Fotografi svih zemalja naoružajte se...

srijeda, 30.04.2014.

William Klein

William Klein

utorak, 29.04.2014.

Crno-bijelo u boji (2)

Evo još nekoliko primjera koloriranih crno-bijelih fotografija...

24 Historic Black and White Photos Colorized

20 Historic Black and White Photos Colorized

... te jedna vrlo zanimljiva galerija sa fotografijama iz drugog svijetskog rata uklopljenim u fotografije današnjice snimljene na istim lokacijama:

Blending Scenes from WWII into Present Day

(1)

ponedjeljak, 28.04.2014.

(Ne)razumjevanje Facebookovih pravila

Popriličan dio korisnika Facebooka uvjereno je u dvije stvari:

1. Da sve fotografije i video snimke koji su uploadani na Facebook, postaju uploadom vlasništvo Facebooka i da time autor gubi na njih sva autorska prava.

2. Da sve fotografije i video snimke koji su uploadani na Facebook svatko (zbog točke 1.) smije koristiti gdje god i kako god poželi, bez da ikoga išta pita, kao da su time ti materijali prešli u "javnu domenu".

Obje te tvrdnje su gluposti, vjerojatno nastale kao rezultat elementarnog neznanja, površnosti, "pokvarenog telefona" i "wishful thinkinga", ali spadaju u jednu od 10 najčešćih isprika kojima se koriste ljudi kada bez pitanja koriste tuđe autorske radove.

Naime, za one koji ne vjeruju, niti su ikada pročitali uvjete korištenja Facebooka, evo odlomak iz Facebookovih uvjeta korištenja (copy/paste) koji se tiče upravo autorskih prava:

Ukratko:

Na Facebooku, autorska prava na fotografije i dalje vrijede, jedino što se Facebooku dopuštaju određene stvari u vezi reproduciranja tih materijala, bez naknade, a ta dozvola vrijedi samo do momenta kada osoba koja je uploadala slike ili videozapise te slike ili videozapise obriše. (oni nakon toga još neko vrijeme ostaju na facebookovom serveru, ali do njih ne može nitko osim administratora).

Isto tako, stvari koje se uploadaju na Facebook kojima su postavke vidljivosti postavljene na "public", mogu vidjeti svi, uključujući i ljude koji nemaju na Facebooku otvoren korisnički račun....

To zapravo znači da se (osim tipkom "share" unutar samog Facebooka), sve ono što netko stavi na Facebook ne smije tek tako skidati i drugdje reproducirati, čak ni na samom Facebooku, ako se ne koristi tipka "share", već se dotičnu stvar kopira i objavi negdje (osim naravno stvari za koje se zna da su već otprije u javnoj domeni ili pokrivene nekim oblikom creative commons licence), inače se krše autorska prava...

nedjelja, 27.04.2014.

Nekoliko savjeta u vezi razvijanja fotografija

Danas relativno mali broj ljudi razvija svoje fotografije na papiru. Većina ih sve čuva u digitalnom obliku. No ipak, za one koji se odluče potražiti foto studio i "razvijati" (ili bolje rečeno printati) svoje digitalne fotografije na papir, a to do sada nikad nisu radili, evo nekoliko praktičnih savjeta:

** O tome hoćete li printati fotografije na glatki ili mat papir, sa ili bez bijelog ruba, te u kojem formatu, stvar je osobne preference. (Osobno preferiram mat papir sa bijelim rubom, op.a.).

** Uvijek razvijajte fotografije u istom foto-studiju. Na taj način ćete najbolje osigurati da rezultati razvijanja uvijek budu više-manje jednaki. Naime kako nemaju svi foto-studiji iste strojeve za razvijanje, tako ni rezultati printanja neće svugdje biti jednaki... Foto-studio je najbolje birati prema preporuci poznanika koji već imaju iskustva sa određenim foto studijima (koji je "dobar", a koji je "loš").

** Nemojte se iznenaditi ako fotografije na papiru ispadnu malo tamnije nego na monitoru. Monitor "svijetli" i zbog toga uvijek ima svijetliji prikaz slike nego papir. Isto tako, nemojte se iznenaditi ako boje na papiru ne budu istovjetne bojama koje vidite na monitoru. Monitor koristi aditivno miješanje boja (RGB), dok je isprint na papir na bazi suptraktivnog miješanja boja (CMYK); zbog toga se može dogoditi da boje mogu malo odudarati u nijansi, ili ponekad biti i malo "pomaknute".

** Ako se dogodi da kod printanja neka fotografija ispadne jako presvijetla ili jako pretamna, ako nije baš hitno, nemojte tražiti od osoblja u foto-studiju da "ponovi razvijanje", ali da pri tome posvijetli ili potamni sliku, već pogrešku svjetline popravite na računalu, direktno u samoj datoteci slike. Naime svjetlina i kontrast se mogu naknadno podesiti i na printeru, ali to neće popraviti tonove u samoj datoteci, te će se kod svakog slijedećeg printanja događati ista pogreška (slika će opet biti presvijetla ili pretamna). Naravno, jedina iznimka je ako je printer prilikom printanja bio unaprijed bez potrebe podešen da printa svijetije ili tamnije (to se uvijek može pitati djelatnike u foto studiju)...

** Odabrane fotografije koje se misli printati u foto-studiju bolje je spremati na posebnu memorijsku karticu ili USB stick, nego nositi u foto studio memorijsku karticu sa svim snimljenim fotografijama - često odabiranje fotografija na licu mjesta u foto studiju, pogotovo ako ih je mnogo, oduzima mnogo vremena, za razliku od jednostavnog "razviti sve što je na kartici" (pa makar to bila samo jedna ili dvije slike).

** Inače, što se tiče troškova, u većini foto studija, isprint veličine 10x15 cm (što je nekakav standard za albume) kreće se u rangu ok cca 2kn po komadu (cijene naravno mogu varirati!). Isprinti većeg formata naravno imaju i veću cijenu (čak do nekoliko desetaka ili čak stotina kuna po primjerku), no takve isprinte se isplati raditi samo onda ako ih se misli posebno uramljivati i vješati na zid ili raditi nekakvu izložbu.

Najava izložbe "Zakaj volim Zagreb"

Otvorenje prve izložbe fotografija članova Facebook grupe "Zakaj volim Zagreb", održati će se 28.4.2014., u 19h, u gostioni "Pod starim krovovima", Basaričekova 9, Zagreb (Gornji grad). Biti će izloženo 20 fotografija 12 autora...

Masters of Photography - Imogen Cunningham

Imogen Cunningham

subota, 26.04.2014.

Ljudi koji patološki mrze fotografe

Postoje ljudi koji mrze sve ljude oko sebe i ljudski rod općenito. Takve ljude se naziva mizantropima. No osim takvih mizantropa, postoje ljudi koji mrze samo jednu specifičnu skupinu ljudi, i to uglavnom na temelju samo jedne jedine njima osobno iz nekog razloga nepoželjne karakteristike; tko god ima tu nepoželjnu karakteristiku, automatski je po njihovom shvaćanju "negativac", bez obzira na sve druge vrline koje eventualno posjeduje, i najčešće nema nikakve šanse da ikada više postane "pozitivac".

Svi takvi mrzitelji, kako bi okolini opravdali takve svoje stavove, tj. svoju mržnju prema toj određenoj njima nepoželjnoj grupi ljudi, redovito se koriste raznim demagoškim metodama kojima pokušavaju opravdati "zašto baš tu skupinu ljudi treba mrziti", te racionalizacijama pomoću kojih pokušavaju kreirati savršena opravdanja "zbog čega su baš oni u pravu" i "zbog čega su baš oni unatoč toj mržnji zapravo pozitivci" ; to uglavnom već standardno uključuje demoniziranje (izmišljanje neistina, iskrivljavanje stvarnih činjenica i etiketiranja sa svrhom da se omalovažava), poluistine (što između ostalog uključuje i tzv. "cherry-picking" - navođenje samo onih činjenica koje im odgovaraju, a zanemarivanje svih onih mnogobrojnijih koji govore suprotno), emotivne prizive (pokušavanje izazivanja ili straha ili suosjećanja po pitanju nečega, na način da se retorikom cilja na osjećaje), uz naravno proglašavanje samog sebe (lažnim) autoritetom po tom pitanju.

Najčešći i najpoznatiji oblici patološke mržnje su usmjereni na nečiju rasnu, etničku, vjersku, političku ili spolno-orijentacijsku pripadnost. Ali osim njih, postoje i ljudi koji mrze druge ljude na temelju nekih sasvim drugih karakteristika kao npr. odjeće koju nose (tiče se pripadnika tzv. "subkulturnih skupina"), aktivnosti kojima se bave, muzike koju slušaju, hrane koju jedu, ili pak puke činjenice da upotrebljavaju reproduktivne organe za svrhu za koju su namjenjeni...

Uz sve to postoje i ljudi koji patološki mrze fotografe!

Pri tome najprije svakako treba donekle razlikovati one koji se samo "ne vole slikat", a koji su po svojem ponašanju prema fotografima uglavnom više pasivni i "reaktivni", tj. reagiraju na neki način tek kada je aparat usmjeren u njihovom smjeru, od onih koji stvarno (patološki) mrze fotografe, a koji dobiju neodoljiv impuls za djelovanje protiv fotografa čim im se za to pruži prilika - kada vide nekoga u blizini da ima fotoaparat, čak i kada oni sami nisu u kadru, ili se pak vodi nekakva diskusija o fotografiji.

Naime, oni koji mrze fotografe najčešće djeluju vrlo slično kao i drugi mrzitelji (rasisti, šovinisti i ostali), služeći se pri tome metodama kao što su vrijeđanje, demagogija, sabotiranje i nasilje.

Po pitanju vrijeđanja tu je već klasično davanje opaski fotografima koje uključuju dodijeljivanje pogrdnih epiteta, spominjanje rodbine i razne slične "anatomske" vulgarne izraze.

Što se tiče demagogije, često u raspravama, bilo uživo, bilo on-line, nastoje fotografe, po svaku cijenu prikazati kao nekakve "negativce" te na razne načine omalovažavati njihov rad. S druge strane, dok su u direktnom doticaju sa fotografima, zbog izuzetne netrepeljivosti, često pribjegavaju metodama sabotaže, ili čak i otvorenom nasilju, a u svakom slučaju sebe direktno ili indirektno pokušavaju proglasiti najvećim autoritetom za fotografiju koji je ikad postojao u svemiru i okolici iako je njihovo znanje o fotografiji (kao čitavoj disciplini) i više nego upitno.

Tako neki znaju "veleumno" komentirati kako bi "fotografi trebali naći posao"; fotografi kojima je fotografija profesionalnmo zanimanje (fotoreporteri), ako negdje nešto snimaju, oni upravo to i rade - svoj posao. Oni pak koji snimaju iz amaterskih pobuda, to čine u slobodno vrijeme, i uglavnom, ako su si mogli priuštiti skuplji fotoaparat, vrlo vjerojatno da su do novaca za aparat došli radom, jerbo aparati ne rastu na drveću. Osim toga, u svrhu demoniziranja fotografa jedna od omiljenih fraza da "fotografi zarađuju na tuđoj nesreći", i da "snimaju tuđu nesreću zbog vlastite slave", te ih se uz to naziva i "lešinarima" i sličnim drugim pogrdnim etiketama, čim negdje osvane slika nekog trupla ili prometne nesreće, ili općenito prizora koji im iz nekog razloga ne paše. Naime, umjesto da se ljudi zgražaju nad onime što je izazvalo tu nesreću, oni se obrušavaju na "glasnika", tj. onoga tko je prenio vijest tako što ju je snimio, a koju, da snimatelja nije bilo nebi niti doznali! Čisto primjera radi, može se navesti nedavni slučaj kada je objavljena priča sa dvije fotografije iz dva različita ugla, gdje jedna prikazuje snimljeni prizor, a drugi snimanje tog prizora od strane više reportera, mrztelji su "dobili štofa" za još malo lamentacija i omalovažavanja "nemoralnih" i "neetičnih" fotografa.

Posebna priča su, naravno, fotografije djece. Tu pak dominira licemjerje u ogromnim količinama, po sistemu da "nepoznati" ne smiju ništa, dok roditelji smiju sve ono što "nepoznati" ne smiju, pa i više. Naime, uz svu silu već postojećih invalidnih "argumenata protiv slika djece", u zadnje vrijeme je i vrlo popularna fraza i ta "da bi netko mogao onanirati gledajući sliku nekog djeteta", kad god je potrebno bilo kakvo snimanje djece proglasiti opasnim i nepoželjnim. Ali naravno, to vjerovanje vrijedi samo onda ako snimatelji nisu roditelji. No, ako se već govori o pornografiji, počevši od toga da je perverzan onaj tko preverziju vidi tamo gdje je nema, u djetetu koje je odjeveno, bilo kakvu perverziju i pornografiju može vidjeti samo psihički teško poremećen čovjek, bez obzira bio on dušebrižnički ili perverznjački nastrojen.

Ako već nema ničeg drugog, uvijek se, kao nekakva "pričuvna opcija" poteže pitanje privatnosti koje je, upravo zato jer se radi o popriličnoj sivoj zoni gdje svaka netrepeljiva budala može vući granice onako kak joj u nekom momentu odgovara, danas jedan od najčešće korištenih "alata" za kritiziranje fotografa i fotografske struke... Uglavnom se i ovdje, slično kao i u slučaju sa "neetičkim" i "nemoralnim" fotografijama raznih katastrofa, za nečiji egzibicionizam pokušava krivnja svaliti na fotografa, a ne na samog egzibicionista.

Što se tiče metoda sabotiranja i ometanja fotografa, one idu od guranja ruku pred objektiv ili sličnog (npr. namjernog zaklanjanja objekta snimanja i slično), ili pak bez pardona "pozivanja na odgovornost" izigravajući "dežurne samozvane redare" - tko još nije čuo onu famoznu "Šta slikaš! Ko ti je dozvolio?" od strane nekog "slučajnog prolaznika".

Štoviše oni koji mrze fotografe, pribjegavaju i otvorenom nasilju koje najčešće teži linču (na sličan način kako su npr. u Americi sve do nedavno linčovani crnci - nije uopće bitno je li tko od njih bio kriv za nešto ili ne, bilo je dovoljno uperiti prstom i izreći optužbu, a događaj je uglavnom bio u "revijalnom tonu" za zabavu "istomišljeničke" rulje).

Sve u svemu, nebrojeni fotografi su bivali ometani, maltretirani i čak i fizički napadani, samo zbog toga što su - fotografi. I naravno, uvijek su napadači nakon toga pokušavali, izmišljotinjama i izvrtanjem činjenica, te raznim racionalizacijama, okremuti priču u svoju korist - poput idiotarija kao što je ona da su se "branili" od "provokacije", ili drugih sličnih gluposti...

četvrtak, 24.04.2014.

Garry Winogrand

Garry Winogrand

srijeda, 23.04.2014.

Klasifikacija self-shotova

Self-shotove, današnju do bola iritantnu fotografsku modu, a koja uglavnom ne služi ničemu do li štancanju fotografskog smeća i promociji egoizma, moglo bi sasvim komotno klasificirati prema njihovim objektivnim karakteristikama.

1. Prema načinu snimanja
a) direktni - nastaje tako da snimatelj okrene objektiv sprave za snimanje prema sebi.
b) indirektni - nastaje snimanjem refleksije snimatelja u ogledalu ili sličnoj površini.

2. Prema broju snimljenih osoba
a) pojedinačni - jedna osoba
b) parni - dvije osobe
c) grupni - 3 osobe ili više

3. Prema upotrebljenoj spravi za snimanje
a) mobitel ili tablet
b) fotoaparat
c) web-kamera

4. Prema vrsti snimljenog plana
a) krupni plan - vidi se samo lice/jedan dio tijela
b) srednji plan - vidi se lice i dio tijela, polovica figure
c) opći plan - vidi se čitavo tijelo i okolina/pozadina

5. Prema razini odjevenosti
a) odjeven - u odjeći, bez obzira na razinu stvarne pokrivenosti
b) polugol - kupaći kostimi, donje rublje, gol do pasa
c) potpuno gol - bez odjeće

6. Prema izrazu lica
a) neutralan
b) emotivan (tužan, veseo..)
c) "opasni"
d) duckface
e) ostalo

7. prema pozi tijela
a) neutralna stojeća
b) "zavodnička"
c) izbacivanje stražnjice
d) "dupe-glava"
e) sjedeća
f) ležeća
f) ostale poze

...

Uglavnom, kada se sve zbroji, daje mogućnost bezbrojnih varijacija...

utorak, 22.04.2014.

Teroriziranje Facebookom

U domaćim medijima je ponovo osvanula vijest da se na Facebooku pojavila još jedna grupa pogrdnog naziva, u čiji album osnivači dotične grupe stavljaju provokativne slike navodno uglavnom maloljetnih djevojaka, nazivajući ih kurvama, droljama i sličnim pogrdnim etiketama.

(Dotična grupa je u trenutku pisanja ovog članka još uvijek dostupna, broji više od 60.000 "lajkova", i oko 500 fotografija u albumima.)

Ono što se svakako može zamjeriti domaćim medijima koji izvještavaju o tom slučaju, jest da, vjerojatno samo zbog senzacionalizma, izazivanja panike, veće čitanosti i ostavljanja dojma da je situacija puno gora nego što zapravo jest, dotične grupe nazivaju "pedofilskima" iako sa pedofilijom (tj. distribucijom dječje pornografije) dotične stranice zapravo nemaju previše veze, ako uopće...

Grupa na Facebooku objavila stotine golišavih fotki djevojčica iz regije

MALOLJETNI HRVAT KRIJE SE IZA PEDOFILSKE FACEBOOK GRUPE Razotkrili ga bosanski hakeri

TEROR DJEVOJČICA IZ HRVATSKE, SRBIJE i BiH Pedofilsku Facebook grupu lajkalo 30.000 ljudi!

Osim toga, ovakav način medijskog izvještavanja, dok god se još nije ništa konkretno (od strane mjerodavnih službi, a ne nekakvih "hakera") nije poduzelo po pitanju suzbijanje dotične grupe (i drugih sličnih grupa) i adekvatnog sankcioniranja odgovornih, odnosno dok je stranica još uvijek dostupna na Facebooku, samo bi moglo dovesti do tzv. "Streisand effecta" - efekta gdje pokušaj cenzure i suzbijanja nečega, zbog spominjanja u medijima dovede do posvemašnje zainteresiranosti publike, i zapravo potpuno suprotnog efekta (u ovom konkretnom slučaju, još većeg broja "lajkova" i dotoka fotografija u grupu).

U čemu je problem?

Prvo i osnovno, sama definicija pedofilije kao takve odnosi se samo na PRETPUBERTETSKU djecu bez razvijenih spolnih obilježja, a ne na razvijene teenagere/adolescente, iako su i oni zakonski gledano "djeca" dok ne navrše 18.

Naime, sporna Facebook grupa u albumima (u koje, čini se, mediji očito nisu ni zavirili, op.a.) sadrži fotografije djevojaka (i to pretežno self-shotova) ili u odjeći ili u kupaćim kostimima, u najrazličitijim pozama, uklučujući i one "zavodljive". Međutim, među tim mnogobrojnim fotografijama, fotografija eksplicitnog seksa i eksplicitne golotinje (za sada) nema! Takve fotografije, bez eksplicitnoh prikaza seksa, spolnih organa i potpune golotinje, teško da se mogu nazivati pornografskima (u smislu dječje pornografije, ako su osobe na slikama doista maloljetne), ali se ubačene u određeni (negativni) kontekst mogu od strane zlonamjernih ljudi upotrijebiti za svrhu vrijeđanja, omalovažavanja, klevetanja i sličnoga.

Zakonski gledano, takva praksa može potpasti eventualno pod sramoćenje, klevetu ili povredu privatnosti djeteta, odnosno povredu osobnih podataka i prava osobnosti s obzirom da u opisu nekih fotografija pišu ime i prezime osobe koja je na slici, ali da se radi o dječjoj pornografiji tu nema govora, jer slike same po sebi nisu pornografske po onim kriterijima koje navodi kazneni zakon (pročitati članak 163. kaznenog zakona, posebice stavak 6. u kojem se točno navodi što se smatra dječjom pornografijom). U suprotnome bi onda i same snimatelje takvih fotografija trebalo kazneno goniti zbog proizvodnje i distribucije dječje pornografije, čim takve fotografije negdje objave.

Štoviše, s obzirom da se pretežno radi o self-shotovima, a kakve teenageri današnjice sami štancaju na tone i redovito objavljuju online, zapravo je lako doći do zaključka da su fotografije u dotičnoj grupi najvjerojatnije ukradene iz raznih on-line albuma na Facebooku ili negdje drugdje, od strane zlonamjernika koji su ih zatim proslijedili u dotičnu grupu.

No zapravo, glavno ishodište ovog problema nije toliko u samim zlonamjernim kreatorima grupe (iako su njihove akcije za svaku osudu), koliko u ljudima (u ovom slučaju teenagerkama) koji ne paze kakve slike sebe stavljaju na Facebook i internet općenito. Štoviše, među teenagerskom populacijom koja visi na Facebooku 24 sata dnevno, i na njega, u svrhu privlačenja pažnje, doslovno kelji svakojake fotografije, često se malo vodi računa o postavkama privatnosti foto-albuma, kao i o ljudima koji se dodaju na "frend listu" (inače, jednom kad je netko na frend listi, može vidjeti sve albume koje je osoba kreirala na svojem profilu, ako nije na neki način ograničila pristup).

Monitor ili papir?

U današnje vrijeme sve je manje onih koji svoje fotografije printaju na papir. Većina ih sprema u digitalnom obliku, i drži na računalu ili nekom vanjskom mediju za pohranu (CD, USB stick... isl).

Naime, dok nije bilo digitalije, fotografije na papiru su bile sasvim uobičajena pojava i dio samog fotografskog procesa, a tako napravljene fotografije čuvale su se u pravim albumima, koji su nalikovali na knjihu. Danas, kada je klasična filmska fotografija gotovo zaboravljena, a digitalija žari i pali fotografskom scenom, rijetko tko printa fotografije na papir.

Jedan od problema vezan uz sve digitalne fotografije jest taj da su one zapravo samo virtualne. Fizički ne postoje. Sastoje se od električnih impulsa, nula i jedinica; ako nestane struje koja omogućava rad računala - fotografije više nema. Više nije dostupna za gledanje. Stvar postaje još gora ako kojim slučajem dođe do havarije medija na kojem je pohranjena (kvar hard-diska, lom CD-a isl)...

S druge strane, fotografije na papiru nisu uopće ovisne o dostupnosti električne energije, i predstavljaju pravi, fizički zapis. Jedino što ispis zahtjeva određene financijske troškove...

ponedjeljak, 21.04.2014.

Neobjavljene fotografije sa istočnog fronta

Serija filmova (fotografskih prezentacija) nađenih na YouTube-u, sa fotografijama nastalim na istočnom frontu, sa njemačke strane, za vrijeme drugog svjetskog rata.

Prema dostupnim podacima navedenim u opisima filmova, te prethodno neobjavljene fotografije su iz privatnih albuma i fotografskih arhiva vojnih jedinica.

(Napomena: Među fotografijama ima i onih koje možda nisu pogodne za djecu, kao ni za ljude slabijeg želuca ili živaca. Preporučljivo gledati u punoj veličini.)

Unpublished Photographs of the War in Russia 1

Unpublished Photographs of the War in Russia 2

Unpublished Photographs of the War in Russia 3

Unpublished Photographs of the War in Russia 4

Unpublished Photographs of the War in Russia 5

Unpublished Photographs of the War in Russia 6

Unpublished Photographs of the War in Russia 7

Unpublished Photographs of the War in Russia 8

Unpublished Photographs of the War in Russia 9

Unpublished Photographs of the War in Russia 10

nedjelja, 20.04.2014.

Kamo je nestao "autoportret"?

Pojam "autoportret" označava bilo kakav autorov prikaz samoga sebe, načinjen nekom od tehnika kao što su slike, crteži .... i kao oblik umjetničkog izražavanja poznat je stoljećima.

U Engleskom jeziku se "autoportret" kaže "self-portrait". Za moderne fotografske potrebe, taj naziv je preinačen u "self-shot" , što je kasnije skraćeno u "selfie".

Međutim, čini se da su se kod pojavile neke inicijative da se za izraz "self-shot" pronađe ili izmisli hrvatski prijevod. Pa se predlažu nebulozni neologizmi poput "samoslik", "sebeslik"...

No treba postaviti pitanje čemu uopće u hrvatskom jeziku izmišljati takve nebulozne izraze za nešto što već postoji? Zar izraz "autoportret" odjednom više nije dovoljno dobar? Ili možda nekome tko se drži novih modnih trendova taj izraz djeluje "arhaično" ili "zastarjelo", Ili možda nije u duhu "čistog" hrvatskog jezika, pa ga je zato na silu potrebno mijenjati novim i "modernijim"? Ili je možda jedini razlog da se takvim nazivom napravi distinkcija "autoportreta snimljenog mobilnim telefonom" od "normalnog" (umjetničkog) autoportreta?

subota, 19.04.2014.

Fotografije civilizacija koje nestaju

Fotograf Jimmy Nelson na svojim putovanjima po svijetu snimao je pripadnike civilizacija koje nestaju...
Kolekcija njegovih fotografija nastalih u Kazahstanu, Novoj Gvineji, Sibiru, Novom Zelandu, Nepalu, Mongoliji, Južnoj Americi...

Des images époustouflantes des civilisations et des peuples primitifs en voie de disparition !

[napomena: zbog većeg broja slika, stranica se sporije učitava]

petak, 18.04.2014.

Dorothea Lange

Dorothea Lange

četvrtak, 17.04.2014.

Poznate fotografije - Slon kod HNK

Jedan nesvakidašnji prizor snimio je poznati zagrebački fotoreporter Pavao Cajzek (1923.-1999.).

FOTOGRAFIJA

srijeda, 16.04.2014.

Naramak linkova

Još jedan naramak fotografskih linkova...

** Camerapedia
On-line enciklopedija, uređena slično kao Wikipedia, ali sadrži samo informacije o fotoaparatima svih mogućih vrsta.

** Camera-wiki
Još jedan klon Wikipedije, također posvećen kamerama

utorak, 15.04.2014.

Pulitzerova nagrada 2014.

Objavljeni su dobitnici Pulitzerove nagrade za 2014 godinu. Između ostaloga i u fotografskim kategorijama.

Breaking News Photography

Feature Photography

ponedjeljak, 14.04.2014.

Imam fotoaparat, a ne znam kakav...

Konverzacija u jednom foto-studiju između mušterije i zaposlenice:

- "Dobar dan. Molim vas jednu bateriju za fotoaparat Canon."
- "Koju bateriju?"
- "Za Canon."
- "Znam, ali kakvu bateriju trebate?"
- "Pa za Canon."
- "Ali koji model?"
- "Pa kako vi to ne znate? Pozovite mi nekog tko zna."
(zaposlenica odlazi i ubrzo dolaze natrag ona i šef)
- "Dobar dan. Vi ste šef? Ja trebam jednu bateriju za Canon."
- "A koji model fotoapoarata imate?"
- "Pa Canon!"
- "Imate li uzorak baterije sa sobom?"
- "Ne."
(...)

Pametnomu dosta...

subota, 12.04.2014.

Slučajne fotografije

Ponekad se prilikom fotografiranja dogodi da sasvim slučajno i neplanirano nastane neka tzv. "slučajna fotografija".

Prva vrsta "slučajnih fotografija" su fotografije u kojima se u trenutku planiranog i namjernog pritiska na okidač nešto slučajno, iznenadno i neplanirano dogodilo u kadru. Tipični primjeri su (slučajne ili namjerne) "foto-bombe".

Druga vrsta slučajnih fotografija su one koje su nastale sasvim slučajnim i neplaniranim pritiskom na okidač fotoaparata (ili mobitela) - npr. prilikom manipulacije aparatom, dodavanja aparata nekome,...isl.

Iako je većina takvih "slučajnih fotografija" najčešće za baciti, među njima se može naći i onih koje zapravo i nisu sasvim loše (u smislu da ih se može "spasiti" uz malo rezanja), a upravo zbog puke slučajnosti kojom su nastale budu jedinstvene i neponovljive.

petak, 11.04.2014.

Photodays Rovinj 2014.

Proglašeni su finalisti ovogodišnjeg natječaja Photodays Rovinj:

Finalisti 2014

utorak, 08.04.2014.

Crno-bijela Europa

by Johan Larsson

nedjelja, 06.04.2014.

Još malo američkog idiotizma...

Par friških vjesti za bloga PINAC:

** U Baltimoreu je jedna škola bila blokirana i pretražena od strane specijalne policije, a učenici evakuirani, zbog - studenta novinarstva sa stativom (tronožcem). Naime, nekome je tronožac nalikovao na oružje, pa je pozvao policiju zbog "naoružanog čovjeka". Policiji je trebalo "samo" 4 sata da utvrdi o čemu se zapravo radi...

Inače, dotični student je imao veliku sreću da nije upucan od strane policije, kao što se to prije nekoliko godina dogodilo reporterima agencije Reuters kada je njihova oprema (aparati s teleobjektivima i stativi) od strane pilota američkog helikoptera identificirani kao jurišne puške i protuoklopni raketni lanseri.

Baltimore SWAT Team Locks School Down for Four Hours over Student with Tripod


** U državi Ohio, vojna policija je presrela novinare i zapljenila im kamere nakon što su fotografirali javno izloženi tenk ispred jedne tvornice tenkova. Naravno, sve zbog već standardne "sumnje na terorističke aktivnosti"...

Military Police Seize Cameras, Delete Photos from Photojournalist who Photographed Tank on Display

subota, 05.04.2014.

U Afganistanu ubijena fotoreporterka

Fotoreporterka agencije Associated Press, Anja Niedringhaus, ubijena je u Afganistanu...

Veteran AP Photographer Killed by Afghan Policeman Who Opened Fire on Her Vehicle

YouTube:
A Tribute to AP photographer Anja Niedringhaus (1965-2014)

četvrtak, 03.04.2014.

Efekt crvenih očiju

Jedna od iritantnijih pojava na fotografijama svakako je pojava tzv. "crvenih očiju". Radi se o odbljesku svijetla koje dolazi iz bljeskalice aparata, a koja se reflektira natrag prema objektivu od pozadine oka. U pravilu, što je bljeskalica fotoaparata bliža osi objektiva fotoaparata, to je veća vjerojatnost da će se pojaviti ovaj efekt.

Postoji nekoliko načina kako se može spriječiti ta pojava:

1. Držati bljeskalicu dalje do fotoaparata, ili pod kutom, npr. prema stropu.
2. Ne gledati direktno u fotoaparat.
3. Koristiti difuzor za bljeksalici
4. Ne koristiti bljeskalicu uopće
5. Ukloniti efekt s fotografija retušem

Inače, moderniji fotoaparati čak imaju bljeskalice koje su programirane tako da smanje mogućnost pojave crvenih očiju, ili na način da prije glavnog bljeska "ispucaju" niz kratkotrajnih bljeskova koji imaju za svrhu izazvati sužavanje zjenica (i na taj način smanje mogućnost odbljeska), ili pak (neki SLR aparati) imaju svijetlo koje se na aparatu upali prije bljeskalice, a postiže isti efekt.

Međutim....

Iako je pojava crvenih očiju dosta iritantna, postoje neke situacije u kojima je ta pojava zapravo i više nego korisna. Štoviše može nekome čak spasiti i život! Naime, postoje bolesti oka koje se mogu otkriti upravo pomoću efekta crvenih očiju!

Kod nekih bolesti očiju, u oku koje je zahvaćeno, umjesto uobičajenog crvenog odbljeska pojaviti će se bijeli ili žućkasti odbljesak. (SLIKA). Takav abnormalni odbljesak može biti znak ozbiljnih bolesti kao što su npr. Retinoblastom, Coatsove bolest (eksudativni retinitis)... itd., a koje mogu rezultirati gubitkom vida, ili čak i još gorm posljedicama.

Naravno, to ne znači da bi sada svi trebali mahnito drugima bljeskati fotografskim bljeskalicama u oči da bi pokušavajući izazvati efekt crvenih očiju "postavili kućnu dijagnozu", no ako se na fotografijama zamjeti takva pojava, to je u svakom slučaju signal za (makar preventivni) posjet liječniku.

srijeda, 02.04.2014.

Najava izložbe Marije Braut

U petak, 4.4.2014. u 18h, u Zagrebu, u gostionici "Pod starim krovovima", Basaričkova ulica 9, na Gornjem Gradu, održati će se otvorenje izložbe fotografija legendarne fotografkinje Marije Braut, naslovljena "I Love New York".

Fotografije su samo mali dio njenog newyorškog opusa, a nastale su između 1982. i 1989. godine.

Originalna vijest na Facebooku
I LOVE NEW YORK - MARIJA BRAUT

utorak, 01.04.2014.

Kraj

Završetak

Svršidba

Nema više...

Hvala lijepa, laku noć...


(public domain)