nedjelja, 29.05.2011.
Preveliki trošak!?
ili: "Imamo milijune eura za trgovački centar, tisuće kuna za najam zaštitara, ali nemamo 50kn za naljepnicu"
Riječ je o shopping centrima, zaštitarima i naljepnici "zabranjeno fotografiranje".
Naime, nkon otvaranja shopping centra "Cvjetni",prošetao sam dotičnim i upitao jednog zaštitara "Koja je fotografska politika na području shopping centra, što se tiče fotografiranja za ososbne potrebe?" Odgovor je bio otprilike "Ah, ne znam, još nismo dobili nikave direktive."
Međutim, nekoliko dana kasnije prilikom ulaska u centar Cvjetni zajedno s prijatelljem koji je također fotograf (s fotoaparatima preko ramena!!), ubrzo je na gornjoj etaži s koje se pruža pogled na cvjetni trg, uslijedio susret sa zaštitarom: "Dobar dan, snimanje zabranjeno, za koga snimate?". Odgovor: "Za sebe." Iako nije bilo daljnje verbalne razmjene, zaštitar je ostao u neposrednoj blizini, vjerojatno da spriječi bilo kakav pokušaj snimanja.
Naravno, zbog takve reakcije zaštitara zaključak je da je opet iz nekog "sigurnosnog" razloga na području shopping centra "snimanje zabranjeno". No opet se ponavlja ista stvar kao i u nekim drugim trgovačkim centrima - nigdje nema vidljivo istaknutog znaka zabrane!
Ako takva zabrana postoji, tada bi vlasnik centra trebao na ulaz postaviti znakove zabrane, kako bi se otklonile nedoumice i izbjegle neugodne i iritantne situacije sa zaštitarima.
U blizini Trga Bana Jelačića, traje izgranja Ban centra, također stambeno-poslovnog kompleksa. Za pretpostaviti je da bi i tu mogla biti ista priča - zabrana bez znaka zabrane.
subota, 28.05.2011.
Fotografski rat
Evo što se događa kada grupica fotografa shvaća fotografiju vrlo ozbiljno:
petak, 27.05.2011.
Za rubriku "vjerovali ili ne"...
Nedavno je u SAD, na Floridi, navodno predložen novi zakon kojim bi fotografiranje farmi i životinja na tim farmama bilo kazneno djelo, čak i ako je snimljeno s javne površine. Predlagatelji dotičnog zakona (tj. farmeri) tvrde da je to potrebno kako bi se zaštitilo njihovo intelektualno vlasništvo i "poslovne tajne".
Photographing cows or other farm scenery could land you in jail under Senate bill
četvrtak, 26.05.2011.
Dozvola za snimanje HŽ
Iako na domaćim kolodvorima i prugama nigdje ne postoje istaknuti znakovi zabrane snimnja, i svi su de facto javno dostupne površine, za snimanje vlakova i svega ostaloga na kolodvorima i prugama HŽ-a (Hrvatskih željeznica) nije na odmet ishoditi dozvolu za snimanje.
Ono što na toj dozvoli piše jest da se dozvoljava snimanje na kolodvorima i prugama, dok je u depoima i radionicama snimanja zabranjeno. No, kolodvori i peroni su i inače javno dostupni, dok u depoe i radionice smiju samo zaposlenici, a pristup nezaposlenim ososbama je ionako zabranjen, tako da taj papir u svari više služi kao sredstvo odvraćanja nadobudnih RVR*-ovaca (kojima su uobičajeno sumnjivi svi sa fotaparatima u rukama), nego što predstavlja pravu dozvolu bez koje bi bilo uopće zabranjeno ući i/ili unijeti bilo kakvu foto ili video opremu na područje ili u objekt pod upravom HŽ-a.
Dobivanje dozvole je više-manje formalnost. Da bi se dobila dozvola (koja vrijedi do kraja tekuće kalendarske godine), potrebno je samo poslati e-mail HŽ-ovoj službi za odnose s javnošću u stilu "ja sam Pero Perić i volim snimat vlakove, i u većini slučajeva dozvola stiže u roku nekoliko dana e-mailom (PDF datoteka koju je potrebno isprintati).
---------
* redarstvo, vatrogastvo i rasadnik
srijeda, 25.05.2011.
Harald Vogel
utorak, 24.05.2011.
RTFM!!
Read the fu**ing manual!!! - Pročitaj je***a uputstva!!!
Postoje ljudi koji su lijeni čitati uputstva za upotrebu, uglavnom izuzetno sigurni u sebe i svoje (ne)sposobnosti, sa stavom "uputstva su za budale, ja sam dovoljno pametan i skužit ću ja to".
Tako se povremeno događaju slučajevi da kupci jedan dan kupe novi fotoaparat objektiv i dodatnu opremu, da bi isti već slijedeći dan došli u dućan s nekom reklamacijem, uglavnom kako je fotoaparat "neispravan". Najčešći problem je upravo taj što dotični uopće nisu pročitali uputstva. Naravno, postoje slučajevi da aparat doista bude neispravan zbog tvorničke greške ili oštećenja u transportu, ali su takvi slučajevi vrlo rijetki.
Uputstva o tome kako napuniti i umetnuti bateriju, kako montirati objektiv, kako umetnuti memorijsku karticu i kako podesiti aparat na potpuno automatske postavke se najčešće nalaze na prvim stranam uputstva za upotrebu, zajedno sa slikom rasporeda dotičnih elemenata na foto aparatu, a koje je prosječno inteligentnoj osobi moguće svladati u roku 5-10 minuta.
Također, upute za samostalno otklanjanje sitnijih kvarova i sitnih "blesiranja" aparata nalaze se najčešće na zadnjim stranicama uputstava za upotrebu, te da se tek ukoliko te opisane metode ne upale, potraži pomoć servisa.
ponedjeljak, 23.05.2011.
Čangrizavi starci
U čangrizave starce spada određen dio starije populacije, uglavnom penzionera iznad 60 godina starosti, koji lagano pokazuju prve znakove staračke demencije i kojima apsolutno sve živo i neživo oko njih smeta i nije po volji.
Najčešće se radi o onima koji smatraju kako su samo zbog godina "najpametniji i najmudriji", a sebe doživljavaju kao nekakav vrhovni autoritet po pitanju svea i svačega, te imaju potrebu zabadati u svačiji posao, svima oko sebe komandirati i soliti pamet, te prozivati na odgovornost svakoga tko ima se zbog nečega ne sviđa.
Ne treba niti spominjati da su im između ostaloga često "na tapeti" i fotografi, pogotovo oni sa malo većim SLR aparatima, koji od dotičnih nerijetko doživljavaju "pozivanje na odgovrnost" ili kojekakve "prodike" zbog toga što negdje nešto ili nekog snimaju.
Naravno, pri tome dotični sebe smatraju izuzetno kulturnima, natprosječno inteligentnima i visoko obrazovanima, no u njihovim ispadima se redvito zorno pokazuje kolika je zapravo stvarna razina njihove (ne)kulture, (ne)inteligencije, neupućenosti i gluposti; osim što se uglavnom svima obraćaju sa "ti"*, a njihovi verbalni ispadi su uglavnom puni pogrdnih epiteta, psovki i uvreda.
Kako dotični zbog svojega fizičkog stanja najčešće ne predstavljaju ozbiljniju opasnost (u smislu fizičkih okršaja i oštećivanja opreme), najčešće im je krajnji domet pokušaj zastrašivanja prijetnjama kako će pozvati policiju, jer su uvjereni kako će to suprotnu stranu prestrašiti, i da će automatski biti po njihovom....
------
* po pravilima bon-tona, nepoznatim osobama se obraća sa "vi" (tzv. persiranje) čime se iskazuje distanca i/ili poštovanje.
subota, 21.05.2011.
Problemi s američkom policijom
Kako javlja CarlosMiller, u zadnje vrijeme po čitavoj Americi fotografi i video snimatelji imaju sve više problema sa policijom. To se ne odnosi samo na fotografe-amatere, već i novinski reporteri imaju sa policijom sve više neugodnosti, pa čak i fizičke okršaje (koje redovito započnu policajci kršeći svoje ovlasti i zakone, ali su snimatelji ti koji na kraju završe na sudu).
** Las Vegas Cop Beats Man For Videotaping Him
** Milwaukee Cop Assaults News Videographer
** Miami Police Assault Photojournalist for Shooting Video
** New Orleans Photojournalist Handcuffed After Taking Photo
četvrtak, 19.05.2011.
Pozitiv, negativ, dija...
Kako se danas pojavljuju nove generacije mladih i nadobudnih fotografa koji svoje prve prve fotografske korake rade sa digitalijom, tako najčešće nemaju nikakvih iskustva sa snimanjem na film, te stoga možda nije na odmet spomenuti po čemu se filmovi razlikuju.
Osim po formatu (tj. dimenzijama i načinu pakiranja filma), filmovi se razlikuju i po načinu na koji prikazuju (tj. reproduciraju) snimljenu sliku. Tako postoje negativ filmovi i dijapozitiv filmovi.
Od strane fotografa, tri najčešće korištene vrste filma danas su:
** Crno bijeli negativ filmovi - ono što je u stvarnosti svijetlo, na filmu će biti tamno, i obratno. Izgled crno-bijelog negativa nakon razvijanja filma:
(ilustracija)
** Kolor negativ filmovi - kod kolor negativ filmova slika će biti prikazana slično kao i kod crno bijelih negativ filmova, jedino što će, s obzirom da daju sliku u boji, prikazivati komplementarnu (suprotnu) boju od one koja je u stvarnosti. Izgled kolor negativa nakon razvijanja filma:
(ilustracija)
** Kolor dijapozitiv filmovi - slika na filmu je identična slici u stvarnosti. Izgled dijapozitiv filma nakon razvijanja filma:
(ilustracija)
Bitno je još posebno napomenuti da se svaka od ovih navedenih vrsta filmova razvija na drugačiji način, zbog drugačijeg sastava i broja slojeva fotoosjetljive emulzije, a razvijanje filma u pogrešnim kemikalijama će samo uništi film.
srijeda, 18.05.2011.
Kamera na mjesecu
Fotografske kamere koje su koristili astronauti na Mjesecu bile su posebno prilagođene Hasselblad 500EL kamere. Kako se radilo o posebno prilagođenom modelu, ime im je promjenjeno u HDC (Hasselblad Data Camera).
Za razliku od serijske 500EL kamere, HDC kamera nije imala optičko tražilo. Ispred filma je bila montirana posebna staklena ploča sa križićima (tzv. "reseau plate") koja je bila točno kalibrirana, a ti križići su omogućavali korekcije fotografija u slučaju deformacije filma, kao i određivanje kutne udaljenosti objekata na slici ovisno o upotrebljenom objektivu.
Spremik za film na dotičnim kamerama bio je posebno prilagođen i velikog kapaciteta. Za tu priliku korišten je i poseban film širine 70mm sa perforacijom i tankom podlogom, a ovisno o vrsti filma u spremniku, jedno punjenje omogućavalo je 160 fotografija u koloru ili 200 crno bijelih.
nedjelja, 15.05.2011.
Pulitzerova nagrada
Pulitzerova nagrada je američka nagrada koju svake godinu u travnju dodjeljuje Fakultet novinarstva Columbia. Nagrada je dobila naziv po njenom utemeljitelju Josephu Pulitzeru. Postoji više kategorija za koje se ova nagrada dodijeljuje. Među tim kategorijama nalaze se i one za fotografiju.
Da bi neka fotografija uopće mogla biti nominirana za Pulitzerovu nagradu, ona mora prvo biti objavljena u američkim novinama. Fotografije nominiraju novinske kuće, a ne sami fotografi.
Zanimljivo je to da su većinu fotografija koje su osvojile Pulitzerovu nagradu uglavnom snimili nepoznati ili slabo poznati fotografi i fotoreporteri (a koji su postali poznati tek nakon osvajanja nagrade), i to često sasvim slučajno, tako što su se u odlučujućem trenutku zatekli na pravom mjestu.
Samo neke od poznatijih fotografija koje su osvojile Pulitzerovu nagradu:
** Podizanje zastave na Iwo Jimi (1945.) - Joe Rosentahl
** Ubojstvo japanskog političara (1961.) - Yasushi Nagao
** Ubojstvo Lee Harvey Oswalda (1964.) - Robert H. Jackson
...
subota, 14.05.2011.
Ubijte glasnika!
Kada se nađe potreba za pljuvanjem po novinarima, i fizičkim iživljavanjem na istima, fotografi i fotoreporteri su najčešće prvi koji su na udaru, s obzirom da se zbog svoje fotografske opreme jasno ističu.
Pri tome, onima koji imaju potrebu iživljavanja radi nekog svojeg viđenja "pravde" i "istine" je totalno nebitno što fotografi zapravo samo bilježe ono što se događa, i nikako ne utječu na događanja ispred svojih fotoaprata. Također se zaboravlja da da naslove novinskih članaka ne pišu fotoreporteri, već novinari i novinski urednici.
Glavni razlog pljuvanja po novinaraima i napada na fotografe je taj što danas vrlo velik broj "pravednički" nastrojenih ljudi jako smetaju one vijesti koje oni sami ne žele čuti, te se toga osjećaju uvrijeđenim i prozvanim da sami "kroje pravdu". Štoviše, takvi čak za nešto odgovornim drže novinare i fotoreportere, a ne one koji su direktno prouzročili događaj o kejem su ovi izvjestili; bez obzira radilo se o neredima, sportskim događajima, vjenčanju poznatih osoba, političkim spletkama i ostalim vjestima koje se već mogu naći na internet portalima, u novinama i na televiziji.
Isto tako, to svoje iživljavanje na fotoreporterima zapravo percipiraju kao "pravednički" način "kažnjavanja" dotičnih zbog "pogrešnih" i "loših" vijesti, čak i ako su konačnici te vjesti zapravo sasvim objektivne, bez nagađanja i senzacionalizma, te odgovaraju na svih 6 novinarskih pitanja - tko, što, gdje, kada, kako i zašto?
Ono što je posebno smješno kod takvih pojava jest da s jedne strane takvi "pravednici" za sebe tvrde kako se zalažu za slobodu i demokraciju (a što između ostaloga znači i slobodu medija!) dok s druge strane direktno propagiraju preventivnu i duševrižničku cenzuru i zabranu svega onoga što njima samima nije po volji, i to upravo na onakav način kako se to radilo u totalitarnim režimima poput fašizma, nacizma i staljinizma.
petak, 13.05.2011.
Paparazzi, fotoreporteri i ulični fotografi
Neupućeni ljudi svakoga na ulici s malo većim (SLR) fotoaparatom smatraju "paparazzom". Sam naziv "paparazzo" je pogrdan.
Općenito, bilo kakva generalizacija je samo pokazatelj ljudske površnosti, a u velikom broju slučajeva i prilično upitnog intelekta.
Malo je ljudi koji umjesto "genusa proximusa", tj. činjenice da netko ima fotoaparat (a na čemu se baziraju sve generalizacije) obraća pažnju na "diferentiu specificu" - koga, što, kako i zašto snima.
Iako je ponekad granica između paparazza,fotoreportera i uličnih fotografa vrlo tanka, razlike ipak postoje.
1. Koga snimaju:
- fotoreporteri: Događaje i ljude ne događajima.
- paparazzi: Poznate osobe u svakodnevnim životnim situacijama.
- ulični fotografi: Obične ljude u svakodnevnim životnim situacijama.
2. Gdje snimaju:
- fotoreporteri: Gdje god ih urednici iz redakcije pošalju.
- paparazzi: Na mjestima gdje se okupljaju poznate osobe ili ispred njihovih stanova.
- ulični fotografi: Na mjestima gdje ima ljudi.
3. Kako snimaju:
- fotoreporteri: sa pristojne udaljenosti
- paparazzi: progone objekt snimanja
- ulični fotografi: po mogućnosti nenametljivo
4. Čime snimaju:
- fotoreporteri: većim SLR aparatom, nerjetko imaju i dva
- paparazzi: SLR aparatima
- ulični fotografi: manji SLR, rangefinder ili veći kompakt
5. Zašto snimaju:
- fotoreporteri: za novine
- paparazzi: zbog ekskluzive
- ulični fotografi: za svoj gušt
četvrtak, 12.05.2011.
Foto-mobiteli
U samom početku svoje egzistencije, mobilni telefoni su imali dvije funkcije - telefoniranje i slanje SMS poruka. Međutim u silnoj borbi za tržište, proizvođači su u mobilne telefone počeli ugrađivati dodatne opcije. Tako da danas postoje i tzv. "smatrphone" mobiteli koji su više minijaturna računala nego telefoni; omogućavaju pristup internetu, slanje e-maila, i mnoge druge opcije, uključujući i snimanje slike i videa.
Tako se u zadnje vrijeme često javjaju polemike oko toga je li bolje uzeti dva uređaja (jeftiniji mobitel i zasebni fotoaparat), ili uložiti u skupi mobitel sa što boljom kamerom. No neke stvari treba svakako uzeti u obzir:
Većina jeftinijih mobitela s ugrađenom kamerom imaju manju rezoluciju od pravih fotoaparata. Također, često su automatski, i nemaju nikakvu mogućnost kontrole ekspozicije (blenda, vrijeme, iso). To u slučajevima nedostatka svijetla redovito rezultira mutnim i vrlo zrnatim (tj. potpuno neupotrebljivim) snimkama.
Isto tako, za razliku od pravih fotoaparata, mobiteli s kamerom u najvećem broju slučajeva nemaju zoom opciju, a ako je imaju, najčešće se ne radi o optičkom zoomu već o digitalnom koji još dodatno smanjuje kvalitetu snimaka (jer da bi približio kadar doslovno reže snimku). Također, sama optika na mobitelima je redovito manje kvalitetna od one u fotoaparatima.
Za nekoga kome je bitno da ima uz sebe nešto čime može u nuždi zabilježiti kakvu sliku ili video, mobiteli s kamerom mogu biti dostatna opcija. No za bilo kakvo iole ozbiljnije bavljenje fotografijom, pravi fotoaparat (makar i kompaktni sa nekoliko opcija podešavanja ekspozicije) je daleko bolji izbor.
srijeda, 11.05.2011.
Tošo Dabac
Tošo Dabac (1907-1970), bio je hrvatski fotograf priznat u svijetu i jedan od osnivača i glavnih predstavnika tzv. Zagrebačke škole umjetničke fotografije. Njegove najpoznatije fotografije nastale su u Zagrebu, tridesetih godina dvadesetog stoljeća.
LINK NA GALERIJU FOTOGRAFIJA
ponedjeljak, 09.05.2011.
Oprez kod snimanja novorođenčadi!
Rođenje djeteta je veliki događaj. Vjerojatno nema ponosnog roditelja i rodbine koji ne žele prinovu u obitelji odmah ovjekovječiti za obiteljski album. Međutim u navali da se napravi što veći broj slika, većina ljudi uopće ne vodi računa o tome da neopreznim fotografiranjem mogu napraviti štetu.
Problem je u bljeskalici!!
Naime, kako novorođenčad nema razvijene reflekse i stoga je izuzetno osjetljiva na nagle bljeskove intenzivnog svjetla, svaki bljesak bljeskalice za djete predstavlja šok. Štoviše, višekratno i uzastopno bljeskanje može u nekim slučajevima izazvati čak simptome slične epilepsiji - grčenje i trzanje.
Zbog toga je bitno upamtiti: Kod snimanja novorođenčadi i djece do 6 mjeseci starosti treba izbjegavati upotrebu bljeskalice, te umjesto blicanja nastojati maksimalno iskoristiti postojeće ambijentalno svijetlo.
nedjelja, 08.05.2011.
Prva fotografska lekcija
Prvi korak je uperiti kameru u objekt snimanja...
subota, 07.05.2011.
5 ignoriranih činjenica
Postoji nekoliko stvari koje ljudi koji se imaju potrebu iživljavati na fotografima ili ne znaju ili ne žele znati ili naprosto namjerno ignoriraju u svojoj potrebi za izigravanjem autoriteta i iživljavanjem:
1. Fotoaparat nije oružje.
2. Fotografiranje samo po sebi ne uzrokuje nikakvu fizičku, psihičku ili bilo kakvu drugu štetu na fotografiranom objektu ili osobi; ne krade dušu i ne uzrokuje bolest ili smrt.
3. Fotoaparat nema rengenski vid; ne otkriva i ne može zabilježiti ništa više od onoga što je i inače vidljivo prostim okom.
4. Osoba koja u rukama ne drži fotoaparat i ne snima njime, ne može vidjeti ni znati što fotograf vidi kroz tražilo, a još manje što, kako i zašto fotografira.
5. Bez obzira na fizičku veličinu i oblik, svaki fotoaparat (SLR, kompakt ili mobitel s kamerom) bilježi sliku.
petak, 06.05.2011.
Poznate Fotografije - Evakuacija Saigona
Jedna od najpoznatih fotografija iz vremena Vijetnamskog rata je fotografija koju je snimio Nizozemski otograf Hubert van Es, 29.4.1975., jedan dan prije pada Saigona.
FOTOGRAFIJA
Van Es je opisao događaj:
četvrtak, 05.05.2011.
Miroslav Tichý
Miroslav Tichý (1926-2011) bio je Češki fotograf koji je sve svoje radove snimao primitivnim kamerama koje je sam konstruirao od kartonskih kutija, limenki, pleksiglasa, gumilastike i sličnih priručnih materijala...
srijeda, 04.05.2011.
Još jedan biser Američkog idiotizma
Američka agencija za domovinsku sigurnost (Department of Homeland Security), kojoj bi kao primarna svrha trebala biti borba protiv terorizma, već neko vrijeme stvara bazu podataka u kojoj se nalaze ljudi koji se bave "sumnjivim aktivnostima". Naravno, ne treba ni spominjati to da se u toj bazi nalazi i popriličan broj fotografa.
Tako je u jednom nedavnom slučaju jedan fotograf uvršten u tu bazu potencijalnih terorista zbog - fotografiranja.
Philly Transit Cops Add Photog to Terrorist Database
Inače, u zadnjem slučaju otkrivanja eksplozivnih tonera za printere iz Jemena, a koji su trebali biti aktivirani kako bi oborili neke zrakoplove na putu u Ameriku, trebalo bi temeljito provjeriti jesu li ljudi koji su poslali eksplozivne naprave prije toga fotografirali kakve znakove, zrakoplove ili uopće bilo što fotografirali...
utorak, 03.05.2011.
Ubijen Bin Laden?
Zadnjih dana svjetski mediji su prepuni priča o tome kako je u savezničkoj akciji ubijen teroristički vođa Osama Bin Laden.
Međutim, iako je objavljena i fotografija "ubijenog Bin Ladena", utvrđeno je da je ta fotografija lažna. Radi se o fotomontaži! Naime, brada, nos i uši su montirane sa jedne arhivske Bin Ladenove slike, dok je ostatak glave slika drugog nepoznatog čovjeka ubijenog hicem u glavu.
(pozor! uznemirujuća fotografija!)
SLIKA , VIDEO
Dokle god se ne pojave autentične slike Bin Ladenovog trupla, tu vijest o Bin Ladenovoj smrti treba uzeti sa dozom rezerve.
No svejedno, terorističke organizacije su, po pisanju stranih medija navodno već najavile odmazdu protiv Pakistana i SAD-a, te su "zbog opasnosti od terorističke odmaze" pojačane mjere sigurnosti u SAD i Velikoj Britaniji.
Tako su u Engleskoj već isti dan, u blizini jedne nuklearne elektrane, uhićena petorica mladića zbog "sumnje da su teroristi". Prema nekim izvorima, navodno zbog toga što su dotični snimali u blizini nuklearke.
UK: Five people were arrested near a nuclear plant
Camera obscura
Camera obscura ("tamna soba") je primitivna preteča svih današnjih fotoaparata. Prve bilješke o cameri obscuri javljaju se još u Kini i staroj Grčkoj, no detaljan princip rada, te njene mogućnosti korištenja kao slikarskog pomagala, opisao je Leonardo da Vinci u 15. stioljeću.
U početku se doslovno radilo o tamnoj prostoriji (bilo fiksnoj ili prenosnoj) u koju je kroz maleni otvor propuštana svjetlost. Zbog loma svijetlosti, na zidu suprotnom od onoga na kojemu je otvor, ocrtavala bi se mutna i okrenuta slika. Iako nije omogućavala zadržavanje uhvaćene slike (s obzirom da tada nisu bile poznate fotoosjetljive tvari), camera obscura je omogućavala slikarima točnije iscrtavanje proporcija.
Prva ikad snimljena prava fotografija, koju je 1826. snimio Nicéphore Niépce, snimljena je upravo camerom obscurom. No kako su se ubrzo nakon toga za snimanje počele koristiti kamere s lećama koje su davale puno svijetliju i oštriju sliku, camera obscura je istisnuta iz upotrebe i gotovo zaboravljena.
Međutim, čini se da u zadnje vrijeme zbog svoje jednostavnosti, camera obscura ponovo dobiva na popularnosti. Kako je sama konstrukcija vrlo jednostavna, cameru obscuru je moguće sastaviti od priručnih sredstava (kutija, limenki isl.), te snimati na film ili fotoapapir. Štoviše, moguće je čak i moderni (digitalni) SLR aparat pretvoriti u svojevrsnu "cameru obscuru" pomoću odgovarajućeg "objektiva" s rupicom.
Jedina mana camere obscure u odnosu na "klasične" fotoaparate s lećama, je što prilikom snimanja, zbog male količine svijetla koje je rupica u stanju propustiti, zahtjeva znatno duže vrijeme ekspozicije.
ponedjeljak, 02.05.2011.
Epilog Radićeve
Za vrijeme nereda u Radićevoj ulici koji su se dogodili 26.2. (vidi post od 28.2.) autor bloga i njegov prijatelj (također fotograf amater) bili su uhićeni i optuženi po dvije točke; za prekršaj iz zakona o javnom redu i miru, te prekršaj iz zakona o javnom okupljanju.
Na suđenju koje se dogodilo 22.3., na temelju ranije iznesene obrane te izjava svjedoka na suđenju (policajaca koji su prilikom uhićenja postupali i njihovog zapovjednika), sud je donio oslobađajuću presudu za autora bloga, njegovog prijatelja i još trojicu. Uz to, sud im je ukinuo preventivnu zabranu kretanja centrom grada.
Inače, prije nekoliko dana, u medijima je osvanula vijest da uskoro počinje suđenje za 30-ak ljudi koji su taj dan uhićeni, ali koji su zbog bacanja kamenja, cigli (i svega ostaloga što im se našlo pri ruci) na policijski krodon dobili kaznene prijave za napad na službene osobe i sudjelovanje u grupi koja napada službenu osobu.
Onima kojima se dokaže krivnja prijeti od 3 mjeseca do 3 godine zatvora, no s obzirom da za njih državno odvjetništvo traži velike kazne, za očekivati da bi kazne mogle biti maksimalne ili blizu maksimalnih.
