Iako je rujan u Zabolandu bio najkisniji rujan od 1912., temperature su ipak bile prihvatljive izmedju 15 i 18 stupnjeva. Pocetkom listopada se vrijeme za divno cudo cak proljepsalo, sto znaci da smo imali cak nekoliko dana za redom sunce, pa se ziva popela cak i na 19 stupnjeva. Medjutim ovog vikenda je doslo do naglog zahladjenja. Hladni zrak sa sjevernog pola je donio dnevne temperature od oko 8 stupnjeva. Po noci mjestimicno i mraz.
Sve to dakako ima utjecaj na sobnu temperaturu mom muzejskom stanu. Nota bene sa jednostrukim staklom sa svih strana. S obzirom da sam od prosle godine poostrio rezim grijanja (ili bolje receno ne grijanja) trenutno se nalazim pred pravim izazovom. Tijekom rujna je sobna temperatura iznosila 18.5 stupnjeva. Grijanje dakako nisam ukljucivao i to je bilo sasvim podnosljivo. Medjutim nakon ovog drasticnog pada vanjske temperature jucer smo se Laura i ja probudili na 16 stupnjeva, a jutros je bilo, i jos uvijek je 15 stupnjeva. Polako razumijete moj izazov. Jutros sam vjezbao , otusirao se, doruckovao (topli caj mmm..) i sada toplo obucen sjedim za kompjuterom. Uglavnom ide, samo su mi prsti malo hladniji. Mogu reci da s ovim temperaturama dobro spavam.
Za narednih par dana najavljene dnevne temperature od oko 6 stupnjeva i tu slijedi pravi izazov. Tek za vikend bi trebalo skociti na 10, a sunce bi trebalo opet doci tek drugog tjedna. Sunce, ako sja cijeli dan, zapravo jedino moze ozbiljno podignuti temperaturu u kuci. Pitanje je hocu li izdrzati do vikenda, ili mozda do drugog tjedna.
Znam da ce jednom doci kraj i morat cu okrenuti termostat, ali tako je zabavno pokusati. Eh da, nezgodno je kaj mi Laura dolazi za vikend. Na kraju krajeva to je moj izazov, a ne njezin. Hmm... mozda uzmem time-out ili bolje reci warm-in.
Vani je trenutno 4 stupnja.
Post je objavljen 13.10.2015. u 11:25 sati.