Ono sto me fascinira na arnhemskoj trznici ovih dan je da iako smo vec pri kraju listopada, prodavaci jos uvijek nude svjeze domace jagode. “Aardbeien! Navali narode. Tri mjerice za 5 eura. Lijepe holandske aardbeien. “ Ponovimo krajem listopada, prave domace zabolandske jagode. Lijepo izgledaju, ali ih ja zaobilazim u sirokom luku, tak da ne znam kakvog su okusa. Staklenarstog vjerojatno.
Jos fascinantije je kaj i nakon svih tih godina, ovdje jos uvijek mogu pronaci novo voce. Voce za koje nisam do tada uopce ni cuo, a kamoli vidio. Tako sam prije dva tjedna prvi put naisao na prekrasni mangistan. Ljubicasti plod, velicine manje jabuke, tvrde i debele ljuske, koja se razreze, a unutra je bijela, malo sluzava, jezgra koja se jede. Okusa nesto izmedju jagode i grozdja. Ak si ti mozete zamisliti. Mangistan dolazi iz Indonezije. No to nije sve, osim prekrasnog mangistana naisao sam po prvi put i na ugli. Ugli su velike i uistinu pomalo ruzne (what’s in the name) mandarine iz Jamajke. Okus je osvjezavajuci, mada nije niti sladak niti kiseo. Pa ti vidi.
Eh da i jos je novost da se na trzistu pojavila nova sorta jabuka. Iz domaceg uzgoja. Nije ni cudo da su Sireve glave jedni od glavnih izvoznika voca i povrca u svijetu. Zato ih je i pogodila ona ruska blokada uvoza voca i povrca iz EU. Doduse prica se da su se vec snasli. Jabuke izvoze u Kinu, a confernece kruske na ruskim trznicama koje navodno dolaze iz Srbije, dolaze zapravo iz... Zabolanda.
Post je objavljen 26.10.2015. u 22:45 sati.