Usputne bilješke

06.01.2025., ponedjeljak

Dine sjećanja

U zadnjih petnaest godina vrijeme oko Nove godine za mene je obično rezervirano za posjet Đurđevcu. Povod tome je revijalna košarkaška utakmica što se u to vrijeme tamo igra. Nekoliko generacija bivših igrača KK Mladost Đurđevac okupi se u dvorani i u dobrom raspoloženju odmjeri snage na parketu. Prilika je to zapravo za viđenje i druženje odnosno podsjećanje na vrijeme u kojem su košarku aktivno igrali. Početkom devedesetih u Đurđevcu sam živio i nekoliko sezona u klubu trenirao i igrao. Te godine ostale su mi u lijepom sjećanju i rado ih u ovoj prilici zajedno sa ostalima evociram. U ovu sunčanu nedjelju u društvu mlađeg sinovca J. potegnuo sam u Podravinu još jednom zakratko oživjeti u sebi košarku i sve blijeđe uspomene na Mladost i mladost.

Krećemo odmah iza ručka oko jedan kako bi za dana stigli. U dobrom raspoloženju glasno slušamo muziku dok presjecamo sela stisnuta uz magistralu. Iz arhive smo izvukli već zaboravljene stare cd-e Riblje čorbe i Zabranjenog pušenja koji nam po putu čine izvrsnu muzičku kulisu. Dok brbljamo i pjevušimo vrijeme brzo prolazi. Naš mali češki karavan suvereno plovi zavojitom cestom što nam ulijeva sigurnost i stvara dobar putni osjećaj. Krajcamo Bjelovar i Bilogoru da bi nam se pred sam cilj najednom pred očima rasprostrla podravska ravnica. Horizont tog krajolika kao da je kreirala viša sila koja je na raspolaganju imala kilometarski dugačko ravnalo.

Odmah po dolasku odlučujemo posjetiti đurđevačke peske odmilja zvane hrvatskom Saharom. To je lokalitet kraj ceste za Kalinovac obilat žuto-smeđim pjeskom iz kojeg raste specifično raslinje. Ovaj put na sjenovitm djelovima prošaran je krpama tankog snježnog pokrova što mu dodatno daje na živopisnosti. Dok hodamo cipele nam propadaju u prhki snijeg i sipki pjesak pa žalimo što nije ljeto da ga možemo bosi prehodati i osjetiti među prstima. Trava i razbacani grmovi što iz njega strše kao da su presađeni iz Arizone ili New Mexica. Hodajući se zabavljamo u neuspješnim pokušajima detektiranja različitih životinjskih tragova. Na prvu se činilo da se radi o psu. Minutu kasnije izgledalo je da divlje svinje onuda marširaju. Iza zavoja je već mogla biti srna. Na kraju lakonski zaključujemo kako se sigurno radi o pustinjskoj nemani. A to biće, opće je poznato, u stanju je manipulirati tragovima što kod ljudi može uzrokovati fatamorganu.

Nakon pustinjskog mini-trackinga svraćamo kod prijatelja S. On nas ugošćuje doma, pa uz čašicu razgovora pretresamo aktualnosti i pikamo po uspomenama dobrano prekrivenim talogom godina. Nešto kasnije S. nam pokazuje okućnicu i dvorište u kojem je njegov pokojni otac početkom devedesetih otvorio autopraonicu. Na tom mjestu nas nekolicina srednjoškolaca frendova okupljali smo se i pomagali u pranju i čišćenju onodobnih prometala nemalo im se diveći. Bilo mi je to prvo iskustvo u poslu za koji ću tek kasnije naučiti kako spada u sferu takozvanih uslužnih djelatnosti. Kad danas vidim da netko samo ofrlje isplahne auto i mokrog ga istjera na cestu poželim ga navuči za uši i edukativno zagnjaviti pričom o praonici na Peskima gdje se radilo brzo i temeljito i nije bilo nezadovoljnih mušterija.

Finale našeg izleta u, mogu slobodno reći, stari kraj doslovno se odigralo u dvorani. Tamo na tribinama zauzimamo centralnu poziciju i pratimo revijalni i prije svega prijateljski ogled mlađih i starijih veterana. Za starije sam prethodnih godina i sam znao kratko zaigrati. Ovaj put odolijevam iskušenju pravdajući se sam sebi činjenicom kako u zadnjih godinu dana nisam pošteno potrčao. Iako također izvan takozvanog redovnog trenažnog procesa ostali akteri ove priče prezentiraju nam tečnu i povremeno atraktivnu košarku. J. se u tim trenutcima iskreno interesira za tu elegantnu igru, za ljude koje gledamo, tradiciju što iza toga stoji i to mi stvara ugodan osjećaj zadovoljstva.

Na povratku vozimo kroz mrklinu zimske noći oprezno mileći po vlažnoj cesti. Među cd-ima piknemo Arsena što se pokaže kao pun pogodak. Slušajući ga u mraku skoro do Ivanića zbrajamo dojmove govoreći malo. Dok pratim cestu šibenski genije neponovljivo originalnim stihovima golica mi nostalgičnu maštu. A sjetne melodije kao refuli vjetra oblikuju pjesak u mislima da se tako slikovoto izrazim. Od njega će barem na jedan dan osvanuti dine sjećanja.

- 14:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2025  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (3)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (1)
Srpanj 2024 (4)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (2)
Siječanj 2024 (2)
Listopad 2022 (1)
Rujan 2022 (4)
Kolovoz 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Ožujak 2022 (2)
Siječanj 2022 (4)
Svibanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (1)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (5)
Ožujak 2020 (5)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (13)
Svibanj 2018 (18)
Travanj 2018 (13)
Ožujak 2018 (22)
Veljača 2018 (15)
Siječanj 2018 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovo su bilješke o koječemu i razmišljanja potaknuta istim.