Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

utorak, 28.10.2014.

Vitalstim

Surfao sa po internetu tražeći neku rehabilitaciju za disfagiju ili / ti gutanje. Ponuda je bila deprimirajuća,a ja bi gutao bilo što, osjetiš miri ručka, a znaš da za stolom nema mjesta za tebe. Moji su se svi suzdržavali od komentiranja okusa ručka, kao i mljackanja.
Čekao sam svoju kanticu propasiranog. Prije davanja u peg.Daj mi malo u usta.U bemti što je to fino i taman kad bi još, opet to fakin gušenje. Nije išlo, ali najbliže što sam našao da pomaže rehabilitaciji je Vital stim, to je neka vrst aparatiča, kao tens pa te struja drma i simulira da progutaš. Od svih ukući uredo bih podrignuo, nakon što bi bio natočen sa više od 1000 kalorija, i tako par puta dnevno. Ta
Naravno toga nije bilo i nema u Hrvatskoj( ima u Engleskoj)Do Engleske sam mogao jedino sobnim biciklom koji mi je teta kupila tih dana.
Pisalo je da vozim 24 km/ h, zamišljao sam da sam u finishu utrke za prvo mjesto, a ono se o okrenem , a ja dalje na startu.
Slijedeće što mi je palo na pamet je Nitendo wii, jer sam čitao da on pomaže u rehabilitaciji kod moždanog( u Australiji), pa smo si i to priuštili.
Jedva sam čekao da dođe.Kad smo ga kupili dobili smo samo jedan joistik uz njega…, jupi mogao sam boksati sam protiv sebe, a nikog od ukućana nisam mogao izboksati, jer sam i sam po sebi bio kao da sam na nosilima izašao iz ringa.
Recesija je globalno sve više uzimala maha. Moje liječenje je vodilo u bankrot.., totalno sam bio nesvjestan da je sve podređeno meni.. Rame mi je nabubrilo od svakodnevnih injekcija klivarina. Još sam dobio i serboreu, valjda od stresa. Naravno ljevostrano sam bio šaren kao Dalmatiner. Nema veze idem na more, pa ću to izliječiti.

subota, 25.10.2014.

Ide

Izmjenjivali su se “prijatelji“, bio sam sve sa usamljeniji sa pitanjem što i kako dalje?

Materijalno mi nikad nije bilo bitno, ali kad si narušena zdravlja postane vrlo bitno.
Žiro, tekući ili bilo kakav drugi račun su mi istekli, čak je i kasica prasica u koju sam ubacivao sitno obolila od recesije i propao joj je stomak. Stalno je i u ono vrijeme bilo u novinama. Humanitarna akcija za pomoć , ovom ili onom u potrebi.

Odlučio sam se ići drugačijim putem, ne želeći prositi pomoć i povlačiti se po novinama sa računima za pomoć kojih ni nemam…, imao sam samo jednu želju i plan kako ozdraviti.
Jedan dan mi se javila odvjetnica Natalija da će doći kod mene čim se vrati iz Den Haga..
Prepreku sam sve lakše savladavao i sve sam se lakše penjao do 4 kata,, to je bilo više naopačke pridržavanje uz ogradu, mislim i da bi se tad i puž brže popeo od mene
Naravno bio sam stalno u pratnji nekog. Bojao sam se hodati po vani sa štakom da ne padnem.
Svaki novi metar je bio napredak za mene, jer sam dobio priliku da ga pređem. Relacije od 50-ak metara su mi bile kaoda trčim ultra dugački maraton. Teta Nada me jedan dan nazvala da će mi plaćati dva puta tjedno privatno fizioterapeuta.
Tad sam upoznao Bojanu koja je znala Bobath, to je za Brod vau. Bobath je tehnika kao stvorena za rehabilitaciju nas oduzetih.
Prvi put kad je došla mazala me sa nekim kremicama i masirala. Da sad vidimo što možeš? Prati lijevom rukom moju desnu. Digni ruku na ormarić. Tad sam čuo za riječ tremor. Ruka bi mi bi vibrilala kao pleumatska bušilica, e to je tremor. Dizao sam ruku na visinu 150-160 cm., a napor je bio koda sam nosio vreću cementa od 50 kg u jednoj ruci. To ionako nikad nisam mogao.
Prvih mjeseci su me ljudi dosta zvali na telefon. Pomislio sam i da njega isto razbijem., ali tek sam naučio pisati poruke Tad još nisam znao kontrolirati disanje kod govora. Početak razgovora bi bio – Kako si prijatelju?, dahtanje koda su dobili hot line, a nisam perverznjak. Ide, to mi je bio neki klasični odgovor, koji iza sebe ostavlja masu upitnika tipa, tko ide, kuda ide, što ide. Onda bi obično nastupila tišina, jer je bi vjerojatno sugovornik bio zaprepašten mojim glasom. Čujemo se, bok! Vidimo se na pivu. Još da objašnjavam da ni kap vode ne mogu progutati, stvarno mi nije imalo smisla. Stephen Hawking, jedan od najvećih umova današnjice, koji je sam po sebi čudo što je živ,dokazao je da je iako je totalno neproketan komunikativan, iako još nije dobio Nobelovu nagradu zaslužio ih je 10.
Tko sam ja da kukam, pa imam desnu ruku i još kukam. Bitno je da ide.

četvrtak, 16.10.2014.

Opet guska

6 sati, a ja budan, a nema vizite. Guska je bila pored mene. Nisam mogao vikati…,Sestro donesite mi plastičnu životinju kojoj se piša u usta. Bez uvrede sestra( supruga) je spavala pored mene, sa jedne strane, a guska sa druge.
U pola 7 bi se digao i pravac u kupatilo da gusku ispraznim. Trudio sam se biti tih, dok bi praznio posude sa svojim fiziološkim otpadima.. Toliko sam bio tih da bi sve ukućane probudio. Obično bi se zabio u vrata .Percepcija prostora mi je bila poremečena, pa nisam znao procijeniti koliko su vrata otvorena.
Onda bi slijedilo paljenje tv-a i čekanje Dobro jutro Hrvatska. Tad sam ujutro dobivao tucani phemiton( jedan ujutro, drugi navečer), trebalo mi je samo par godina da skužim da je to narkotik.
Ratovao sam sa PV-om i INR-om; tj zbog zaliska su mi davali martefarin tablete koje se koriste za sprečavanje tromboembolije (krvnih ugrušaka), tj da mi opet neki ugrušak ne pobjegne u mozak, jer bi onda bio oduzetiji nego što već jesam.
Pošto ni to nije dosta bilo onda bi slijedila injekcija Clexana ili/ ti klivarina. Injekciju mi je obično davala supruga.
Napokon onda sam dočeka Dobro jutro Hrvatska, pa čokolino, tankanje sa pola litre i Prosure( mali tetrapak od 250 ml koji može po broju kalorija nahraniti pleme u Somaliji.)
Onda bi ponedjeljkom , srijedom i petkom pozvonila Ivana, moj fizioterapeut. Na početku bi dolazila bez hladnog oružja, sa tlakomjerom i rukavicama. Nakon mjerenja tlaka bio bi spreman za vježbe.
Koeficijent da ću se donekle oporaviti je bio sve veći.

utorak, 14.10.2014.

More

More mi nije bilo ni na kraj pameti te godine. Taman mi je ujutro počela dolaziti u 8 sati fizioterapeut Ivana. Vanja da li si za to da u kolovozu idemo na more, pitala je mama, jer je tad mogla dobit godišnji? Naravno da sam bio za.
Opet sam morao planirati planinarenje, ali tamo je u Dalmaciji, pogotovo na otoku sve na brdu, osim naše kuće koja je niz brdo, ali kad se penješ na brdu je( kako god).
U međuvremenu smo kupili onu sobnu pokretnu klimu. Tako da sam uredno bio klimatiziran.
Javio mi se prvi Hrvoje, da je našao odvjetnika/ cu, koji će me ovih dana nazvati i doći do mene.
Sve sam bolje savladavao stepnice. Desnom rukom sam se držao za lijevi rukohvat. Išao sam i do trgovine. Sjedio bi autu i čekao da se obavi kupovina, kao neki dobar psić. Mogao sam lajati, ali nitko ne bi kužio da lajem. Pas koji laje ne grize, ja sam samo režao i ispuštao neartikulirane zvukove. Nevjerojatno je koliko sam sa sondom bolje pričao. Jedino sam se kužio kad sam bio ljut. Gadno je to kad sam sebe ne možeš skužiti. Kao pravi papučar u potpunosti sam shvatio značenje onog : Da draga, ako treba i u prtljažniku mogu biti.Tj., ne mogu kad ne mogu sam u njega ući , a nikako izaći. Bilo mi je jednostavnije prigovarati svojim kligonskim jezikom, koji nitko nije kužio.
Dva puta tjedno sam čekao tuširanje, ali to tuširanje je bilo pakovanje, da voda ne uđe u peg. Sav upakovan, u vrećice Konzuma, Presoflexa …, ne znam čega već bi ušao kadu. Tuširala me supruga, mislim da je više odljepljivala, nego lijepila. Bio sam kao poklon , samo mi je mašna falila.
Preživio sam najgore ići ću i na more, kud ćeš više.

petak, 10.10.2014.

Sustav

Bio sam sretan, jer sam napokon bio kod kuće. Ručak je na stolu, kad to čuješ osjećaš se grozno, jer znaš da ne možeš za stol sjesti i jesti sa obitelji. Postao sam svjestan svoje ovisnosti o drugima i nesvjestan svojih promjena u ponašanju. Žedan sam, tuširao bi se, obukao bi se, jeo bi, j. bo bi( fali e), a ništa ne možeš bez pomoći drugih.
Čuli smo da ima jedna logopedica u brodskoj bolnici koja se bavi sa problemima gutanja. Ekspresno mi je mama dogovorila da idem kod nje.
U pratnji supruge i mame smo otišli kod nje. Na ulasku sam maksimalno vježbao facijalne mišiće, navukao sam maksimalni osmijeh. Idem kod logopedice koja će mi pomoći da ponovo gutam. Zgrada u kojoj ona radi je pored zaraze, skoro fatalne za mene, gdje šefuje dr.Pandak, također skoro fatalan za mene.( nisam ga tad vidio).
Logopedica je isto navukla osmijeh(zgodna žena). Proučila sam tvoju dokumentaciju, ali ja nemam uvjete i ne mogu ti pomoći da oporaviš gutanje, sa obzirom na tvoje dijagnoze više nečeš gutati. Prevedeno odjebi Vanja! Srušio mi se tad svijet, a mislim također mami i supruzi. Govorila mi je to sa usiljenim smiješkom.
Izašli smo van. Spoznaja da sa 30 godina više nikad nećeš gutati je brutalna i ponižavajuća. Sve te obećane pečenke, morat će pojesti netko drugi. Sa tim se ne mogu pomiriti, gutati ću ja još i kamenje ako treba i bit ću samostalan,bitno je da je uzela uputnicu i garant je razdužila .Bit će bar još jedna piva moja, ako treba i kroz cijev.
Tad nekako počinje i moja jednako bolna bitka sa sporim, socijalno ne osjetljivim i inertnim sustavom, koji robuje hrpi pravilnika i odredaba, koji su pisali ljudi koji vjerojatno nikad nisu bili u doticaju sa ekstremnim situacijama, kao što je narušeno zdravlje( jebeni birokrati).

Sustav

Bio sam sretan, jer sam napokon bio kod kuće. Ručak je na stolu, kad to čuješ osjećaš se grozno, jer znaš da ne možeš za stol sjesti i jesti sa obitelji. Postao sam svjestan svoje ovisnosti o drugima i nesvjestan svojih promjena u ponašanju. Žedan sam, tuširao bi se, obukao bi se, jeo bi, j. bo bi, a ništa ne možeš bez pomoći drugih.
Čuli smo da ima jedna logopedica u brodskoj bolnici koja se bavi sa problemima gutanja. Ekspresno mi je mama dogovorila da idem kod nje.
U pratnji supruge i mame smo otišli kod nje. Na ulasku sam maksimalno vježbao facijalne mišiće, navukao sam maksimalni osmijeh. Idem kod logopedice koja će mi pomoći da ponovo gutam. Zgrada u kojoj ona radi je pored zaraze, skoro fatalne za mene, gdje šefuje dr.Pandak, također skoro fatalan za mene.( nisam ga tad vidio).
Logopedica je isto navukla osmijeh(zgodna žena). Proučila sam tvoju dokumentaciju, ali ja nemam uvjete i ne mogu ti pomoći da oporaviš gutanje, sa obzirom na tvoje dijagnoze više nečeš gutati. Prevedeno odjebi Vanja! Srušio mi se tad svijet, a mislim također mami i supruzi. Govorila mi je to sa usiljenim smiješkom.
Izašli smo van. Spoznaja da sa 30 godina više nikad nećeš gutati je brutalna i ponižavajuća. Sve te obećane pečenke, morat će pojesti netko drugi. Sa tim se ne mogu pomiriti, gutati ću ja još i kamenje ako treba i bit ću samostalan,bitno je da je uzela uputnicu i garant je razdužila .Bit će bar još jedna piva moja, ako treba i kroz cijev.
Tad nekako počinje i moja jednako bolna bitka sa sporim, socijalno ne osjetljivim i inertnim sustavom, koji robuje hrpi pravilnika i odredaba, koji su pisali ljudi koji vjerojatno nikad nisu bili u doticaju sa ekstremnim situacijama, kao što je narušeno zdravlje( .jebeni birokrati).

utorak, 07.10.2014.

Dijagnoza sjeban

Kako je dr. Jasminka rekla svakog dana je sve manje bolilo. Otkrio sam tad društvene mreže.
Facebook, pa svi su tu, ni van više ne moram ići. Počeli su me obilazit “prijatelji“, na početku ih je bilo puno, a sa vremenom je njihov broj opadao. Najugodnije mi je iznenađenje bio Hrvoje( a koliko Hrvoja), sa kojim sam zbog mladenačkog inata i svoje tvrdoglavosti prekinuo komunikaciju. On je kao svoju prethodnicu poslao svoju curu Željku. Valjda mu je bilo teško vidjeti mene, kao i većini.
Dolazili su i odlazili…, ali 4, 5 pravih se do danas vrača. Baba roga sam bio, ali bez surle.Teško mi je bilo i pratit što pričaju, a njima još teže mene, kad sam bio zaokupljen virtualnim.Mislim da bi me tad u Kini bez problema razumijeli Tea je plakala za sisom , a ja za injekcijom, onom XXL veličine
Spustio sam se i drugi puta dolje.. Radna posjeta kod fizijatra je bila super .Ok si ti, ali si totalno ne funkcionalan, valjda liječnici iz pristojnosti ne smiju napisati dijagnozu sjeban.Bar bi mi bili lakše to za skužit, pored tih svih latinskih dijagnoza. Hod uz pridržavanje jedne osobe .Hodao sam kao neki ranjeni boss sa tjelohraniteljom. Obično su bili ženski. Gadafi, je uvijek kao i ja u pratnji imao žene kao i ja tad je još bio živ).
Odobrili su mi fizikalnu terapiju u kući , tri puta tjedno. Budio sam se u 5 ujutro i čekao njegu. Svaku noć sam bio opet u bolnici i te sve slike su mi se ponavljale.
Kad je bio sam dijete, ali imao sam i imam neki oblik bolničkog PTSP-a. Počeo sam planirati kontra

udar, tj. tužbu i koga angažirati. Tužit ću bolnicu, pa kud puklo da, puklo.
Kontaktirao sa jednog od Hrvoja( onog sa početka), da mi nađe nekog odvjetnika za kojeg misli da je dobar…, rekao se javit za koji dan
Problem je kad se rehabitiliraš , što sam bar ja bio izgubljen u vremenu i prostoru. Bar sam mogao proviriti kroz prozor, da vidim poznato meni parkiralište. Kod kuće sam, samo moram uraditi generalku na sebi.

.

petak, 03.10.2014.

Boli

Takav sam se jedva po prvi puta popeo do 4 kata. Legao sam, a onda sve jači bolovi. Boli, kao da te na živo buše. Isprobali smo taj peg. Grozno vidiš rupu cijev kako ti ulazi u stomak. Pri svakom davanju hrane se mora začepiti da dana hrana ne bi izašla natrag. Boli zovi hitnu. Opet su došli nosili su me u nekom kao šatorskom krilu. Dok smo išli niz stepenice, oči su mi ispadale od bolova.
Potpisao sam za peg, pa zar me toliko mora boliti. Opet pravac reanimacija. Dr Jasminka me poslala na snimanje abdomena.
N ta rendgen snimka je pokazala da mi je zrak ušao prilikom zahvata u stomak. Malo će te boliti dok se taj zaostali zrak ne apsorbira. Malo je prevedeno u bolnici puno. Malo ćeš ostati, a ja zaglavim 6 mjeseci.
Stisni zube i nastavi dalje, ali kako stisnuti zube, kad sam već tad bio bez njih pet, šest( prednje mi nisu dirali). Sutra kontrola! Reanimacija mi je bila kao da idem u kuhinju, još su me i nosili do reanimacije. Kad bi i došao do kuhinje. Otvoriš frižider , a ne možeš ništa pojesti, ni popiti, a ono te kulen gleda. Namigneš mu i zatvoriš frižider. Koda sam u muzeju Louvre, možeš gledati, ali ne dirati.
Drndali su me opet, dok sam im ja u sebi nabrajao sve po spisku. Samo da prođu ti bolovi , pa idem kod fizijatra.
Previjanje je bilo čudno.Gledaš svoju rupu u stomaku, a Tea viri iz kinderbeta. Tata mi je alien, mislim da bi bio njezin zaključak , da je tad do njega riječima mogla doći. Ispuštao sam neke neartikulirane zvukove, ni sam sebe nisam kužio, samo sam znao da jebeno boli.. Tea je još sisala, a ja sam čekao da me natoče.
Rekli su mi da mi obroci moraju biti kalorični, pa sam jeo velike količine miksane i propasirane hrane.

Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (4)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)