Surfao sa po internetu tražeći neku rehabilitaciju za disfagiju ili / ti gutanje. Ponuda je bila deprimirajuća,a ja bi gutao bilo što, osjetiš miri ručka, a znaš da za stolom nema mjesta za tebe. Moji su se svi suzdržavali od komentiranja okusa ručka, kao i mljackanja.
Čekao sam svoju kanticu propasiranog. Prije davanja u peg.Daj mi malo u usta.U bemti što je to fino i taman kad bi još, opet to fakin gušenje. Nije išlo, ali najbliže što sam našao da pomaže rehabilitaciji je Vital stim, to je neka vrst aparatiča, kao tens pa te struja drma i simulira da progutaš. Od svih ukući uredo bih podrignuo, nakon što bi bio natočen sa više od 1000 kalorija, i tako par puta dnevno. Ta
Naravno toga nije bilo i nema u Hrvatskoj( ima u Engleskoj)Do Engleske sam mogao jedino sobnim biciklom koji mi je teta kupila tih dana.
Pisalo je da vozim 24 km/ h, zamišljao sam da sam u finishu utrke za prvo mjesto, a ono se o okrenem , a ja dalje na startu.
Slijedeće što mi je palo na pamet je Nitendo wii, jer sam čitao da on pomaže u rehabilitaciji kod moždanog( u Australiji), pa smo si i to priuštili.
Jedva sam čekao da dođe.Kad smo ga kupili dobili smo samo jedan joistik uz njega…, jupi mogao sam boksati sam protiv sebe, a nikog od ukućana nisam mogao izboksati, jer sam i sam po sebi bio kao da sam na nosilima izašao iz ringa.
Recesija je globalno sve više uzimala maha. Moje liječenje je vodilo u bankrot.., totalno sam bio nesvjestan da je sve podređeno meni.. Rame mi je nabubrilo od svakodnevnih injekcija klivarina. Još sam dobio i serboreu, valjda od stresa. Naravno ljevostrano sam bio šaren kao Dalmatiner. Nema veze idem na more, pa ću to izliječiti.
Post je objavljen 28.10.2014. u 17:05 sati.