Usputne bilješke

Posljednjeg dana boravka na Vlašiću krenuh na mali planinarski pohod prema Paljeniku, vrhu te planine na 1943 mnv. Društvo i podrška bio mi je moj mlađi klinac, osmogodišnjak, drugašić. Stariji je procijenio da bi za njega to možda predstavljalo veliki napor, pa je u startu odustao. Početak našeg otprilike trosatnog hodanja bio je na oko 1500 mnv. Odlučno krećemo i pratimo označenu stazu koja se na dijelovima vrlo strmo uspinje. Krajolik se brzo mijenja i od pašnjaka prošaranih pokojim stablom, pretvara se u škrti kamenjar ispunjen suhom, polegnutom, planinskom travom. Na sjenovitim dijelovima dočekuje nas duboki snijeg kroz koji propadamo, ponekad i do koljena. Kako napredujemo, pucaju su sve bolji vidici, ali izazov koji smo si postavili, čini se sve većim. Kad prilikom jednog kraćeg odmora vidimo ptice u letu duboko ispod nas, zadovoljno konstatiramo kako smo visoko dobacili. Osim, okoliša intenzivno se mijenjaju i vremenske prilike, pa se tako odjednom nađemo ispod oblaka, koji se prijeteći nadvija nad našim glavama, dok istovremeno počinje puhati neugodan vjetar. Na otprilike 1700 mnv, na pola planiranog puta, slušamo savjete iskusnih planinara i odlučujemo se za nimalo lagan povratak. Oprezno se spuštamo niz strme krševite padine, osobito pazeći na varljivi, mekani snijeg, ispod kojeg se krije ošro kamenje. Ipak brže napredujemo u povratku, pa na vrijeme zadovoljni dolazimo na sigurnu startnu poziciju, gdje se nagrađujemo obilnim ručkom i odmorom. Na toplom rezimiramo dojmove i pregledavamo fotografije, praveći već plan za neko naredno slično iskustvo.