Zivot u Zabolandu
31.10.2015., subota
Zero days
|
Ratovi buducnosti vodit ce se puno vise cyber oruzjem nego konvencionalnim oruzjem. Zamislite samo koliko stete mozete nanijeti neprijatelju ako mu unistite bankarski sistem, sustav opskrbe elektricnom energijom ili preuzmete njegov zapovjedni sustav. Za takvo cyber ratovanje se najbolje pripremati u vrijme mira, jer u doba rata su svi sustavi zastite vec debelo podignuti. Zbog toga nije cudno da saveznici spijuniraju saveznike (Ameri Nijemce, Englezi Francuze...itd.), jer nikad se ne zna sto ce biti u buducnosti. Ukoliko zelite biti spremni za cyber rat onda vam u tome mogu pomoci zero days. Zero days su „bugovi“ ili rupe u programima preko kojih se mozete ubaciti i neciji kompjuter. Zovu se zero days, jer ih do da danas nitko nije otkrio osim vas. Naravno te rupe nije lako otkriti, ali vi ste haker koji sve zna o kompjuterima i softverima. U slobodno vrijeme za razbibrigu trazitie „bugove“ po programima. Zajedno s tisucama hakera diljem svijeta. Cim jednog nadjete prijavite to vlasniku programa. On vam se zahvali, vjerojatno nesto plati i zakrpa rupu. Ucinili ste dobro djelo. No ukoliko ste gladni novca, mozda zbog dugova na on-line kladjenju, ili vam se covjecanstvo zamjerilo, onda mozete odluciti vase otkrice ponuditi na „crnom“ trzistu. Mnogo je onih koji su zainteresirani za vas zero day, pogotovo ako se nalazi u nekom jednostavnom programu kojeg posjeduje vecina racunala, poput Word-a ili Adobe-a. Takvi zero days postizu najvisu cijenu, jer mogu nanijeti najvise stete. Na „crnom“ trzistu srest cete teroriste, ekstremiste, borce za neovisnost, ali i vlade zapadnih demokracija. I tu postaje stvar jos zanimljivija. Zabolandska vojska posjeduje vec par godina obuku za cyber jedinicu, koja obucava vojnike za racunalom. Jedan novinar je zapovjedniku te jedinice postavio pitanje posjeduje li i Zaboland zero days. Zapovjednik je odgovorio da na to pitanje ne moze dati odgovor. |
26.10.2015., ponedjeljak
Fenomeni na trznici
|
Ono sto me fascinira na arnhemskoj trznici ovih dan je da iako smo vec pri kraju listopada, prodavaci jos uvijek nude svjeze domace jagode. “Aardbeien! Navali narode. Tri mjerice za 5 eura. Lijepe holandske aardbeien. “ Ponovimo krajem listopada, prave domace zabolandske jagode. Lijepo izgledaju, ali ih ja zaobilazim u sirokom luku, tak da ne znam kakvog su okusa. Staklenarstog vjerojatno. Jos fascinantije je kaj i nakon svih tih godina, ovdje jos uvijek mogu pronaci novo voce. Voce za koje nisam do tada uopce ni cuo, a kamoli vidio. Tako sam prije dva tjedna prvi put naisao na prekrasni mangistan. Ljubicasti plod, velicine manje jabuke, tvrde i debele ljuske, koja se razreze, a unutra je bijela, malo sluzava, jezgra koja se jede. Okusa nesto izmedju jagode i grozdja. Ak si ti mozete zamisliti. Mangistan dolazi iz Indonezije. No to nije sve, osim prekrasnog mangistana naisao sam po prvi put i na ugli. Ugli su velike i uistinu pomalo ruzne (what’s in the name) mandarine iz Jamajke. Okus je osvjezavajuci, mada nije niti sladak niti kiseo. Pa ti vidi. Eh da i jos je novost da se na trzistu pojavila nova sorta jabuka. Iz domaceg uzgoja. Nije ni cudo da su Sireve glave jedni od glavnih izvoznika voca i povrca u svijetu. Zato ih je i pogodila ona ruska blokada uvoza voca i povrca iz EU. Doduse prica se da su se vec snasli. Jabuke izvoze u Kinu, a confernece kruske na ruskim trznicama koje navodno dolaze iz Srbije, dolaze zapravo iz... Zabolanda. Oznake: trznica, jagode, mangistan |
19.10.2015., ponedjeljak
Placanje vozackog u naturi
|
Da i to je moguce u Zabolandu. Madjutim ovdje se ne radi o placanju sunkom, rakijom ili setnjom po prirodi. Ovdje se radi o hmm… seksu. Autoskole su postale skupe, pogotovo za studente, i u zadnjih par godina su se pojavili oglasi na internetu u kojima se nudi polaganje vozackog i sati voznje uz placanje u naturi. Unatrag dva tjedna je u medijima vise paznje tomu posveceno. Jedna mlada novinarka je, lazno se predstvaljajuci, nazvala cetiri autoskole u Frieslandu, te rekla da je cula da je moguce autoskolu platiti u naturi. Od cetvorice su trojica instruktora (vlasnika) rekla da su otvoreni za taj prijedlog i da ce je kasnije natrag nazvati, a jedan je trazio da mu prvo posalje svoju sliku. Do prije tjedan dana je postojala i webstranica (u prijevodu): www.vozacki-najjeftiniji-u-naturi.nl. Na toj stranici je jedna autoskola reklamirala i garantirala normalne satove voznje u zamjenu za placanje u naturi. No sada se vise ne moze na tu stranicu. Ocito je skinuta. Naime nedavno je zabolandska policija pocela istrazivati ovaj fenomen i pozvala ministarstva da poduzmu mjere protiv toga. Problem je trenutno u tome sto moraju postojati zakonski uvijeti, kako bi se ovakve stvari zabranile. Jer dobrovoljan seks nije zabranjen, no ovo je svakako ravno prostituciji, a za to treba posebna dozvola. Tvrdi policija. Da ne govorimo o tome da i maloljetnici(e) mogu pohadjati satove voznje. Zanimljivo je da sam na internet forumima pronasao da se ova prica u medijima pojavila i pocetkom 2011., ali da se od tada ocito nista nije poduzelo. Oznake: vozacki |
15.10.2015., četvrtak
Zasto izazov sa temperaturom?
|
Prije dvije godine sam poceo eksperiment sa grijanjem tijekom hladnih mjeseci na 19 stupnjeva, prosle godine na 17,5. Sada se to pretvorilo u jos ekstremniji slucaj. Sto duze izdrzati u muzejskom stanu bez ukljucivanja grijanja. Koji su me to motivi naveli na ovakve (hmm… cudnovate) postupke? Prvi i ociti je stednja. Manje plina, manji racun. Zbog jednostrukog stakla tak i tak imam osjecaj da lozim za pticice. Plin placam pausalno, pa je uvijek lijepo ako na kraju godine dobijem sto ili vise eura natrag od plinare, koja mi svake godine smanji pausal, ali ja od njih opet izvucem sto eura. No zbog tih eura se to naravno ne isplati. Drugi i glavni razlog je znastveni eksperiment. Postavka je da je temperatura subjektivna, te da se organizam moze privici na nize (u ovom slucaju) temperature iako nije na to naucen. Naime od kada sam dosao u Zaboland (hladnu i vlaznu zemlju na sjeveru Europe) fascinira me cinjenica da Sireve glave (Kaaskoppen = Chees Heads = Zabolandjani) imaju u velikoj mjeri drugaciji dozivljaj ugodne temperature od mene. Evo par primjera. Prvo dok sam zivio kod Rite i Franka, oni su u kuci termostat imali uvijek na 19 stupnjeva. Na sastancima (a i skolama) bi se cesto poceli otvarati prozori ako bi ljudima postalo toplo, iako meni uopce nije bilo vruce, dapace uz otvoreni prozor prilicno hladno. Zatim na hokeju. Ja sam mislio da je sasvim ugodna temperatura za baviti se sportom jedno 23 stupnja Celzijeva. U Zabolandu sam naucio da je to 13 stupnjeva. Cim je vise od 20 njima postaje pretoplo, na 25 stupnjeva je vruce i svi su usporeni, dok se temperature preko 30 stupnjeva nazivaju tropskim vrucinama. Opcenito im je osjecaj hladnoce puno ugodniji od osjecaja vrucine. Dok se na preko 25 stupnjeva gotovo ne isplati trenirati, na plus 4 stupnja i hladnu kisu uz to, kao jucer, to za djecu od 7 godina (za starije da ne govorimo) nije gotovo nikakav problem. Mislim da bi se to kod nazvalo zlostavljanjem djece. Prosle godine sam cak na jednom seminaru cak cuo da je znanstveno dokazano da mozak najbolje funkcionira ako je sobna temperatura 18 stupnjeva. Na 19 plus se ljudima pocinje zijevati, spavati, pada koncetracija... e pa u Hrvatskoj se to istrazivanje jos nije probilo. Da ne kazem da sam u Zabolandu nacio kako nije nikakav problem s mokrom kosom izaci na hladan zrak. Prehlade i gripe donose virusi, a ne hladnoca. Kazu. Treci razlog je tvrdoglavost. Jer 17,5 stupnjeva je jedno, a bez grijanja nesto sasvim drugo. No ja sam i dalje uporan. Kao sto rekoh u proslom blogu ovaj tjedan se pokazao ekstremno hladnim za ovo doba godine. U utorak sam se probudio na 14 stupnjeva. Jucer je bilo 13,5. Danas ujutro 13, ali se nakon tjelovjezbe popelo na 13,5. Trebam jos sutra izdrzati do vikenda. Ah.. vazno da covjek ostane 'cool'. Za kraj koji su privremeni zakljuci mog eksperimenta, tj. zivota na <15 stupnjeva. Mozak ocito dobro radi, jer pogle samo kakav sam tekst napisao. Inace sam uvijek bio preumeran ili lijen. Kucanski poslovi postanu puno privlacniji, jer te stavljaju u pokret, a dok nesto fizicki radim nikada mi nije hladno. Kuhanje, topla jela i caj postaju privlacniji, da ne kazem kljucni. Dobro se spava. Kada se vratim kasno navecer nakon posla doma, mi nikada nije hladno, dapace toplo mi je, cak i ako kao sada sjedim za kompjuterom i kljucam u tipkovnicu. Pod dekom na trosjedu se moze sasvim pristojno citati. Zakljucak bi bio da se ipak moguce prilagoditi, no postoje i nedostaci. Nedostaci su da je preko dana ipak prohladno sjediti za komjuterom, usprkos kosulji, puloveru i trenirci, uglavnom za prste i noge. Sudje se sporo susi. Ves jos sporije, tj. gotovo da ga je nemoguce dobro osusiti. No najvazniji nedostatak je vjerojatno da ne mogu pozvati goste u ovakav rashladjen stan ili traziti od Laure da se prilagodi. Ekstremi nisu nikad pozeljni i uglavnom su izraz nekog ego tripa, dokazivanja, slave, divljenja... itd. P.S. no sutra jos ziher ne palim grijanje ;-) Oznake: grijanje, temperatura |
13.10.2015., utorak
Temperature
|
Iako je rujan u Zabolandu bio najkisniji rujan od 1912., temperature su ipak bile prihvatljive izmedju 15 i 18 stupnjeva. Pocetkom listopada se vrijeme za divno cudo cak proljepsalo, sto znaci da smo imali cak nekoliko dana za redom sunce, pa se ziva popela cak i na 19 stupnjeva. Medjutim ovog vikenda je doslo do naglog zahladjenja. Hladni zrak sa sjevernog pola je donio dnevne temperature od oko 8 stupnjeva. Po noci mjestimicno i mraz. Sve to dakako ima utjecaj na sobnu temperaturu mom muzejskom stanu. Nota bene sa jednostrukim staklom sa svih strana. S obzirom da sam od prosle godine poostrio rezim grijanja (ili bolje receno ne grijanja) trenutno se nalazim pred pravim izazovom. Tijekom rujna je sobna temperatura iznosila 18.5 stupnjeva. Grijanje dakako nisam ukljucivao i to je bilo sasvim podnosljivo. Medjutim nakon ovog drasticnog pada vanjske temperature jucer smo se Laura i ja probudili na 16 stupnjeva, a jutros je bilo, i jos uvijek je 15 stupnjeva. Polako razumijete moj izazov. Jutros sam vjezbao , otusirao se, doruckovao (topli caj mmm..) i sada toplo obucen sjedim za kompjuterom. Uglavnom ide, samo su mi prsti malo hladniji. Mogu reci da s ovim temperaturama dobro spavam. Za narednih par dana najavljene dnevne temperature od oko 6 stupnjeva i tu slijedi pravi izazov. Tek za vikend bi trebalo skociti na 10, a sunce bi trebalo opet doci tek drugog tjedna. Sunce, ako sja cijeli dan, zapravo jedino moze ozbiljno podignuti temperaturu u kuci. Pitanje je hocu li izdrzati do vikenda, ili mozda do drugog tjedna. Znam da ce jednom doci kraj i morat cu okrenuti termostat, ali tako je zabavno pokusati. Eh da, nezgodno je kaj mi Laura dolazi za vikend. Na kraju krajeva to je moj izazov, a ne njezin. Hmm... mozda uzmem time-out ili bolje reci warm-in. Vani je trenutno 4 stupnja. Oznake: grijanje, muzejski stan |
09.10.2015., petak
Lock in
|
Prosli tjedan u cetvrtak par djevojcica nije moglo doci na trening u pola sedam navecer jer su morale u skolu. U njihovoj skoli je te veceri za sve prve razrede srednje skole bio organiziran tzv. “Lock in”. Pri tome moram reci da u Zabolandu djeca u srednju skolu idu sa 12 godina (!). Lock in znaci da su djeca cijelu noc zatvorena u skoli, bez kontakta (mobitela) s vanjskim svijetom. Za djecu je cijelu noc organiziran program u skoli. Program podrazumijeva razne vise ili manje zabavne (opasne) aktivnosti u svrhu “team buildinga”. Kako god, to znaci da djeca te dobi cijelu noc ne spavaju. Iako moraju ponijeti luftice sa sobom, to je vise pro forma. U praksi nitko ne spava. Vizija skole je da djecu (?!) nesanicom prvo treba slomiti (?!) kako doslo do pravog team buildinga. Drugi dan u sedam ujutro roditelji mogu doci pokupiti svoje zombije ili ono sto je od nijih preostalo. U petak za prve razrede nema nastave. Ovaj obicaj je (srecom) tipican samo za ovu srednju skolu, ali kako to uspijevaju odgojno-pedagoski opravdati roditeljima, je meni zagonetka. |