Jedna od klasičnih metoda kojom se nastoji omalovažavati fotografe i fotoreportere je to da ih se naziva "lešinarima". To je u zadnje vrijeme postalo, čini se, vrlo popularno.
Tim epitetom se uglavnom časti sve one fotografe koji negdje snime i/ili objave nešto što nekome ne odgovara iz ovog ili onog (uglavnom "dušebrižnočko-moralno-etičkog" razloga) ne odgovara, odnosno "nešto što se ne bi trebalo snimati".
U te "nepoželjnje" vrste snimaka uglavnom spadaju stvari iz crne kronike i raznih drugih nezgoda (uključujući snimke iz ratnih zona), socijalnih slučajeva... i uglavnom sve ono nekima toliko narušava komociju vlastite neangažiranosti da im uprvo zbog toga takve snimke smetaju.
No to je zapravo klasična crno-bijela polarizacija.
Jer tko je jednome zločinac, drugome je heroj. Tko je jednome "lešinar", drugome je - dokumentarni fotograf koji dokumentira krutu realnost.
Post je objavljen 12.05.2014. u 00:46 sati.