Prošloga tjedna, njemačke stranke CDU/CSU i SPD završile su pregovore o koalicijskom ugovoru. Ugovor je opsežan i detaljno regulira mnoga pitanja, na kojima su radili timovi stručnjaka. (U Hrvatskoj nikad nismo imali ništa ni približno slično, a da i ne spominjemo ideju da potpisani politički sporazumi nekoga stvarno i obavezuju.) (...)
Niz odredbi ugovora odnosi se na energetiku. Naravno, nema odricanja od strateških smjernica Energiewende. Ostaje i zatvaranje nuklearnih elektrana do 2022.. Zakon o obnovljivim izvorima energije (EEG) bit će dopunjen odredbom da 2035. treba biti dosegnut cilj proizvodnje 55-60% električne energije iz obnovljivih (uz postojeće ciljeve 50% do 2030.,65% do 2040. i 80% do 2050.). Dopunit će se tako da se olakša postepeno ukidanje financijskih potpora za obnovljive. (...)
Nova vlada neće dovoditi u pitanje strateške smjernice. Ostaju osnovni ciljevi:
Smanjivanje emisija stakleničkih plinova za 40% u odnosu na 1990. do 2020. godine (godine 2012. zabilježen je pad od 21%);
pad ukupne potrošnje energije, u odnosu na 2008., za 20% do 2020. te za 50% do 2050. godine, a električne energije za 10% do 2020. te za 25% do 2050.;
udio obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji energije (ne samo električne) 18% 2020., 30% 2030., 45% 2040. i 60%. 2050. godine (a u električnoj energiji 35%, 50%, 65% i 80% respektivno);
smanjivanje potrošnje primarnih oblika energije za grijanje zgrada za 20% od 2020. i za 80% do 2050.;
U prometu, postavljen je cilj smanjenja ukupne potrošnje energije za 10%, u odnosu na 2005., do 2020. i za 40% do 2050..
(...)
Članak na australijskom sajtu, o jednom od ključnih obilježja njemačkoga Energiewende, koji je lako previdjeti gledajući izvana. Riječ je o tome, da cijela strategija nije razvijena kao nešto što je zamislila mala grupa velikih eksperata i intelektualaca, pa uvjerila političare u Berlinu da donesu neke zakone, nego se još od 1980-ih stvorio snažan društveni pokret, tisuće inicijativa odozdo, da se odbaci nuklearna energija, promoviraju obnovljivi i štednja energije. Milijuni su ljudi rekli da žele takvu strategiju, da su spremni za nju se založiti i uložiti, prihvatile su to lokalne vlasti, pa pokrajine i konačno i federalna vlast.
Većina izgrađenih kapaciteta obnovljivih izvora u vlasništvu je milijuna građana, direktno ili preko zadruga, velik dio u vlasništvu lokalne samouprave, a samo mali u vlasništvu elektroprivreda i drugih velikih kompanija.
Za nas u Hrvatskoj, koji smo s gnušanjem odbacili "samoupravljanje", to izgleda kao priče iz neke daleke galaksije. (...)
Energiewende je društveni napor u kojem sudjeluju deseci milijuna, a veliku ulogu, uz pojedince, imaju zadruge (kooperative), oblik udruživanja koji omogućava da ljudi budu više od atomiziranih pojedinaca kojima kako žele manipuliraju izvanjske sile politike i biznisa. (...)
Američkim anti-obnovljivcima je naravno "trn u oku" Njemačka, te stalno nastoje dokazati da je Energiewende nerealan i strahovito skup. Stoji jednostavna činjenica, da je Njemačka u 15-ak godina uložila golem novac u gradnju VE i SE (kojih danas ima 65.000 MW), a da bi zapravo trenutno instalirani kapaciteti u HE, TE i NE bili dovoljni, da se pokrije trenutna potrošnja. Pa zašto su gradili sve te nove elektrane? To je ulaganje u budućnost, zbog ekoloških razloga i zbog energetske nezavisnosti, koju žele postići do 2050.. Sada ulažu novac (istina je, imaju ga puno i manje uspješne zemlje ne mogu ih jednostavno slijediti u tome), grade stalno novo, a uspješnost neke investicije ne može se ocjenjivati dok investicija još traje.(...)