6 sati, a ja budan, a nema vizite. Guska je bila pored mene. Nisam mogao vikati…,Sestro donesite mi plastičnu životinju kojoj se piša u usta. Bez uvrede sestra( supruga) je spavala pored mene, sa jedne strane, a guska sa druge.
U pola 7 bi se digao i pravac u kupatilo da gusku ispraznim. Trudio sam se biti tih, dok bi praznio posude sa svojim fiziološkim otpadima.. Toliko sam bio tih da bi sve ukućane probudio. Obično bi se zabio u vrata .Percepcija prostora mi je bila poremečena, pa nisam znao procijeniti koliko su vrata otvorena.
Onda bi slijedilo paljenje tv-a i čekanje Dobro jutro Hrvatska. Tad sam ujutro dobivao tucani phemiton( jedan ujutro, drugi navečer), trebalo mi je samo par godina da skužim da je to narkotik.
Ratovao sam sa PV-om i INR-om; tj zbog zaliska su mi davali martefarin tablete koje se koriste za sprečavanje tromboembolije (krvnih ugrušaka), tj da mi opet neki ugrušak ne pobjegne u mozak, jer bi onda bio oduzetiji nego što već jesam.
Pošto ni to nije dosta bilo onda bi slijedila injekcija Clexana ili/ ti klivarina. Injekciju mi je obično davala supruga.
Napokon onda sam dočeka Dobro jutro Hrvatska, pa čokolino, tankanje sa pola litre i Prosure( mali tetrapak od 250 ml koji može po broju kalorija nahraniti pleme u Somaliji.)
Onda bi ponedjeljkom , srijedom i petkom pozvonila Ivana, moj fizioterapeut. Na početku bi dolazila bez hladnog oružja, sa tlakomjerom i rukavicama. Nakon mjerenja tlaka bio bi spreman za vježbe.
Koeficijent da ću se donekle oporaviti je bio sve veći.
Post je objavljen 16.10.2014. u 15:14 sati.