ponedjeljak, 31.03.2014.
Priprema za Prvi April...
... uz još malo skrivene kamere, na fotografski način.
(nevidljivi čovjek)
(flasher)
nedjelja, 30.03.2014.
Fotografsko pomodarstvo
Fotografska moda odnosi se na pojavu gdje određeni žanr fotografije u nekom vremenskom razdoblju iz ovog ili onog razloga postane toliko popularan, da ga prakticira praktički svatko tko ima fotoaparat. Ne zbog toga što stvarno preferiraju taj žanr fotografije, već samo iz razloga da bi ga prakticirali, tj. "bili u modi".
Ta moda je, kao i svaka druga moda, naravno promjenjiva. Tako su u raznim razdobljima razni žanrovi fotografije bili popularniji od drugih.
Danas su u modi - self-shotovi. I to do mjere da je medijska eksponiranost dotične fotografske mode zaista poprimila iritantnu razinu, a svaka šuša koja snimi self-shot umišlja da je time snimila nekakvo "remek djelo"...
No zaboravlja se da je jedan od glavnih problema vezan u svaku fotografsku modu da u velikoj većini slučajeva zapravo rezultira štancanjem ogromne količine fotografskog smeća; fotografija koje zapravo nemaju nikakvu pravu umjetničku ili estetsku vrijednost, a kompozicijski i tehnički su često na vrlo niskoj razini.
srijeda, 26.03.2014.
Zabranjeno snimanje deložacije?
Kako javljaju domaći mediji, prilikom jedne deložacije, u kojoj je deložirana majka s troje djece, policija je novinarima zabranila snimanje i live stream deložacije, te im prijetila uhićenjem. Navodno je policija prijetila uhićenjem i susjedima, ako puste novinare da snimanju iz njihovih dvorišta...
24 sata:
Policija iz kuće iznijela obitelj Fel: Privedeno je 20 aktivista
Jutarnji:
IZ KUĆE IZBAČENA SAMOHRANA MAJKA TROJE DJECE Policija privela aktiviste i zabranila snimanje
Index:
Slušali smo vriskove, policija zaklonila kameru da ne vidimo kako postupaju: Deložirali majku s troje djece!
Dnevnik:
Obitelj Fel prisilno deložirana iz kuće, privedeno 20 aktivista
utorak, 25.03.2014.
Andre Kertesz
nedjelja, 23.03.2014.
Hiperrealizam
Što se događa kada kada se spoje modelarstvo i fotografija? Rezultat su fotografije za koje bi netko neupućen doista povjerovao da su autentične...
Photographing A Town That Never Was
subota, 22.03.2014.
Izolirani u nekom svom svijetu?
Tko god da se malo osvrne oko sebe, može primjetiti kako u zadnje vrijeme popriličan broj pripadnika mlađe generacije šeta gradom sa slušalicama u ušima i iPhone-om pred licem. Kao da ne mogu živjeti bez toga da 24 sata dnevno vise na Facebooku i provjeravaju je li im netko "lajkao" status ili najnoviji "selfie". Time efikasno izoliraju sebe od vanjskog svijeta. Ne vide okolinu jer bulje u ekran, ne čuju okolinu jer su im uši začepljene slušalicama i zagušene muzikom.
Čemu to vodi? Tome da sami sebe ugrožavaju u prometu. Jer gledajući u ekran, ne vide svijet oko sebe i opasnosti u prometu koje im prijete; svijetla na semaforu i vozila koja nailaze. Jer slušajući muziku, ne mogu ni čuti zvukove oko sebe - vozila i zvučne signale vozača vozila koja nailaze.
Što se na kraju dogodi? Poginu pod kotačima auta, tramvaja ili vlaka...
Prelazio prugu sa slušalicama u ušima, udarila ga dva vlaka
U ušima imao slušalice, prekasno uočio lokomotivu
I da se na kraju postavi pitanje gdje su razno-razni dušebrižnici i pravobranitelji koji u svemu vide potencijalne opasnosti za djecu i mladež, osim u onim stvarima (poput ove) koje predstavljaju pravu opasnost...
petak, 21.03.2014.
6 mjeseci u 10. stoljeću
Jedan Rus je u svrhu eksperimenta 6 mjeseci živio u uvjetima kakvi su vladali u 10. stoljeću - bez struje, vode iz vodovoda, interneta i svih ostalih "komotnih" stvari koje današnji ljudi uzimaju zdravo za gotovo...
Članak i galerija fotografija:
Russian Man Spends 6 Months Living In the 10th Century (52 Pics)
ponedjeljak, 17.03.2014.
Idiotski anti-fotografski zakon u Mađarskoj!
Prije nekoliko dana u Mađarskoj je stupio na snagu zakon koji zabranjuje snimanje ljudi na ulici bez njihovog pristanka. Bez obzira na okolnosti snimanja i broj ljudi koji su uhvaćeni na fotografiji, te jesu li se u kadru našli namjerno ili slučajno...
Idioti od zakonodavaca koji su izmislili, napisali i progurali dotični restriktivni zakon, njime su praktički sve fotografe, pogotovo turiste, ulične fotografe i fotoreportere, pretvorili u kriminalce.
Zahvaljujući ovom zakonu, u Mađarskoj je klasična ulična fotografija (hvatanje nekog spontanog trenutka uličnih prolaznika) doslovno pretvorena u kriminalnu djelatnost. Fotoreporteri će imati još više problema u obavljanju svojeg posla, dok je za turiste koji planiraju putovati u Mađarsku najbolje da uopće ne nose sa sobom fotoaparate ili bilo kakve druge sprave za bilježenje slika, kako bi izbjegli moguće neugodnosti zbog fotografiranja...
Hungary law requires photographers to ask permission to take pictures
Taking Photos Without Permission is Now Illegal in Hungary, Photographers Outraged
Naravno, za pretpostaviti je je dotična nebulozna idiotarija od zakona donesena zbog nekakvih "zaštitno-privatnih" ili sličnih razloga...
Usput, čisto da se zna, slični zakoni koji na sličan način nameću restrikcije po pitanju fotografiranja ljudi postoje i u Sloveniji, Francuskoj i Njemačkoj...
Možemo se samo nadati da našim preplaćenim zakonodavcima, a koji su vrlo poznati po tome da jako vole kopirati zakone iz raznih zemalja EU-a, neće pasti napamet da iskopiraju i ovaj...
nedjelja, 16.03.2014.
Ubio čovjeka zbog fotografije?
Kako javlja PINAC, na Floridi je jedan zaposlenik u jednom restoranu ubio vlasnika tog restorana samo zbog toga što mu je smetalo što ga je ovaj, nekoliko dana ranije, fotografirao i objavio njegovu fotografiju na internetu. No sada će se njegova fotografija itekako povlačiti po internetu, bez obzira koliko mu to smetalo...
South Florida Man Kills Restaurant Owner for Photographing him Without Permission
subota, 15.03.2014.
Kako pobijediti na foto-natječaju?
Ne postoji univerzalni recept kako pobijediti na fotografskom natječaju, no da bi si čovjek barem malo povećao šanse, postoje neke vodilje kojih se dobro pridržavati prilikom prijavljivanja na fotografske natječaje:
1. DETALJNO PROUČITI PRAVILA NATJECANJA
Svaki fotografski natječaj ima određena pravila sudjelovanja, na koje svatko automatski pristaje onda kada se prijavi na natječaj. Osim što na fotografskim natječajima prijavljene fotografije moraju biti originalni rad njihovog autora (a ne slike ukradene negdje s interneta), uobičajeno pravilo na natječajima je i to da fotografija nije prije toga objavljena (to uključuje i Facebook!). Tu su naravno i detalji vezani za broj fotografija, način njihovog slanja na natječaj...
2. DRŽATI SE TEME NATJEČAJA
Većina fotografskih natječaja je na neku temu, pa je normalno da fotografija koja se prijavljuje na natječaj ne smije odstupati od teme. Ona naravno može/mora predstavljati autorovu interpretaciju te teme, ali ne smije objektivno značajno odstupati od zadanog.
3. IZBJEGAVATI IMITIRANJE I IZLIZANE KLIŠEJE
Imitiranje drugih fotografa i snimanje sličnih fotografija već postojećim (tzv. plagiranje), kao i korištenje uobičajenih klišeja je zapravo najbolji recept da fotografija izgubi svaku šansu za pobjedu. Naravno, osim ako to nije tema natječaja.
4. VODITI RAČUNA O KADRU I TEHNIČKOJ IZVEDBI
Kadar, po pitanju kompozicije mora biti vrhunski, i u kadru ne smije biti elemenata koji odvlače pozornost sa subjekta. Isto tako i tehnička izvedba fotografije (fokus, oštrina...) moraju biti na visokoj razini, osim ako se baš radi o nekakvim apstrakcijama, gdje mutne, loše kadrirane, pogrešno fokusirane i slične fotografije mogu imati prođu.
5. TRAŽITI DRUGO MIŠLJENJE
Prije slanja fotografije ili fotografija na natječaj, nije na odmet tražiti mišljenje o fotografiji od nekoga tko ima više iskustva u fotografiji. Naime, nekim fotografima je vrlo teško biti objektivan po pitanju ocijenjivanja kvalitete vlastitih fotografija, jer smatraju da svaka mora biti dobra, pogotovo ako su se poprilično namučili da je snime.
** FOTOGRAFSKI NATJEČAJI KOJE TREBA IZBJEGAVATI:
1. Natječaji gdje o pobjedniku odlučuje publika: Na natječajima u kojima o pobjedniku ne odlučuje nepristrani žiri sasatvljen od fotografa, slikara, povjesničara umjetnosti i ljudi sličnih kompetentnih profesija, već publika ili posjetitelji web-stranice na kojoj se održava natječaj, uglavnom neće pobjediti objektivno najkvalitetnija fotografija već gotovo sigurno fototografija onog autora koji uspije mobilizirati najviše prijatelja i rodbine da glasaju baš za njegov rad (a koji u krajnjoj mjeri može biti totalna bezvezarija)...
2. Natječaji s nebuloznim pravilima: Tako je npr. bilo natječaja koji su u uvjetima navodili to da autor u potpunosti prepušta pravo na korištenje fotografija organizatoru i izvan okvira samog natječaja (što je zapravo pokušaj da si organizator osigura besplatnu zalihu odgovarajućih fotografija). Isto tako bilo je natječaja na temu ulične fotografije gdje se zahtjevalo od autora potpisan "model release" od svake osobe koja je na slici (što je naravno nemoguće; valjda su organizatori očekivali da svaki fotograf nakon okinute fotografije trči za svima koji su mu se našli u kadru, ili da npr. pronađe specifičnu osobu u gradu od nekoliko milijuna ljudi jer baš tu fotografiju želi poslati na natječaj.) To su samo neki od bisera...
3. "One-man-show": Na natječajima gdje fotografije ocjenjuje samo jedna osoba, vrlo je velika mogućnost da će pobjediti onaj autor koji (slučajno ili "slučajno") pogodi ono što subjektivno odgovara ocjenjivaču, a ne onaj tko napravi objektivno najbolju fotografiju. Isto tako, može se dogoditi da "pobjednik" bude neki rođak ili prijatelj...
4. Natječaji s (pre)visokom kotizacijom: Pogotovo ako natječaj nema sponozora, a nagrada za pobjednika natječaja je novčana (ili se radi o nekom skupom komadu opreme). Naime, kod takvih se natječaja gotovo uvijek fond nagrada podmiruje upravo novcem od kotizacija, s time da višak ide u džep organizatora, ili za pokrivanje organizacijskih troškova. Za sve učesnike, osim za pobjednika, takvi natječaji su efikasno bacanje novca...
četvrtak, 13.03.2014.
Gomilanje opreme
Ilustracija o tome kako zapravo izgleda "sindrom gomilanja opreme"
(engl: gear acquisition syndrome)
--------------------
Prijevod (za one koji ne znaju engleski):
Gear acquisition syndrome = sindrom gomilanja opreme
What I started with = sa čime sam počeo
What I bought because I thought I really need it = Što sam kupio jer sam mislio da mi stvarno treba
What I actually use = Što stvarno koristim
ponedjeljak, 10.03.2014.
Kako snimiti savršeni "selfie"?
Iako self-shotovi, i medijski cirkusi oko njih (barem meni osobno, op.a.) lagano postaju dosadni kao proljev, evo kratkog video-tutorijala (iz jedne stare reklame za foto-opremu) kako snimiti "savršeni" self-shot... bez šminke i photoshopa, koristeći samo kameru i fotografsku vještinu.
nedjelja, 09.03.2014.
Vrste fotografa profesionalaca
Jednako kao što se fotografe-amatere, prema količini njihovog znanja i vještine, može u grubo podjeliti u nekoliko skupina, slično se može učiniti i sa profesionalnim fotografima.
(Da se za svaki slučaj još jednom ponovi: amater je osoba koja se nečime bavi iz kobija, bez ikakve zarade, iz čiste ljubavi prema onome čime se bavi. Profesionalcima je ono čime se bave glavni izvor životnih prihoda. op.a.)
Profesionalce se, po pitanju njihovih spobnosti i načinu na koji pristupaju fotografskom poslu, u grubo može podijeliti u ove skupine:
** PROFESIONALAC-NEZNALICA
Čovjek koji malo zna o poslu kojim se bavi, niti ga ima previše volje raditi, ali se svejedno njime bavi radi preživljavanja. Čak i ako ima neku fotografsku školu, razina njegovog znanja stečenog tjekom školovanja je često vrlo mala i upitna (često su na razini prosječnog znanja amatera početnika). O estetici često nema neka velika znanja (u najboljem slučaju drži se pravila kompozicije "ko pijan plota"), a o tehničkoj strani fotografije zna tek ponešto. Uglavnom je možda u stanju korektno odraditi snimanje fotografija za dokumente, ali rijetko kad nešto više od toga, bez da bude problema po pitanju poštivanja rokova ili pak (ne)kvalitete snimaka.
** PROFESIONALAC "VULGARIS"
(lat. vulgaris = obični)
Čovjek koji ima sva potrebna (tehnička i estetska) znanja i vještine kako bi, bez potrebe za bilo kakvim prenemaganjem, i strogo po "p.s."-u, sasvim korektno odradio onakav fotografski posao kakav se od njega traži. Ništa više i ništa manje od toga.
** PROFESIONALAC-HOHŠTAPLER
Hohštapler više radi na svome imidžu (na način da svojom pojavom ili pretencioznom reklamom pokušava "impresionirati" okolinu), nego na kvaliteti posla. Možda i je u stanju većinu vremena korektno obaviti posao koji se od njega traži, no zbog bavljenja imidžem posao i fotografije uvijek ostanu "u drugom planu" - nije rijetkost da radi "overkill", tako da npr. od običnog fotografiranja radi "spektakl", ili kod obrade slika "siluje" nekakve ekstremne efekte.
** VRHUNSKI PROFESIONALAC
Čovjek koji zna apsolutno sve što je bitno za posao koji radi. Počevši od estetske i tehničke strane same fotografije, pa i više od toga, uklučujući i društvene znanosti koje se tiču fotografije. Osim što radi točno ono što se od njega traži, ako je potrebno, sposoban je čak i sam educirati klijenta (ako je ovaj neodlučan ili se u njih ne razumije). Osim toga vrhunske profesionalce odlikuje to da nikad ne kasne, i štoviše, ponekad fotografije dostave čak i prije dogovorenog roka.
subota, 08.03.2014.
Što ljudi plaćaju
Kada ljudi naruče profesionalnog fotografa da im snimi neki događaj, i kada doznaju cijenu fotografiranja tog događaja, često bivaju začuđeni i iznenađeni. Jednostavno im je neshvatljivo "kako obično fotografiranje može toliko skupo koštati". Ovo se posebno odnosi na fotografiranje događaja kao što su npr. vjenčanja, krštenja, sprovodi, karmine i slično, a koji su (pogotovo vjenčanja) zapravo među najskupljim fotografskim uslugama.
Naime, mnogi smatraju kako profesionalni fotografi, pogotovo u današnje doba digitalije, nemaju apsolutno nikakve troškove, pa smatraju kako to njihovo snimanje "ne bi smjelo biti toliko skupo". Međutim, stvari nisu baš takve kakvima se na prvi pogled čine...
ŠTO LJUDI MISLE DA PLAĆAJU:
- Čovjeka s fotoaparatom koji će "okinuti nekoliko slika"
ŠTO LJUDI ZAPRAVO PLAĆAJU:
- vrijeme - Vrijeme je novac. Tu spada vrijeme koje je potrebno za samo fotografiranje, zatim vrijeme koje je potrebno za selekciju i obradu fotografija, te naravno isprint i opremanje fotografija (albumi, okviri, CD-i itd.). Tu je ponekad u pitanju nekoliko dana posla, a ne nekoliko sati ili minuta.
- putne troškove - Fotografi se ne teleportiraju na mjesto snimanja. Odlazak fotografa do mjesta snimanja iziskuje troškove u obliku goriva za auto, cestarine, ili pak karata za vlak, brod, avion, ili neki drugi oblik prijevoza. Ak s esnimanje odvija u nekom teško pristopačnom predjelu, tu su još i troškovi smještaja.
- amortizaciju opreme - Fotografska oprema se troši fotografiranjem, te ju je nakon nekog vremena potrebno zamijeniti i/ili servisirati. Uz to, vrhunska fotografska oprema je i poprilično skupa i mnogobrojna - aparat, objektivi, stativi, rasvjeta... Tu su naravno još i kompjuter, printer, te softver za obradu fotografija (ako se govori o legalnim kopijama komercijalnih programa).
- repromaterijal - U to spadaja fotopapir na koje se printaju fotografije, filmovi (ako fotograf ipak radi na film) injihovo razvijanje, te oprema za fotografije (albumi, okviri za slike i slično).
- asistenta - Kod zahtjevnijih snimanja fotografi imaju i asistenta. Ponekad i više njih, a koji prilikom snimanja pomažu u nošenju i postavljanju opreme, brinu za rasvijetu itd., a ponekad čak pomažu i u obradi i opremanju fotografija nakon snimanja.
- režijske troškove - Fotogarfi koji nemaju vlastiti prostor koji koriste kao fotografski studio, moraju plaćati najam fotografskog studija te naravno i struju, vodu, grijanje tog prostora...
- životne troškove - Fotografi ne žive od hvale, reklame, ljubavi i čistog zraka; oni također moraju plaćati režije i jesti.
- porez - svatko tko naplaćuje svoje usluge, mora plaćati porez državi.
Naravno, za sve one kojima je preskupo plaćati profesionalnog fotografa za snimanje nekog događaja, uvijek postoji i jeftinija (praktički besplatna) opcija, a to je angažirati prijatelje (ujedno i goste ili sudionike) da sami snimaju događaj svojim mobitelima i fotoaparatima. Naravno, što često ide nauštrb kvalitete.
petak, 07.03.2014.
Istočni front
2. svjetski rat, sa ruske strane...
četvrtak, 06.03.2014.
Jedan slučaj iz Bosne
Čačkajući po YouTube-u, naletio sam na jedan video snimljen u Bosni, koji prikazuje kako je neki lokalni hodža reagirao na pojavu čovjeka s kamerom. Uglavnom, pokušavao je čovjeku zabraniti snimanje gradilišta na kojem se obnanvlja lokalna džamija.
CENZORSKE ZABRANE SNIMANJA I KOČIJAŠKE PSOVKE HODŽE, LAŽNA PRIJAVA POLICIJI
Snimatelj, koji je dokumentirao kako traje obnova, između ostaloga snimio je i nekoliko povreda zaštite na radu (od nenošenja zaštitnih kaciga prilikom manipulacije visećih tereta, spavanja na gradilištu itd.), te prostačko ponašanje dotičnog vjerskog službenika kojem se iz nekog samo njemu znanog razloga nije svidjelo što ovaj snima. Dotični je na kraju zbog snimanja pozvao policiju, a snimatelja se lažno optužilo da "ometa radove" i "provocira" (iako je samo snimao). Na svu sreću, policajac koji je došao na intervenciju, shvatio je o čemu se radi...
srijeda, 05.03.2014.
PINAC report
Nekoliko friških vijesti sa bloga PINAC
** Jednom čovjeku (kojeg je policajac zaustavio zbog prelazka ulice van pješačkog prelaza) se umalo dogodilo da je policajac na njega potgnuo oružje, jer je ovaj vadio kameru iz torbe.
Cops now Reaching for Guns Against Citizens who Video Record them
** Policajci su prvo uhitili jednog čovjeka pod optužbom da nije platio kartu za autobus, da bi zatim uhitili drugoga koji ih je sve snimao.
Man Gets Arrested After Video Recording NYPD Cops Piling on Top of Man over Bus Fare
** U jednoj prepirci, policajac je u samoobrani upucao čovjeka. Čitavu situaciju snimio je jedan prolaznik. Međutim, nakon toga zaredali su komentari u kojima su drugi policajci za to što se dogodilo okrvili - snimatelja.
Cop Kills Firefighter; Cops Blame Videographer for Death
ponedjeljak, 03.03.2014.
"Gramatički Nacisti"
"Gramatički Nacisti" (engl: grammar nazi) su osobe koje ne mogu odoljeti da u nekom tekstu objavljenom na internetu (npr. na blogu, forumu...) ne ispravljaju nečije jezične, gramatičke i pravopisne pogreške.
(link sa: knowyourmeme)
Tako dotični zbog nekih svojih impulsa ne mogu odoljeti da ne komentiraju i "ispravljaju" tuđe tekstove, počevši od klasičnih "puritanskih" cijepidlačenja oko toga koju riječ je za koji pojam "ispravno" koristiti, pa do uočavanja i upozoravanja na gramatičke greške i "tipfelere" koje su uočili a po njihovim nahođenjima "nisu ispravni". Čak i u situacijama kada je sadržaj rečenice i teksta u cjelini sasvim razumljiv, a te "pogrešne" riječi, gramatika i greške u pisanju uopće ne mjenjaju smisao i značenje teksta; štoviše, prosječni čitatelji ih u većini slučajeva neće ni primjetiti, a kamoli obraćati neku veliku pažnju.
Pa tako npr. nije "slika" nego "fotografija"*, nije "kamera" nego "fotoaparat"** ,... "tipfeler" više nije "tipfeler" nego "zatipak". itd., a slučajeve gdje netko zbog ovog ili onog razloga udari pogrešno slovo na tipkovnici ili pak slovima zamjeni redoslijed, ispusti interpunkcijski znak ili slično, ne treba ni spomnjati.
Zbog svoje revnosti i nametljivosti, "gramatički nacisti" spadaju među najiritantnije internetske "pojave".
Inače, dotični, koji očito pate od nekog oblika opsesivno-kompulzivnog poremećaja (a moguće i još nečega, s obzirom koliko ponekad znaju biti nametljivi), ako su toliko sigurni u svoje jezične i gramatičke sposobnosti, bolje da se zaposle kao lektori u izdavačkim i novinskim agencijama, ili pak na sudovima (gdje je izuzetno bitna točnost onoga što piše u spisima!), nego da po forumima i blogovima doslovno maltretiraju ljude svojim "lekturama" koje nitko od njih uopće nije ni tražio.
U onim ekstremnijim slučajevima događa se da dotični čak, sve takve greške u pisanju koje uoče u nečijem tekstu koriste u obliku ad hominema, nerjetko onoga tko je "pogriješio" nazivajući "nepismenim" i sličnim pogrdnim pridjevima, kako bi "pobili" argumente, ili pak samo sa jedinom svrhom da skrenu raspravu sa relevantne teme na raspravljanje (ili bolje rečeno držanje bukvica) o pravopisu.
------------------------
* slika = u širem smislu bilo kakav dvodimenzionalni vizualni prikaz nečega; u užem smislu vizualni prikaz nečega stvoren nekom slikarskom tehnikom; fotografija = ona slika koja je nastala fotografskim procesom
** kamera = u širem smislu bilo kakva naprava koja bilježi sliku, u užem smislu (video)kamera označava napravu za bilježenje pokretnih slika (videa); fotoaparat = kamera koja bilježi nepokretne slike, tj. fotografije
nedjelja, 02.03.2014.
Glupi komentari
Tko god da je ikada objavljivao fotografije na nekom iole ozbiljnijem fotografskom portalu (Facebook to nije!), zasigurno je doživio da mu ispod fotografija drugi korisnici povremeno ostavljaju komentare.
No, zbog silne inflacije fotografa, foto-portali su uglavnom zatrpani fotografijama svih mogućih razina (ne)kvalitete, pa se tako ljudima u moru novih fotografija često uopće niti ne da trošiti vrijeme na komentiranje. Dosta su rijetki slučajevi da se ispod fotografija na takvim portalima ostavljaju smisleni komentari. Uglavnom se većina komentara koji se tamo mogu naći zapravo svodi na gluposti. Jedan smisleni komentar ispod fotografije vrijedi više nego kamion besmislenih gluposti. A uz to, svaki komentar zapravo uvelike pokazuje i kakav je sam mentalni sklop komentatora.
Osim toga, u nekim slučajevima, kada se komentatori upuste u nekakva opsežnija komentiranja, ima onih kojima značajno nedostaje takta. Općenito, imati takta znači imati vještinu kako nekome objasniti da je u krivu ili da je negdje pogriješio, bez da se od te osobe napravi neprijatelja ili budalu.
KAKO IZGLEDAJU GLUPI KOMENTARI?
Glupe i besmislene komentare se može ugrubo podjeliti na tri kategorije:
1. Paušalne površnosti
Ovakav način komentiranja uglavnom se svodi na jedno- ili dvosložne riječi, te emotikone ("smajliće"), i ne služe ničemu, jer ne daju nikakvu pravu povratnu informaciju o stvarnoj kvaliteti fotografije; bilo o samom kadru, bilo o tehničkoj izvedbi. Izražavaju uglavnom površne subjektivne doživljaje promatrača, i to uglavnom od onih koji su potrošili možda 2 seknunde da pogledaju sliku, i napisali nešto tek toliko da napišu nešto, samo da bi autor dobio dojam da mu je netko pogledao fotografiju.
Primjeri:
"Sviđam"
"Lajk",
"++++",
":-)"
isl.
2. Generalizam poslije bitke
Generalizam poslije bitke svodi se na pametovanje o tome što je trebalo učiniti i kako je trebalo učiniti, ali nakon što je to već učinjeno. U fotografskom smislu svodi se na pametovanja kako je ili čime je neku sliku trebalo snimiti "da bude bolja". Oni koji komentiraju na takav način često uopće ni ne znaju sve okolnosti snimanja i nastanka fotografije, već napamet daju neke svoje ideje koje su na licu mjesta možda čak bile i u potpunosti neizvedive pa zato i nisu izvedene (npr. zbog situacije u kojoj je snimano, raspoložive opreme isl).
Primjeri:
" To je trebalo snimati teleobjektivom...",
" Trebao si se progurati da dođeš bliže...",
" To je trebalo snimit po danu..."
isl.
3. Pljuvanje
Pljuvanje se svodi uglavnom ili na revno traženje grešaka na fotografijama ili na ad hominem omalovažavanje fotogafa. Većina onih traže greške, znaju naći grešku i reći (tj. napisati) da je nešto na slici loše, ili pak je kompletna slika (zbog neke greške) za baciti, ali ne znaju objasniti zbog čega je loše, odnosno kako ispraviti grešku. Isto tako postoje oni koji ostavljaju omalovažavajuće komentare koji se tiču samog fotografa, samo zbog osobnih nesimpatija prema fotografu i kako bi se na takav način mogli iživivljavati, pokušavajući sebe prepotentno prikazati kao sveznalicu, a autora kao neznalicu.
Primjeri:
"Daj si pogledaj slike na što liče."
"Svaka budala s mobitelom bi to bolje snimila."
"Ostavi se fotografije, i pusti da se njome bave ljudi koji znaju fotografirati"
isl.
KAKO BI SUVISLI I SMISLENI KOMENTAR TREBAO IZGLEDATI?
Suvisli komentar bi trebao dati autoru fotografije neku konkretnu povratnu informaciju o tome koliko je dobra ili loša fotografija. Ne treba to biti neakva vrlo detaljna analiza u obliku znanstvenog eseja, već je dovoljno napisati nekoliko rečenica, počevši od samog subjektivnog doživljanja, pa do analize kadra i tehničke izvedbe. Naravno, glavni preduvijet za to je malo bolje proučiti fotografiju, te malo intelektualnog rada da se doživljaj i zapažanja uobliče u smisleni komentar.
Primjeri:
"Ova slika mi se sviđa. Dobro uhvaćen tenutak. Dobra kompozicija. "
"Slika je ok, ali ti se glavni objekt u kadru sudara sa elementima iz pozadine pa ne dolazi baš do izražaja."
"Ovo mi se ne sviđa. Osim što je fotografija mutna i zrnata, teško je razlučiti što je zapravo glavni objekt snimanja, a i kadar visi."
itd...
Iako neki smatraju da ne treba pisati loše komentare (po sistemu "ako nemaš što lijepo za reći, nemoj uoće govoriti"), takav pristup je zaprravo najbolji recept da se ljudi umisle kako su najbolji, jer im se, valjda zbog straha od nekakvog povrijeđivanja ega, uskraćuju važne povratne informacije... Uostalom, ne kaže uzalud narodna poslovica "sama hvala niš ne valja".
