoršanje velikom broju siromašnih (dilema koju je postavio John Rawls u njegovoj poznatoj liberalnoj - ne liberterskoj! - teoriji pravde). Velike kompanije, osim velikih suma za propagandu, ulažu i velike sume u znanost. Kad jednom u tržišnoj privredi, bilo kojim sredstvima, steknete veliku moć, imate veliku šansu da ćete svoju moć i dalje povećavati.
Argentina se u posljednji 20 godina premetnula od primarnog proizvođača govedine u velikog proizvođača soje za izvoz. (Vidi još neke podatke u ovom komentaru: Argentina Is Using More Pesticide Than Ever Before. And Now It Has Cancer Clusters ). Od sredine 1990-ih, masovno su prihvatili Monsantovo genetski modificirano sjeme otporno na herbicid Roundup (glifosfat), koji proizvodi i prodaje sam Monsanto. Spektakularno su porasle potrošnja herbicida, pesticida i mineralnih gnojiva. Porasli su naravno i prihodi i profiti "Monsanta", koji onda može više dati i za političko lobiranje, za propagandu i za znanost. Rezultat je nagli rast raznih zdravstvenih problema. Koliko to košta?
Između ostaloga, kao rezultat orijentacije na maksimalizaciju profitne stope izvozom najprofitabilnije robe, uništen je tradicionalni sustav ratacije korištenja zemljišta za pašnjake i za njive u regiji Pampas, gotovo bez korištenja herbicida. O tom sustavu je npr. pisao Michael Pollan u opsežnom otvorenom pismu slijedećem predsjedniku SAD, objavljen u "New York Timesu" u listopadu 2008,. Vrijedi pažljivo pročitati cijeli članak, koji upozorava na složenu mrežu veza i utjecaja, koju ekonomistički i scijentistički ideolozi odbijaju vidjeti - npr. veliku ovisnost industrijalizirane poljoprivrede o fosilnim gorivima, kao i ovisnost "pobjednika" na tržištu o političkim odlukama.
Pollan piše: »Mora se prepoznati da aktualni hranidbeni sustav, karakteriziran monokulturama žitarica na poljima i jeftinim kalorijama na stolu, nije jednostavno rezultat slobodnoga tržišta. Zapravo, to je rezultat posebnog skupa vladinih politika koje su sponzorirale prelaz od sunčane (i ljudske) energije na farmama na energiju fosilnih goriva.«
Priroda pak odgovara na neadekvatne metode (jer više ne vrijedi načelo F. Bacona "prirodu pobjeđujemo pokoravajući joj se", nego divljačkom izvanjskom silom), a dosadašnji rezultat je pozitivna povratna sprega: spirala financijskog uspjeha za bogate. Začarani krug: Korov postaje sve otporniji ("superkorov"), pa se koriste sve snažnije kemikalije , kojeg proizvode i profitiraju velike kompanije, a poljoprivrednici postaju sve ovisniji.
Tema je stalno aktualna i u Hrvatskoj, na koju postoji stalni pritisak kompanija, frustriranih ograničenjem svojih profita u Europi (vidi jedan novi članak na tu temu).
Promotori genetskog inženjeringa (koji se rukovode bilo interesom, bilo ideološkim predrasudama) također su stalno aktivni. Frustrirrani činjenicom da narod ne Želi GMO, nastoje demokratske procedure zaobići, a neki od njih se i otvoreno izjašnjavaju protiv demokracije kao sustava (a za "vladavinu najboljih", u koje naravno ubrajaju i sebe, navodno za dobrobit "iracionalne" mase). U aktualnoj diskusiji na jednoj fb grupi, čak se iz pretpovijesti izvukla zabrana DDT-a (prije 40 godina), uz lažne tvrdnje o pogrešnosti te odluke.
Nažalost, tzv. "Društvo za promociju znanosti i kritičkog mišljenja" u nekim pitanjima nastupa kao "Društvo za promociju ideologije i profiterskog mišljenja". Znanost se svodi na kruti fizikalistički redukcionizam, a "kritičko mišljenje" na formalnu logiku, u okviru filozofski neodrživih pretpostavki "logičkog pozitivizma" (pa se socijalna ili kulturološka kritika ignoriraju, zabranjuju ili ismijavaju kao proizvoljno blebetanje, isprazna emotivnost ili "teorije zavjere").
|
- 02:24 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
14.12.2013., subota
Slobodno društvo slobodnih ličnosti
Znate, imam neke rezerve s ekologističkog stajališta, ali stranka koja bi imala ovo u programu, imala bi moje velike simpatije
Povijesni zadatak i krajnji cilj svjesne djelatnosti zajedničara jest pretvaranje suvremene društvene stvarnosti, koja nosi u sebi sve karakteristike prelaznog perioda, u stvarnost u kojoj će nestati klasa i svih tragova eksploatacije i ugnjetavanja čovjeka čovjekom; u kojoj će čovjek, kao slobodan stvaralac, stajati nasuprot prirodi i, otkrivajući sve dublje njene zakonitosti, sve je više potčinjavati, sebi i svojoj slobodnoj svrsishodnoj djelatnosti; u kojoj će njegovi vlastiti društveni odnosi sve više postajati njegovo vlastito slobodno djelo, a objektivne sile, koje su dotad vladale povješću, stupiti pod kontrolu ljudi; u kojoj će „ljudi sami i potpuno svjesni stvarati svoju povijest" i „društveni uzroci koje oni budu stavljali u pokret, pretežno i u sve većoj mjeri imati one posljedice koje oni žele".
Zakonitost društvenog kretanja i cilj stvaralačke djelatnosti zajedničara jest stvaranje — na bazi obilja proizvoda — slobodnog zajedničarskog društva i slobodne ličnosti, društva bez države, klasa i stranaka. (...)
Živimo u najsudbonosnijem i najveličanstvenijem vremenu dosadašnje povijesti čovječanstva. Suvremena djela ljudskog uma i ruku prevazilaze i najsmjelije vizije sanjara; čovjek osvaja svemir; on praktično postaje gospodar neslućenih energija, dovoljnih da cijelo čovječanstvo oslobode svih poniženja, oskudica i nemaštine, svih dosadašnjih materijalno-tehničkih ograničenja.
Neprekidni proces podizanja proizvodnosti rada i ukidanja razlika između umnog i fizičkog posla doživljava danas nov kvalitativni skok. Usmjeravanje dostignuća nuklearne fizike, elektronike i automatizacije ka usavršavanju proizvodnje otvara svakom pojedincu perspektivu da do maksimuma razvije svoje stvaralačke sposobnosti. U takvim uslovima postaje još besmislenije degradiranje čovjeka na položaj najamnog radnika i mehaničkog poslužioca strojeva. Covjekova snaga i stvaralačka moć toliko su se razgranale da su im neoliberalni društveni odnosi postali nepodnošljiv okov.
|
- 22:25 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
07.12.2013., subota
Njemačka nastavlja s preobrazbom energetskog sustava
Na blogu "Ekološka ekonomija" objavljen je novi članak Nova njemačka vlada nastavlja s Energievende. Možete ga pročitati na danoj poveznici, a ovdje samo par isječaka.
Prošloga tjedna, njemačke stranke CDU/CSU i SPD završile su pregovore o koalicijskom ugovoru. Ugovor je opsežan i detaljno regulira mnoga pitanja, na kojima su radili timovi stručnjaka. (U Hrvatskoj nikad nismo imali ništa ni približno slično, a da i ne spominjemo ideju da potpisani politički sporazumi nekoga stvarno i obavezuju.) (...)
Niz odredbi ugovora odnosi se na energetiku. Naravno, nema odricanja od strateških smjernica Energiewende. Ostaje i zatvaranje nuklearnih elektrana do 2022.. Zakon o obnovljivim izvorima energije (EEG) bit će dopunjen odredbom da 2035. treba biti dosegnut cilj proizvodnje 55-60% električne energije iz obnovljivih (uz postojeće ciljeve 50% do 2030.,65% do 2040. i 80% do 2050.). Dopunit će se tako da se olakša postepeno ukidanje financijskih potpora za obnovljive. (...)
Nova vlada neće dovoditi u pitanje strateške smjernice. Ostaju osnovni ciljevi:
- Smanjivanje emisija stakleničkih plinova za 40% u odnosu na 1990. do 2020. godine (godine 2012. zabilježen je pad od 21%);
- pad ukupne potrošnje energije, u odnosu na 2008., za 20% do 2020. te za 50% do 2050. godine, a električne energije za 10% do 2020. te za 25% do 2050.;
- udio obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji energije (ne samo električne) 18% 2020., 30% 2030., 45% 2040. i 60%. 2050. godine (a u električnoj energiji 35%, 50%, 65% i 80% respektivno);
- smanjivanje potrošnje primarnih oblika energije za grijanje zgrada za 20% od 2020. i za 80% do 2050.;
- U prometu, postavljen je cilj smanjenja ukupne potrošnje energije za 10%, u odnosu na 2005., do 2020. i za 40% do 2050..
(...)
Članak na australijskom sajtu, o jednom od ključnih obilježja njemačkoga Energiewende, koji je lako previdjeti gledajući izvana. Riječ je o tome, da cijela strategija nije razvijena kao nešto što je zamislila mala grupa velikih eksperata i intelektualaca, pa uvjerila političare u Berlinu da donesu neke zakone, nego se još od 1980-ih stvorio snažan društveni pokret, tisuće inicijativa odozdo, da se odbaci nuklearna energija, promoviraju obnovljivi i štednja energije. Milijuni su ljudi rekli da žele takvu strategiju, da su spremni za nju se založiti i uložiti, prihvatile su to lokalne vlasti, pa pokrajine i konačno i federalna vlast.
Većina izgrađenih kapaciteta obnovljivih izvora u vlasništvu je milijuna građana, direktno ili preko zadruga, velik dio u vlasništvu lokalne samouprave, a samo mali u vlasništvu elektroprivreda i drugih velikih kompanija.
Za nas u Hrvatskoj, koji smo s gnušanjem odbacili "samoupravljanje", to izgleda kao priče iz neke daleke galaksije. (...)
Energiewende je društveni napor u kojem sudjeluju deseci milijuna, a veliku ulogu, uz pojedince, imaju zadruge (kooperative), oblik udruživanja koji omogućava da ljudi budu više od atomiziranih pojedinaca kojima kako žele manipuliraju izvanjske sile politike i biznisa. (...)
Američkim anti-obnovljivcima je naravno "trn u oku" Njemačka, te stalno nastoje dokazati da je Energiewende nerealan i strahovito skup. Stoji jednostavna činjenica, da je Njemačka u 15-ak godina uložila golem novac u gradnju VE i SE (kojih danas ima 65.000 MW), a da bi zapravo trenutno instalirani kapaciteti u HE, TE i NE bili dovoljni, da se pokrije trenutna potrošnja. Pa zašto su gradili sve te nove elektrane? To je ulaganje u budućnost, zbog ekoloških razloga i zbog energetske nezavisnosti, koju žele postići do 2050.. Sada ulažu novac (istina je, imaju ga puno i manje uspješne zemlje ne mogu ih jednostavno slijediti u tome), grade stalno novo, a uspješnost neke investicije ne može se ocjenjivati dok investicija još traje.(...)
|
- 20:13 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
02.12.2013., ponedjeljak
Dan poslije: Rat kultura se nastavlja
Moje predviđanje rezultata referenduma bilo je vrlo dobro. Predvidio sam izlaznost od 40% i 65% "za" (tj. oko 1,5 milijuna izašlih i 1 milijun "za"). Stvarno je bilo: 1.436.835 izašlih (37,9%), od toga 946.433 odnosno 65,9% "za". Od ukupnog broja birača, "za" je glasalo 25,0%.
Iako je anti-modernistička strana postigla jednu taktičku pobjedu u ratu kultura (ili "Kulturalnom ratu"; Culture war, Kulturkampf; "kulturni rat" je loš prevod), ništa se dramatično nije dogodilo u pogledu općih odnosa snaga. Oni će nastaviti kampanju protiv zdravstvenog odgoja, a tu imaju manju podršku. Progresivistička strana trebala bi se slijedećih mjeseci na tu temu više i naročito organizirajnije koncentrirati. To je znatno šira i važnija tema.
Vrlo bitno, što treba imati u vidu, a malo se spominje, jest da je ovo dio rata kultura na globalnom nivou. Hrvatska je samo mali dio ratišta. Druga strana je odlično nad-nacionalno organizirana. Bitka je globalna i ona traje, to je bitno uočiti, a ne zgražati se kako smo sad bliže "Balkanu" i "Istoku". Jedna od stvari koje treba isticati jest da legalizacija istospolnih brakova nije samo stvar zapadne i sjeverne Europe, nego uvielike i Latinske Amerike.
Jedna bitna tema jest također da danas 1/3 katolika u svijetu živi u državama koje su legalizirale istospolni brak i da stotine milijuna katoličkih vjernika to podržava. Među vjernicima postoje bitne razlike (kao što u mnogim uvjerenjima postoje i među nevjernicima). Glavna briga Vatikana nisu ateisti, nego neposlušni vjernici. Špica kampanje progresista ne bi trebala biti usmjerena protiv vjere kao takve. Antiteistički fundamentalizam je slijepa ulica.
Oni će također pokušavati sebi pripisati širi legitimitet na osnovu ovoga uspjeha, napadajući Vladu odnosno vladajuću većinu u svemu što im ne paše, tražiti prijevremene izbore itd.. Tu će se međutim njihov uspjeh, postignut ofanzivom na jednoj dobro uočenoj slaboj točki protivnika (a protivnik je čitavo moderno društvo, čitavo nasljeđe prosvjetiteljstva!), postepeno rastočiti i neutralizirati u raznim posebnim pitanjima gdje više neće moći mobilizirati masovnu podršku.
Jedna od bitnih tema jest da ovaj rat kultura, kao i uvijek, ima vrlo bitne društvene i političke sastavnice. U vrlo velikom postotku, žestoki aktivisti protiv pedera također se lako pjene Srba, komunjara, liberala, masona, Židova, CIA-e itd..
Oni u visokom postotku vjeruju u "teorije zavjere", kako je "sve to" povezano, kao borba Njih protiv Nas.
Osim političkih borbi, tu je važno i mokotrpno raditi na obnovi progresivne teorije, koja je već desetljećima u ruševinama. Ignorantskim teorijama zavjere suprotsavljati ozbiljne političko-ekonomske analize. Obnavljati tradicije kritičke teorije društva. Ne upadati pritom u autističke svjetonazorske stranputice prevaziđenih političkih dogmatizama, ispraznih filozofskih žargona, kulturološke samodovoljnosti i postmoderne svejednosti.
DODATAK: Jedan neočekivani podatak
U Zagrebu je bilo 55,9% "za" i 43,5% "protiv", što je u okviru očekivanja. Iznenađuje međutim postotak izašlih: čak 49,2%, daleko iznad ukupnoga hrvatskog prosjeka (37,9%)!
Grad Zagreb ima 686.646 birača, a ukupno Hrvatska 3.791.000. Zagreb dakle čini 18,1% birača. Među ukupno izašlima na referendum, Zagrepčani čine 23,5%. Među onima koji su glasovali "protiv", Zagrepčani čine 30,5%.
Dio odgovora je možda u tome, da je popis birača i dalje prenapuhan za dobrih 300.000 u odnosu na broj stanovnika prema popisu iz 2011. O tome sam pisao u članku Pred referendum: anketa i predviđanja.
Za referenduma o pristupanju EU 22. siječnja 2012., bilo je registriranih birača u zemlji 4.092.177, (...) U svibnju 2013. u popisima birača bilo je 3,758.638 birača s boravištem u Hrvatskoj. Smanjenje za više od 300.000 u 16 mjeseci.
Međutim, gledajući popis stanovništva 2011., i to je prevelika brojka. Popis je zabilježio 4.284.889 stanovnika, a kad od toga oduzmemo sve stare 0 do 14 godina i 3/5 starih između 15 i 19 godina, dobivamo samo 3.486.000 punoljetnih.
Može se pretpostaviti (iako nije nužno) da je popis birača u Zagrebu bliži stvarnom stanju nego u ostatku Hrvatske. Ipak, izlaznost u Zagrebu svakako je iznad prosjeka.
|
- 10:06 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
01.12.2013., nedjelja
Svećenici protiv vjernika, Vatikan protiv Hrvatske
Ovo nije borba ateista protiv vjernika, nego vrha katoličke crkve protiv neposlušnih vjernika. Ljudi misle svojom glavom, ne slušaju mrzovoljne starce iz Vatikana. Širom svijeta, katolici su među vjerskim zajednicima prvi u priznavanju istospolnih brakova. Legaliziran je u Brazilu, koji je prva država u svijetu po broju katolika. U SAD, većina katolika podržava pravo na istospolni brak. U Irskoj, koja će o tome odlučivati na referendumu, postotak je još veći.
U Hrvatskoj je klika protivnika svega modernoga udarila preventivno, u trenutku kad to pitanje još nije ni bilo na dnevnom redu. Dobra taktika! Ali na dulji rok (najviše deset godina) izgubit će. Hrvatski im narod nikad nije vjerovao.
"Ako ima nešto dobro u puku kršćanskome, to je onda kad ne sluša popa svoga" — Ante Starčević.
"Vjeruj u Boga, ali ne u popa" — Stjepan Radić.
Biskupe Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj imenuje poglavar jedne strane države. Njemu je također osobno odgovorna klerofašistička organizacija "Opus Dei".
Katolici za istospolni brak
Rušite bedeme, gradite puteve!
Referendum će pomoći homoseksualcima
|
- 10:57 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|