Usputne bilješke

Vikend mi je zbog raznih obaveza prošao bez vožnje na biciklu, pa sam odlučio nadoknaditi to u ponedjeljak poslije podne. Spakirao sam sportsku biciklističku odjeću, na samom kraju radnog vremena se preobukao i odmah nakon posla krenuo iz Ivanić-Grada prema Dubrovčaku Lijevom i Savi. Vrijeme je bilo sunčano i pomalo vruće, ali unatoč tome uhvatio sam dobar ritam i u gotovo meditativnom okretanju pedala pustio misli da traže neki nasumično odabrani smjer i smisao. Kratko sam radi osvježenja odmarao na poznatim punktovima i za otprilike sat i pol stigao u Sisak.

Odmah po dolasku na sisačku šetnicu smjestio sam se na terasu Siscia jazz cluba koji je bio cilj mojeg malog biciklističkog izleta. Tu sam u ugodnoj atmosferi guštao kavu, a nakon nje i pivo, uvjeravajući sebe da je to dobro za opuštanje mišića. Slušajući dobru glazbu upijao sam energiju tog posebnog mjesta, koje sam otkrio prije nepune dvije godine došavši na koncert jednog američkog blues glazbenika. Nakon toga nisam bio gost Siscia jazz cluba, ali ponovni interes za to mjesto pobudio se nakon što sam na jednoj biciklističkoj vožnji moslavačkim cestama upoznao prijatelja D. i nakon toga pročitao njegovu vrlo zanimljivu knjigu "Pogled na jazz Zapisi iz jazz svemira", koja pruža obilje zanimljivih informacija o jazz glazbi , a sisački klub i njegov vlasnik, koji je i sam jaz glazbenik i izvrstan gitarist, zauzimaju u knjizi, čini mi se, posebno mjesto. Na odlasku sam kratko razgovarao s konobarom kojem sam obećao da ću ovo ljeto svakako doći na barem jedan od koncerata u sklopu Siscia jazz festivala. Sisak je grad u koji rado navraćam. Ima vrlo bogatu povijest, smješten je na tri rijeke Odra, Kupa i Sava. Posebno je primamljiva i oku ugodna zelenkasta Kupa koja pred sam kraj svojeg toka, prije nego što će se spojiti sa većom i moćnijom Savom, prolazi kroz ovaj lijepi grad. Za ljetnih vrućina Siščani se u njoj kupaju, što je vrlo zanimljiv i živopisan prizor. Kraj nje je lijepa i uvijek živa šetnica koja počinje kraj starog mosta. On je uz stari grad možda i najprepoznatljiviji simbol grada.

Na povratku sam osvježen kavom i ohrabren pivom tiskao pedale vozeći po lokalnom putu koji prati Savu. Na dijelovima cesta ide po nasipu uz samu rijeku, a na mjestima se od nje diskretno udaljava i prolazi između polja koja vrijedni Posavci obrađuju svojim traktorima. Sela kroz koja prolazi su u dobroj mjeri prazna i čini mi se da je u njima vidljiva dugogodišnja ekonomska i demografska stagnacija. Iznimka je možda Martinska Ves koja se može podičiti krasnim visećim mostom koji prekoračuje Savu i čini jednu vrlo zanimljivu kulisu izdaleka vidljivu. Ono što me privlači lokalnim cestama uz Savu je lijep ravničarski krajolik koji ih ukružuje i rijedak automobilski promet, pa je vožnja bicklom ugodna.

Po povratku sam nakon obilne večere koja je trebala nadoknaditi potrošenu energiju i sublimiranja dojmova, završio s čitanjem izvrsne knjige bosanskog pisca trenutno nastanjenog u Washingtonu Semezdina Mehmedinovića "Me'med, crvena bandana i pahuljica" u kojoj na jedan vrlo suptilan način autor opisuje situacije u kojima su se našli on i njegova supruga nakon srčanog udara koji je zadesio njega, odnosno moždanog koji je kod nje prouzrokovao gubitak dijela pamćenja. Tu je i dio u kojem tematizira odnos sa sinom s kojim putuje da bi ovaj fotografirao prizore noćnog neba iznad pustinje. Kao i u drugom njegovim tekstovima prisutna je doza jedne ugodne melankolije koja je naizgled tuga kao dobar blues, ali dok čitaš ili slušaš osjećaš se dobro.