četvrtak, 29.05.2014.
33 perfektno uhvaćena trenutka
Evo jedne kolekcije od 33 fotografije perfektno uhvaćenih trenutaka koje su fotografije učinili neponovljivima, i nadasve duhovitima...
33 More Perfectly Timed Photos
srijeda, 28.05.2014.
Povijest u slikama
Još malo rijetkih, slabo poznatih fotografija iz povijesti...
69 Rare Historical Photographs You've Probably Never Seen
utorak, 27.05.2014.
"Teleportacija"
Još malo skrivene kamere na fotografski način...
subota, 24.05.2014.
Zamjena uzroka i posljedice
Zamjena uzroka i posljedice je u službi racionalizacije je pokušaj opravdavanja i/ili prebacivanja odgovornosti za neki događaj ili situaciju sa stvarnog počinitelja, odnosno faktora koji je tu situaciju izravno uzrokovao, na žrtvu te situacije, pogotovo kada se ta situacija uopće ne bi ni dogodila da nije bilo tog faktora koji ju je uzrokovao.
Ta pojava je gotovo svakodnevna, a najčešće je koriste upravo oni koji na neki način odobravaju dotičnu situaciju (koliko god možda tvrdili suprotno).
Evo samo par primjera takvih idiotskih "argumenata":
Npr. Kada neki čovjek siluje neku djevojku, odmah se javljaju oni koji tvrde da je "ona sama kriva što ju je netko silovao, zbog njenog načina odjevanja"
Ili npr, netko nekoga namjerno gurne pod vlak, i onda se nađu oni koji tvrde da je "zapravo ovaj gurnuti kriv", jer da "što je imao stajati na peronu tako blizu vlakova."
Ili nekoga pogodi zalutali metak, pa se tvrdi da "nije kriv onaj tko je pucao" nego "pogođeni, jer što je stajao tamno gdje je stajao."
Itd...
Naravno, ne treba spominjati kako se u komentarima ispod medijskih napisa o nedavnom slučaju guranja fotoreportera u Manduševac javilo jako puno onih koji su upravo situaciju shvaćali i komentirali na takav način - kao "nisu kriva ta dva maturanta koji su ga gurnuli i napravili 100.000 kuna štete", nego "taj reporter jer je (umetni po želji: stajao preblizu fontane / uopće išao fotografirati Norijadu/ nešto treće.)"
Poanta je da ovaj ne bi završio u fontani da ga ova dvojica nisu gurnuli. Sve ostalo, čime se pokušava opravdati postupak ove dvojice, su gluposti na razini upravo gore navedenih primjera...
I da, sad još samo treba vidjeti hoće li se naći neki idiot izvali idiotariju u stilu "što su ovi na poplavljenim područjima gradili kuće tamo gdje bi se mogla dogoditi takva poplava"...
četvrtak, 22.05.2014.
Vivian Maier
srijeda, 21.05.2014.
Fotografski natječaji koje treba izbjegavati!
[proširena i dorađena verzija teksta originalno objavljena u sklopu jednog drugog teksta (OVDJE). ]
Danas, kada fotografa (i "fotografa") ima više no ikad, isto tako pojavljuje i mnoštvo najrazličitijih fotografskih natječaja. Međutim, dok na prvi pogled više-manje svi natječaji djeluju privlačno za ljude koji su jako uvjereni u svoje fotogafske sposobnosti, ipak po pitanju samih natječaja nije sve sjajno i bajno. Postoje fotografski natječaji koje je, iz nekih vrlo konkretnih razloga, zapravo bolje izbjegavati u širokom luku:
1. NATJEČAJI GDJE O POBJEDNIKU ODLUČUJE PUBLIKA
Postoje fotografski natječaji gdje o pobjedniku ne odlučuje nepristrani žiri sasatvljen od fotografa, slikara, povjesničara umjetnosti i ljudi drugih sličnih kompetentnih profesija, već o pobjedniku odlučuju isključivo glasovi publike.
Za takve natječaje je karakteristično to da su najčešće "on-line", odnosno da su sve (ili gotovo sve) poslane fotografije vidljve javnosti čitavo vrijeme trajanja natječaja, iz prostog razloga kako bi publika mogla glasati za svoga "favorita", odnosno "lajkati" njihovu fotku.
Međutim tu postoji veliki problem u tome što na takvim natječajima uglavnom neće pobjediti objektivno najkvalitetnija fotografija, već gotovo sigurno fototografija onog autora koji je poslao svoj rad na natječaj, te nakon toga uspio mobilizirati najviše prijatelja, rodbine, susjeda i kolega da glasaju (tj. "lajkaju") baš za njegov rad, a koji u krajnjoj mjeri može biti i neka totalna bezvezarija.
S druge strane, oni koji na ovakve natječaje stvarno pošalju vrhunske radove, ali niti žele niti imaju koga angažirati da im "na silu" ide "lajkati" sliku, moraju se pomiriti da nemaju nikakve šanse za pobjedu.
2. NATJEČAJI SA NEBULOZNIM PRAVILIMA SUJDELOVANJA
Svaki fotografski natječaj ima određena pravila sudjelovanja, na koja sudionici automastki pristaju čim pošalju svoj rad. Naime, uz obavezu na svim natječajima da je pošiljatelj rada ujedno i autor, uz eventualne uvijete da fotografija nije prije objavljivana i tome slično, u većini stoji i stavka da se organizatorima prepušta pravo na reproduciranje slike u publikacijama, novinma i sličnim mjestima za potrebe koje su usko vezane uz sam natječaj. Međutim, tu se stvari ponekad znaju itekako zakomplicirati...
Na nekim natječajima, u uvjetima natječaja stoji to da autor slanjem fotografija u potpunosti prepušta pravo na korištenje fotografija organizatoru i izvan okvira samog natječaja, bez ikakve naknade, za bilo koju svrhu, uklučujući i komercijalnu (ili nešto u tom stilu), a to je zapravo samo "recept" kojime si organizator na "jeftin način" (zapravo besplatno) pokušava osigurati veliku zalihu odgovarajućih fotografija.
Isto tako bilo je natječaja na temu ulične i dokumentarne fotografije gdje su organizatori (i to pod sankcijom diskvalifikacije sa natječaja) zahtjevali od autora da za svaku poslanu fotografiju na kojoj su ljudi moraju poslati i potpisan "model release" od svake osobe koja se nalazi na slici, a što je naravno nemoguće (valjda imbecili od takvih organizatora očekuju da svaki fotograf nakon okinute fotografije trči za svima koji su mu se našli u kadru, ili da npr. ode tražiti neku specifičnu osobu u grad od nekoliko milijuna ljudi jer baš tu fotografiju želi poslati na natječaj!?)
Ovakvih bisera ima još... no općenito, čim uvjeti natječaja zvuče u najmanju ruku čudno, ili su su pak zbunjujući, to je zapravo znak za oprez.
3. "ONE-MAN-SHOW"
"One-man-show" su natječaji gdje pristigle fotografije ocjenjuje samo jedna osoba, a koja je istovremeno i organizator samog natječaja.
To je ujedno i glavni problem u takvoj vrsti natječaja, jer je vrlo velika mogućnost da će pobjediti onaj autor koji slučajno (ili "slučajno") pogodi upravo ono što subjektivno odgovara ocjenjivaču, a ne onaj autor tko napravi i pošalje objektivno najbolju fotografiju. Isto tako, može se dogoditi da "pobjednik", bez obzira na kvalitetu radova, bude neki rođak ili prijatelj, ili pak neki autor koji se karakterom ili imidžem svidi ocjenjivaču...
4. NATJEČAJI SA (PRE)VISOKOM KOTIZACIJOM
Za sudjelovanje na nekim natječajima plaća se kotizacija, tj. "ulaznica" na natječaj. Kotizacija se plaća ili po svakoj prijavljenoj fotografiji, dok na drugima autor plaća kotizaciju bez obzira na broj prijavljenih fotografija. Taj novčani iznos može biti manji ili veći, no problem je da se ponekad upravo pomoću kotizacije pokrivaju troškovi nagradnog fonda i organizacije. Pogotovo ako organizatori natječaja nemaju nikakve sponzore, a nagrada za pobjednika natječaja je novčana.
Naime, kod takvih se natječaja (sa previsokom kotizacijom) gotovo uvijek fond nagrada podmiruje upravo novcem od kotizacija, s time da sav višak novca od kotizacija ide u džep organizatora. Za sve učesnike, osim za pobjednika (ili eventualno prvih nekoliko mjesta), takvi natječaji su efikasno bacanje novca.
I na kraju, jedan link:
Foto natječaji ili Kako za male pare skupiti hrpu fotki
nedjelja, 18.05.2014.
Djeca-radnici
subota, 17.05.2014.
Fotoreporter u Manduševcu - nastavak
Fotoreporter u Manduševcu
Ispod medijskih napisa vezanih za jučerašnje guranje fotoreportera u Manduševac, u komentarima popjavili i "znalci" od pišući svakojake idiotarije - Od toga da je "nemoguće da foto oprma toliko košta", zatim da je ta oprema "smeće ako ne može podnjeti malo vode", pa do toga da "što ovaj ima snimati maloljetnice radi senzacionalizma", te raznih drugih sličnih komentara u službi opravdavanja ove dvojice huligana koji su gurnuli reportera u fontanu, te svojevrsnog demoniziranja tog istog fotoreportera...
Krenimo redom...
VRIJEDNOST OPREME
Ako se bolje pogleda, reporter na sebi ima dva fotoaparata. S obzirom da se radi o fotoreporteru, vrlo vjerojatno se radi o aparatima Nikon D3 ili D4, kojima je nabavna cijena (samog tijela aparata) oko 30.000-40.000kn. Dakle to pomnožiti sa dva i već se u startu dobije cifra od 60.000-80.000kn.
Na jednom aparatu je tele-zoom (zoom objektiv u telefoto rasponu), a na drugom široki zoom objektiv. Oba su objektivi velikog otvora blende što čini te objektive skupljima. Prosječna cijena takvih objektiva je oko 10.000-15.000kn, ako ne i više... Pomnožiti sa 2, i dobije se 20.000-30.000kn. Kada se eto zbroji sa prethodnom stavkom iznos je već 80-110.000kn. Tu su naravno zasigurno i drugi komadi opreme koje ovaj ima sa sobom, u ruksasku (bljeskalice i slično...).
Je li sada jasnije kako oprema može koštati toliko? Za one koji tvrde da je "nemoguće"..
OTPORNOST NA VODU
Kako su igitalni fotoaparati i objektivi prepuni elektronike, tako im je voda (i vlaga) zapravo najgori neprijatelj.
Većina fotoaparata iz "profesionalnog" ranga danas je "weather sealed". Odnosno, "zadihtano", kako bi bili otporniji na nepovoljne vremenske uvijete (kišu, snijeg...). Međutim, to što je neki aparat "zadihtan", te može podnijeti to da bude malo namočen od kiše ili snijega (da se voda kapilarnim putem ne uvuče u unutrašnjost na spojevima i tipkama), ne znači da je u potpunosti vodonepropustan u smislu da se njime smije pod vodu! Ista stvar vrijedi i za objektive.
"MALOLJETNICE I SENZACIONALIZAM"
Već je poznato koliko se ad hoc argumentima uvijek može izmisliti nešto kako bi se na licu mjesta opravdao vlastiti stav ili nekoga, iako ta ad hoc tvrdnja nema gotovo nikakve činjenične ni logičke potpore. U ovom slučaju samo služi (već standardnom) demoniziranju fotoreportera... Tako se ispod filmića na YouTube-u čak našao jedan idiot koji je u tu svrhu nazvao fotoreportera "pedofilom".
Štoviše, svi oni koji traže opravdanja za huliganizam zapravo su vrlo vjerojatno sami huligani.
Fotoreporter u Manduševcu
Na jučerašnjoj Norijadi u Zagrebu, dogodio se incident u kojem je nastradao fotoreporter agencije Pixsell, točnije, njegova oprema.
(screenshot, Youtube)
Naime, dvojica maturnata su za vrijeme Norijade gurnula u Manduševac fotoreportera agencije Pixsell, i time mu uništili fotografsku i računalnu opremu vrijednu cca 100.000kn. Iako su počinitelji nakon toga pobjegli, postoji video zapis samog događaja.
Šteta 100.000 kuna: Maturanti su gurnuli fotografa u fontanu
Maturanti prouzročili štetu od 100.000 kuna!
VIDEO: Novinar Pixsella završio u fontani na norijadi u Zagrebu
Ako netko prepoznaje počinitelje (screenshot), svaka informacija je dobrodošla, kako bi se od dotičnih naplatila šteta!
četvrtak, 15.05.2014.
Zašto su fotografi toliko "skupi"?
Iako sam već ranije pisao o tome zašto rad profesionalnih fotografa košta toliko koliko košta, evo jedan tekst, sa jednog drugog bloga, u kojem je to još malo detaljnije objašnjeno:
Gospon, pošto fotka?
Tko još uopće dolazi na izložbe?
Uglavnom su na izložbama vrlo rijetki posjetitelji koje stvarno zanima ono što je izloženo. I posjetitelji uopće.
Najviše ljudi svakako ima na otvorenju izložbe. Tu su naravno autor (ili autori), organizator i ostali ljudi koji su "glavni i odgovorni" za izložbu. Uz njih, pojave se na otvorenju još i prijatelji, rodbina, kolege i "kolege" umjetnici... No osim njih pojave i ljudi koje izložba ne zanima previše, već imaju puku potrebu ili samo biti viđeni (pogotovo ako je događaj otvaranja medijski popraćen), ili što besplatno pojesti i popiti...
I tako umjetničke galerije uglavnom većinu vremena trajanja izložbe zapravo zjape prazne, a u birtijama i restoranima koje posluže kao "izložbeni prostor", izloženi primjerci najčešće većinu vremena predstavljaju tek privremeni dekor na koji većina posjetitelja gotovo da uopće ni ne obraća pažnju.
Jer u današnjem "kulturnom" svijetu, gdje su vrhunac kulture (ispiranja mozga glupostima) loše "sapunice" i razni kuharski showovi, a "zvijezde" budu samo na račun svojeg vanjskog izgleda neke potpuno netalentirane i poluinteligentne osobe, koga još uopće zanima prava umjetnost poput fotografije, slikarstva i kiparstva?
srijeda, 14.05.2014.
Elliott Erwitt
Imaju li američki policajci problema sa vidom...
...ili malo previše bujnu maštu?
Ili se pak možda radi o novoj metodi "opravdavanja" upotrebe sile? Naime, dogodilo se već više od nekoliko slučajeva gdje su američki policajci uhitili ljude zbog toga što su vili uvjereni da su fotoaparati ili mobiteli - oružje.
NYPD Arrest Man for Video Recording Cops during Traffic Stop, Claiming Phone Could have been Gun
Another Cop Claims Cell Phone Camera Could be Gun
San Diego Police Attack and Arrest Man Video Recording Them, Claiming Phone Could be a Weapon
utorak, 13.05.2014.
Neke krive definicije nekih pravih pojmova
** "Budala s fotoaparatom"
kriva definicija:
Fotograf koji snima nešto što netko misli da iz ovog ili onog razloga ne bi trebalo snimati.
prava definicija:
Osoba koja je nabavila skupi fotoaparat, ali nema fotografskog talenta ni znanja kako koristiti fotoaparat.
** "Paparazzo"
kriva definicija:
Svaki fotograf sa "profesionalnim aparatom" koji "sigurno snima za novine", osim ako nije bogati turist.
prava definicija:
Fotograf koji u svrhu snimanja uporno, poput priljepka, progoni objekt snimanja, najčešće neku poznatu osobu.
** "Umjetnički fotograf"
kriva definicija:
Fotograf koji svoje fotografije provuče kroz "umjetničke filtere" u nekom programu za obradu.
prava definicija:
Fotograf kojemu je fotoaparat alat za bilježenje i izražavanje svojih doživljaja i inspiracije.
** "Lešinar"
kriva definicija:
Fotograf koji snima crnu kroniku, socijalne slučajeve i slične (nekima) "uznemirujuće" i "nepoželjne" prizore.
prava definicija:
Ptice koje se hrane ostacima strvina.
** "Narušavanje privatnosti"
kriva definicija:
Fotografiranje ljudi na javnim mjestima bez njihovog znanja ili dozvole.
prava definicija:
1) Fotografiranje ljudi bez njihovog znanja i dozvole u njihovim privatnim prostorima (stanovima/kućama) ili (od pogleda zaklonjenim) mjestima gdje imaju pravo na privatnost (npr. javni WC).
2) Objavljivanje svakog podatka o nekoj osobi koji inače, bez objavljivanja, ne bi bio dostupan javnosti, bez obzira tko to čini.
ponedjeljak, 12.05.2014.
"Lešinari"
Jedna od klasičnih metoda kojom se nastoji omalovažavati fotografe i fotoreportere je to da ih se naziva "lešinarima". To je u zadnje vrijeme postalo, čini se, vrlo popularno.
Tim epitetom se uglavnom časti sve one fotografe koji negdje snime i/ili objave nešto što nekome ne odgovara iz ovog ili onog (uglavnom "dušebrižnočko-moralno-etičkog" razloga) ne odgovara, odnosno "nešto što se ne bi trebalo snimati".
U te "nepoželjnje" vrste snimaka uglavnom spadaju stvari iz crne kronike i raznih drugih nezgoda (uključujući snimke iz ratnih zona), socijalnih slučajeva... i uglavnom sve ono nekima toliko narušava komociju vlastite neangažiranosti da im uprvo zbog toga takve snimke smetaju.
No to je zapravo klasična crno-bijela polarizacija.
Jer tko je jednome zločinac, drugome je heroj. Tko je jednome "lešinar", drugome je - dokumentarni fotograf koji dokumentira krutu realnost.
nedjelja, 11.05.2014.
Slike iz zagrebačkih tramvaja
Već neko vrijeme na Facebooku postoji grupa naslovljena "Uživo iz zagrebačkih tramvaja"
Na dotičnoj grupi posjetitelji objavljuju fotografije koje su snimili u tramvajima, a koje prikazuju neobične putnike, prtljagu ili pak ljude kojima u vožnji tramvajem nedostaje elementarne kulture. Tako se za sada u grupi može vidjeti fotografija guske kako se vozi u tramvaju, iščupani prometni znak, čovjeka koji tipka na pisaću mašinu, razne neobično odjevene osobe i slično...
No kako to obično biva, odmah su se javili razni dušebrižnici koji su postavili pitanje - privatnosti (a čega drugoga?, op.a.). Naime, u pokušaju demonizacije dotične prakse, a pod krinkom "zabrinutosti za ljudska prava", paušalno tvrde kako se time od ljudi stvara "predmet sprdnje" te da "ljudi zbog toga imaju traume".
Fotografije iz zagrebačkih tramvaja kršenje ljudskih prava?
Fotografije s Facebooka šala ili kršenje ljudskih prava?
Već uobičano (za potrebe demonizacije) zanemaruje se nekoliko bitnih stvari:
Prvo je to da je tramvaj javno prometalo. Zbog toga ga se može smatrati javnom površinom, a na javnim površinama snimanje je dozvoljeno ukoliko nije zabranjeno nekim zakonom ili znakom zabrane. Na ulazu u tramvaje ne postoji znak "zabranjeno fotografiranje".
Druga stvar je ta da su današnji tramvaji i sami opremljeni sustavom videonadzora. Već samim ulazom u tramvaj svaki putnik ulazi u zonu snimanja. No kako to obično biva, nadzorne kamere se ignorira, ali se fotoaparate i fotografe pokušava demonizirati. Zbog de facto iste stvari.
Uz to se već standardno za tuđe probleme pokušava svaliti krivnja na fotografe, a ne na ljude koji su zapravo sami od sebe "napravili sprdnju" i privukli pozornost nedoličnim ponašanjem.
No zanimljivo je i to da u nekim snimljenim situacijama se uopće ne radi o tome da se radi o nedoličnom ponašanju, ili pokušaju omalovažavanja nekoga, već jednostavno o bilježenju neke šaljive, nesvakidašnje ili neobične situacije.
četvrtak, 08.05.2014.
Overkloking: SELFIE
U ovotjednoj 518. epizodi stripa "Overkloking" autora Dubravka Matakovića, tema je - Selfie. Tj. kako su ga snimili glavni junaci stripa...
(screenshot naslova)
ponedjeljak, 05.05.2014.
Naramak linkova
Još nekoliko linkova na fotografske galerije...
** Damir Matijević
web stranica sa radovima domaćeg fotografa Damira Matijevića
** Max Juhasz
web stranica sa radovima domaćeg fotografa Maxa Juhasza
subota, 03.05.2014.
Fotografski reklamni slom
Nekoliko zgodnih starih reklama za fotografsku opremu i ostale potrepštine. Osim što su neke od njih čak i zabranjene zbog "nemorala", ima i onih u kojima se pojavljuje legendarni Mr.Bean.
(...)
Modni "terorist"
Vijest objavljena na PINAC-u:
Jedan fotograf je proglašen "teroristom" zbog fotografiranja modela na javnoj površini ispred rafinerije koja mu je služila kao pozadina...:
Photographing Models Declared “Suspicious Activity” by Illinois Refinery, Police Follow Suit
petak, 02.05.2014.
Još jedan "sakupljač slika djece"?
Jučer su neki domaći mediji objavili (ili točnije rečeno "međusobno copy/paste-ali") vrlo šturu vijest o tome kako kako je navodno uhićen neki Splićanin jer su mu na računalu pronađene dvije (da, dobro ste pročitali, "čak" dvije) fotografije gole djece, zbog toga što im se na slikama vide spolni organi. Policija je, kako mediji pišu, krenula u akciju nakon nečije dojave.
Split: uhićen zbog fotografija gole djece
Uhitili muškarca (63) kod kojeg su pronašli pedofilske 'fotke'
U Splitu uhićen 63-godišnjak: Kod njega pronašli fotografije gole djece!
Naravno ne treba ni spominjati da su se u komentarima ispod dotičnih "vijesti" odmah javili i "dežurni redari" pozivajući linč dotičnoga, bez da uopće znaju konkretne detalje vezane za slučaj, a što je vrlo tipično da primitivni mentalitet prosječnih seljačina koje prvo pucaju (čim im se za to pruži prilika), a pitanja postavljaju naknadno, ili izmišljaju isprike.
Ovdje je zapravo glavni problem to se o takvim slučajevima od strane policije i medija izlazi u javnost "na prvu loptu", poluinformacijama, dok sama istraga praktički nije ni započela, niti se uopće znaju sve relevantne činjenice o slučaju, umjesto da se u javnost izlazi samo sa potpunim informacijama tek kada slučaj bude gotov, tj. kada sud odradi svoje. Naime, nekima nije poznato to da to što je netko za nešto osumnjičen, ne mora nužno značiti i da je kriv (te da krivici odlučuje sud a ne policija, novinari ili naivno čitateljstvo nekih novina). Osim toga, postoje ljudi (ili bolje rečeno budale) koji samo prvu informaciju koju čuju prihvaćaju kao apsolutnu istinu, a bilo koju naknadnu (ispravak, demanti ili slično) koja je u suprotnosti sa onom prvom odbacuju uz razne nebulozne racionalizacije.
Isto tako, jedan veliki problem u svim ovakvim i sličnim slučajevima je upravo i taj automatizam (a često i s njime povezani idiotizam), odnosno pretpostavka da nešto automatski znači nešto drugo u apsolutno svakom takvom ili sličnom slučaju. Čak i kada je slučaj (poput ovoga, ako se dosita radi o samo dvije fotografije) zapravo beznačajan (za razliku od onih koji na računalima pohranjuju na stotine ili tisuće slika ne tek "gole djece", već snimaka koje prikazuju seksualno zlostavljanje djece).
Štoviše, čini se da se došlo do toga da je danas sasvim dovoljno policiji dojaviti da "netko snima djecu" (bez obzira bila gola ili odjevena), ili pak da "ima sliku/e gole djece", pa da policija automatski "krene u akciju". Štoviše, s obzirom na to kako se od strane "institucija" postupa u takvim slučajevima, dotična praksta "automatizma" otvara jako puno mjesta za podmetanja i lažne prijave. A, osim toga, upravo ovakvi slučajevi su savršreno sredstvo za raspirivanje pedofilofobije i posljedične paranoje, te za senzacionalističke naslove koji povećavaju čitanost.
Treba li možda podsjećati na slučaj novinara kojeg je netko proglasio "pedofilima" zbog snimanja turističkog vlakića u kojem su se vozila djeca? (LINK) Ili pak slučaja fotografa Mije Vesovića, zbog slike golog dječaka sa buketom cvijeća (koja je trebala biti izložena na jednoj izložbi)? (LINK) Ili slučaja gdje je jedan fotograf-amater na foto-portalu objavio fotografiju svoje kćeri kako se kupa na rijeci (koja čak na fotografiji nije potpuno gola), da bi se našao pod istragom zbog dojave jedne fotografkinje sa sitog portala, a koja usput rečeno također snima golšavu djecu. (Inače, kruže priče u foto-miljeu da je razlog njene prijave navodno bila "osveta" zbog toga što je dotični fotograf ispod jedne njene fotografije napisao kritiku koja je povrijedila njen preveliki ego). (LINK)
Inače čisto da se vidi koliko javno dostupnih, i nimalo ilegalnih fotografija gole djece na internetu dovoljno je malo pretražiti Google sa odgovarajućim pojmovima (da su ilegalne, Google ih ne bi izbacio prilikom pretraživanja!). I da, na nekim slikama se čak vide i spolni organi(!):
Google pretraga: "naked babies"
četvrtak, 01.05.2014.
Vrlo šokantni prizori
Danas je u modi pljuvanje po fotoreporterima i snimateljima koji negdje, u nekom zakutku svijeta, izvještavajući iz neke ratne zone ili područja poharanog nekom katastrofom, snime neki "šokantni" ili "uznemirujući prizor". Konkretno, naprave snimku nekog trupla, zabilježe nekakvo javno pogubljenje ili slično. Naravno, sve kritike na njihov račun pristižu od strane raznih dušebrižnika i dežurnih "moralista", te njihovih sljedbenika.
Uglavnom se sve svodi na lamentacije o tome kako je "snimiti tako nešto nemoralno i neetički". No većina tih "dežurnih moralista" su zapravo budale po čijem shvaćanju je za to što se dogodilo kriv fotogaf/snimatelj, a ne ono što je stvarno uzrokovalo (tragični) događaj!
Na internetu se može iskopati i puno gorih i gnjusnijih snimaka od onih koje se objavljuju u medijima, koji su glavni razlog za pljuvanje po fotoreporterskoj i snimateljskoj struci, a da bi ih se našlo treba samo u Google ubaciti odgovarajuće pojmove. No te snimke najčešće ne snimaju novinari/fotoreporteri/snimatelji nego sami sudionici, akteri ili lokalna publika, i to ne za potrebe medijskog izvještavanja o nekom događaju nego kao neku vrstu morbidne uspomene ili pak propagande...
Pa evo jedno pitanje dotičnima - Je li za ove prizore kriv snimatelj, ili oni koji su počinili ono što je snimljeno?
[UPOZORENJE: Linkovi vode na vrlo uznemirujuće video snimke koje nisu pogodne za djecu i ljude slabog želuca i živaca.]
FSA/Al nusra terrorists executing syrian soldiers
South Africa: Somalian stoned to death
