Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vkrnic

Marketing

Ide

Izmjenjivali su se “prijatelji“, bio sam sve sa usamljeniji sa pitanjem što i kako dalje?


Materijalno mi nikad nije bilo bitno, ali kad si narušena zdravlja postane vrlo bitno.
Žiro, tekući ili bilo kakav drugi račun su mi istekli, čak je i kasica prasica u koju sam ubacivao sitno obolila od recesije i propao joj je stomak. Stalno je i u ono vrijeme bilo u novinama. Humanitarna akcija za pomoć , ovom ili onom u potrebi.

Odlučio sam se ići drugačijim putem, ne želeći prositi pomoć i povlačiti se po novinama sa računima za pomoć kojih ni nemam…, imao sam samo jednu želju i plan kako ozdraviti.
Jedan dan mi se javila odvjetnica Natalija da će doći kod mene čim se vrati iz Den Haga..
Prepreku sam sve lakše savladavao i sve sam se lakše penjao do 4 kata,, to je bilo više naopačke pridržavanje uz ogradu, mislim i da bi se tad i puž brže popeo od mene
Naravno bio sam stalno u pratnji nekog. Bojao sam se hodati po vani sa štakom da ne padnem.
Svaki novi metar je bio napredak za mene, jer sam dobio priliku da ga pređem. Relacije od 50-ak metara su mi bile kaoda trčim ultra dugački maraton. Teta Nada me jedan dan nazvala da će mi plaćati dva puta tjedno privatno fizioterapeuta.
Tad sam upoznao Bojanu koja je znala Bobath, to je za Brod vau. Bobath je tehnika kao stvorena za rehabilitaciju nas oduzetih.
Prvi put kad je došla mazala me sa nekim kremicama i masirala. Da sad vidimo što možeš? Prati lijevom rukom moju desnu. Digni ruku na ormarić. Tad sam čuo za riječ tremor. Ruka bi mi bi vibrilala kao pleumatska bušilica, e to je tremor. Dizao sam ruku na visinu 150-160 cm., a napor je bio koda sam nosio vreću cementa od 50 kg u jednoj ruci. To ionako nikad nisam mogao.
Prvih mjeseci su me ljudi dosta zvali na telefon. Pomislio sam i da njega isto razbijem., ali tek sam naučio pisati poruke Tad još nisam znao kontrolirati disanje kod govora. Početak razgovora bi bio – Kako si prijatelju?, dahtanje koda su dobili hot line, a nisam perverznjak. Ide, to mi je bio neki klasični odgovor, koji iza sebe ostavlja masu upitnika tipa, tko ide, kuda ide, što ide. Onda bi obično nastupila tišina, jer je bi vjerojatno sugovornik bio zaprepašten mojim glasom. Čujemo se, bok! Vidimo se na pivu. Još da objašnjavam da ni kap vode ne mogu progutati, stvarno mi nije imalo smisla. Stephen Hawking, jedan od najvećih umova današnjice, koji je sam po sebi čudo što je živ,dokazao je da je iako je totalno neproketan komunikativan, iako još nije dobio Nobelovu nagradu zaslužio ih je 10.
Tko sam ja da kukam, pa imam desnu ruku i još kukam. Bitno je da ide.


Post je objavljen 25.10.2014. u 16:22 sati.