Pregled posta

Sustav

Bio sam sretan, jer sam napokon bio kod kuće. Ručak je na stolu, kad to čuješ osjećaš se grozno, jer znaš da ne možeš za stol sjesti i jesti sa obitelji. Postao sam svjestan svoje ovisnosti o drugima i nesvjestan svojih promjena u ponašanju. Žedan sam, tuširao bi se, obukao bi se, jeo bi, j. bo bi( fali e), a ništa ne možeš bez pomoći drugih.
Čuli smo da ima jedna logopedica u brodskoj bolnici koja se bavi sa problemima gutanja. Ekspresno mi je mama dogovorila da idem kod nje.
U pratnji supruge i mame smo otišli kod nje. Na ulasku sam maksimalno vježbao facijalne mišiće, navukao sam maksimalni osmijeh. Idem kod logopedice koja će mi pomoći da ponovo gutam. Zgrada u kojoj ona radi je pored zaraze, skoro fatalne za mene, gdje šefuje dr.Pandak, također skoro fatalan za mene.( nisam ga tad vidio).
Logopedica je isto navukla osmijeh(zgodna žena). Proučila sam tvoju dokumentaciju, ali ja nemam uvjete i ne mogu ti pomoći da oporaviš gutanje, sa obzirom na tvoje dijagnoze više nečeš gutati. Prevedeno odjebi Vanja! Srušio mi se tad svijet, a mislim također mami i supruzi. Govorila mi je to sa usiljenim smiješkom.
Izašli smo van. Spoznaja da sa 30 godina više nikad nećeš gutati je brutalna i ponižavajuća. Sve te obećane pečenke, morat će pojesti netko drugi. Sa tim se ne mogu pomiriti, gutati ću ja još i kamenje ako treba i bit ću samostalan,bitno je da je uzela uputnicu i garant je razdužila .Bit će bar još jedna piva moja, ako treba i kroz cijev.
Tad nekako počinje i moja jednako bolna bitka sa sporim, socijalno ne osjetljivim i inertnim sustavom, koji robuje hrpi pravilnika i odredaba, koji su pisali ljudi koji vjerojatno nikad nisu bili u doticaju sa ekstremnim situacijama, kao što je narušeno zdravlje( jebeni birokrati).


Post je objavljen 10.10.2014. u 09:46 sati.