Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

utorak, 07.10.2014.

Dijagnoza sjeban

Kako je dr. Jasminka rekla svakog dana je sve manje bolilo. Otkrio sam tad društvene mreže.
Facebook, pa svi su tu, ni van više ne moram ići. Počeli su me obilazit “prijatelji“, na početku ih je bilo puno, a sa vremenom je njihov broj opadao. Najugodnije mi je iznenađenje bio Hrvoje( a koliko Hrvoja), sa kojim sam zbog mladenačkog inata i svoje tvrdoglavosti prekinuo komunikaciju. On je kao svoju prethodnicu poslao svoju curu Željku. Valjda mu je bilo teško vidjeti mene, kao i većini.
Dolazili su i odlazili…, ali 4, 5 pravih se do danas vrača. Baba roga sam bio, ali bez surle.Teško mi je bilo i pratit što pričaju, a njima još teže mene, kad sam bio zaokupljen virtualnim.Mislim da bi me tad u Kini bez problema razumijeli Tea je plakala za sisom , a ja za injekcijom, onom XXL veličine
Spustio sam se i drugi puta dolje.. Radna posjeta kod fizijatra je bila super .Ok si ti, ali si totalno ne funkcionalan, valjda liječnici iz pristojnosti ne smiju napisati dijagnozu sjeban.Bar bi mi bili lakše to za skužit, pored tih svih latinskih dijagnoza. Hod uz pridržavanje jedne osobe .Hodao sam kao neki ranjeni boss sa tjelohraniteljom. Obično su bili ženski. Gadafi, je uvijek kao i ja u pratnji imao žene kao i ja tad je još bio živ).
Odobrili su mi fizikalnu terapiju u kući , tri puta tjedno. Budio sam se u 5 ujutro i čekao njegu. Svaku noć sam bio opet u bolnici i te sve slike su mi se ponavljale.
Kad je bio sam dijete, ali imao sam i imam neki oblik bolničkog PTSP-a. Počeo sam planirati kontra

udar, tj. tužbu i koga angažirati. Tužit ću bolnicu, pa kud puklo da, puklo.
Kontaktirao sa jednog od Hrvoja( onog sa početka), da mi nađe nekog odvjetnika za kojeg misli da je dobar…, rekao se javit za koji dan
Problem je kad se rehabitiliraš , što sam bar ja bio izgubljen u vremenu i prostoru. Bar sam mogao proviriti kroz prozor, da vidim poznato meni parkiralište. Kod kuće sam, samo moram uraditi generalku na sebi.

.

07.10.2014. u 09:42 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (4)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo