Zivot u Zabolandu
15.10.2015., četvrtak
Zasto izazov sa temperaturom?
|
Prije dvije godine sam poceo eksperiment sa grijanjem tijekom hladnih mjeseci na 19 stupnjeva, prosle godine na 17,5. Sada se to pretvorilo u jos ekstremniji slucaj. Sto duze izdrzati u muzejskom stanu bez ukljucivanja grijanja. Koji su me to motivi naveli na ovakve (hmm… cudnovate) postupke? Prvi i ociti je stednja. Manje plina, manji racun. Zbog jednostrukog stakla tak i tak imam osjecaj da lozim za pticice. Plin placam pausalno, pa je uvijek lijepo ako na kraju godine dobijem sto ili vise eura natrag od plinare, koja mi svake godine smanji pausal, ali ja od njih opet izvucem sto eura. No zbog tih eura se to naravno ne isplati. Drugi i glavni razlog je znastveni eksperiment. Postavka je da je temperatura subjektivna, te da se organizam moze privici na nize (u ovom slucaju) temperature iako nije na to naucen. Naime od kada sam dosao u Zaboland (hladnu i vlaznu zemlju na sjeveru Europe) fascinira me cinjenica da Sireve glave (Kaaskoppen = Chees Heads = Zabolandjani) imaju u velikoj mjeri drugaciji dozivljaj ugodne temperature od mene. Evo par primjera. Prvo dok sam zivio kod Rite i Franka, oni su u kuci termostat imali uvijek na 19 stupnjeva. Na sastancima (a i skolama) bi se cesto poceli otvarati prozori ako bi ljudima postalo toplo, iako meni uopce nije bilo vruce, dapace uz otvoreni prozor prilicno hladno. Zatim na hokeju. Ja sam mislio da je sasvim ugodna temperatura za baviti se sportom jedno 23 stupnja Celzijeva. U Zabolandu sam naucio da je to 13 stupnjeva. Cim je vise od 20 njima postaje pretoplo, na 25 stupnjeva je vruce i svi su usporeni, dok se temperature preko 30 stupnjeva nazivaju tropskim vrucinama. Opcenito im je osjecaj hladnoce puno ugodniji od osjecaja vrucine. Dok se na preko 25 stupnjeva gotovo ne isplati trenirati, na plus 4 stupnja i hladnu kisu uz to, kao jucer, to za djecu od 7 godina (za starije da ne govorimo) nije gotovo nikakav problem. Mislim da bi se to kod nazvalo zlostavljanjem djece. Prosle godine sam cak na jednom seminaru cak cuo da je znanstveno dokazano da mozak najbolje funkcionira ako je sobna temperatura 18 stupnjeva. Na 19 plus se ljudima pocinje zijevati, spavati, pada koncetracija... e pa u Hrvatskoj se to istrazivanje jos nije probilo. Da ne kazem da sam u Zabolandu nacio kako nije nikakav problem s mokrom kosom izaci na hladan zrak. Prehlade i gripe donose virusi, a ne hladnoca. Kazu. Treci razlog je tvrdoglavost. Jer 17,5 stupnjeva je jedno, a bez grijanja nesto sasvim drugo. No ja sam i dalje uporan. Kao sto rekoh u proslom blogu ovaj tjedan se pokazao ekstremno hladnim za ovo doba godine. U utorak sam se probudio na 14 stupnjeva. Jucer je bilo 13,5. Danas ujutro 13, ali se nakon tjelovjezbe popelo na 13,5. Trebam jos sutra izdrzati do vikenda. Ah.. vazno da covjek ostane 'cool'. Za kraj koji su privremeni zakljuci mog eksperimenta, tj. zivota na <15 stupnjeva. Mozak ocito dobro radi, jer pogle samo kakav sam tekst napisao. Inace sam uvijek bio preumeran ili lijen. Kucanski poslovi postanu puno privlacniji, jer te stavljaju u pokret, a dok nesto fizicki radim nikada mi nije hladno. Kuhanje, topla jela i caj postaju privlacniji, da ne kazem kljucni. Dobro se spava. Kada se vratim kasno navecer nakon posla doma, mi nikada nije hladno, dapace toplo mi je, cak i ako kao sada sjedim za kompjuterom i kljucam u tipkovnicu. Pod dekom na trosjedu se moze sasvim pristojno citati. Zakljucak bi bio da se ipak moguce prilagoditi, no postoje i nedostaci. Nedostaci su da je preko dana ipak prohladno sjediti za komjuterom, usprkos kosulji, puloveru i trenirci, uglavnom za prste i noge. Sudje se sporo susi. Ves jos sporije, tj. gotovo da ga je nemoguce dobro osusiti. No najvazniji nedostatak je vjerojatno da ne mogu pozvati goste u ovakav rashladjen stan ili traziti od Laure da se prilagodi. Ekstremi nisu nikad pozeljni i uglavnom su izraz nekog ego tripa, dokazivanja, slave, divljenja... itd. P.S. no sutra jos ziher ne palim grijanje ;-) Oznake: grijanje, temperatura |
13.10.2015., utorak
Temperature
|
Iako je rujan u Zabolandu bio najkisniji rujan od 1912., temperature su ipak bile prihvatljive izmedju 15 i 18 stupnjeva. Pocetkom listopada se vrijeme za divno cudo cak proljepsalo, sto znaci da smo imali cak nekoliko dana za redom sunce, pa se ziva popela cak i na 19 stupnjeva. Medjutim ovog vikenda je doslo do naglog zahladjenja. Hladni zrak sa sjevernog pola je donio dnevne temperature od oko 8 stupnjeva. Po noci mjestimicno i mraz. Sve to dakako ima utjecaj na sobnu temperaturu mom muzejskom stanu. Nota bene sa jednostrukim staklom sa svih strana. S obzirom da sam od prosle godine poostrio rezim grijanja (ili bolje receno ne grijanja) trenutno se nalazim pred pravim izazovom. Tijekom rujna je sobna temperatura iznosila 18.5 stupnjeva. Grijanje dakako nisam ukljucivao i to je bilo sasvim podnosljivo. Medjutim nakon ovog drasticnog pada vanjske temperature jucer smo se Laura i ja probudili na 16 stupnjeva, a jutros je bilo, i jos uvijek je 15 stupnjeva. Polako razumijete moj izazov. Jutros sam vjezbao , otusirao se, doruckovao (topli caj mmm..) i sada toplo obucen sjedim za kompjuterom. Uglavnom ide, samo su mi prsti malo hladniji. Mogu reci da s ovim temperaturama dobro spavam. Za narednih par dana najavljene dnevne temperature od oko 6 stupnjeva i tu slijedi pravi izazov. Tek za vikend bi trebalo skociti na 10, a sunce bi trebalo opet doci tek drugog tjedna. Sunce, ako sja cijeli dan, zapravo jedino moze ozbiljno podignuti temperaturu u kuci. Pitanje je hocu li izdrzati do vikenda, ili mozda do drugog tjedna. Znam da ce jednom doci kraj i morat cu okrenuti termostat, ali tako je zabavno pokusati. Eh da, nezgodno je kaj mi Laura dolazi za vikend. Na kraju krajeva to je moj izazov, a ne njezin. Hmm... mozda uzmem time-out ili bolje reci warm-in. Vani je trenutno 4 stupnja. Oznake: grijanje, muzejski stan |